Nada u Kraljevstvo i uskrsnuće

“Zaklinjem te — pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve — i njegovim dolaskom i njegovim Kraljevstvom” (2. TIMOTEJU 4:1, ST).

1. Zašto je nada u uskrsnuće tako važna s obzirom na ukupni broj do sada živućih ljudi na Zemlji i koja nam pitanja naviru?

PROCJENJUJE se da je na Zemlji ukupno živjelo između 14 i 20 milijardi ljudi. Koja god od ovih brojaka bila točna, dvije stvari su sigurne: (1) Jehova Bog zna točno, koliko je ljudi bilo kada živjelo na Zemlji i ima moć vratiti u život koga god izabere; (2) sadašnji besprimjeran broj svjetskog stanovništva od 4,4 milijarde izgleda malen prema ukupnom broju ljudi koji su do sada živjeli na Zemlji. Zaključak se sam nameće: mnogo je veći broj umrlih ljudi i njihova jedina nada u budućnost je uskrsnuće. No, zašto su umrli? I postoji li nada da bilo kada opet ožive?

2. Što je Petar rekao u vezi Kristovog uskrsnuća i nade u uskrsnuće?

² Apostol Petar je 36. godine n. r. vr. rekao: “Uistinu, sad istom shvaćam: Bog nije pristran. Naprotiv, njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno. ... Bog ga [Isusa Krista] je uskrisio treći dan, i dopustio mu da se pokaže. Ne svemu narodu već unaprijed od Boga izabranim svjedocima — nama koji smo s njim jeli i s njim pili poslije njegova uskrsnuća od mrtvih. I On nam je zapovjedio da propovijedamo narodu i da svjedočimo da ga je Bog postavio za suca živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da po imenu njegovu prima oproštenje grijeha svaki koji u nj vjeruje” (Djela apostolska 10:34-43, ST).

3. a) Zašto su pomrle tolike milijarde ljudi? b) Objasni kako su Kristova smrt i uskrsnuće temelj nade u uskrsnuće?

³ Grijeh, naslijeđen od prvog čovjeka Adama je razlog, zašto su milijarde mrtvih u grobovima. “Prema tome, kao što po jednom čovjek uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijeđe na sve ljude. ... prekršajem jednoga i posredovanjem jednoga zavladala je smrt” (Rim. 5:12, 17, ST). Tako je Krist umro “ali oživje duhom” (1. Petrova 3:18, ST). Vjerom u njegovu prolivenu krv može svatko između ‘živih i mrtvih’ dobiti “oproštenje grijeha” i biti oslobođen od tiranske vladavine kralja smrti. Zato će morati većina čovječanstva uskrsnuti. Stoga Pavao piše: “Budući da je po čovjeku (Adamu) došla smrt, po čovjeku (Isusu) dolazi i uskrsnuće mrtvih.” (1. Korinćanima 15:21, ST). Krist je to potvrdio rekavši Marti: “Ja sam uskrsnuće i život ... — Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će” (Ivan 11:25, ST). Kristova smrt i uskrsnuće su temelj nade u uskrsnuće.

“Prvo uskrsnuće”

4, 5. a) Što je Ivan pisao o ‘prvom uskrsnuću’ i kakvu su moć i službu dobili oni koji imaju udjela u tom uskrsnuću? b) Što je Isus rekao jedanaestorici vjernih apostola o njihovoj budućoj službi?

⁴ Biblija pokazuje, da neće samo Krist suditi “živima i mrtvima”. Apostol Ivan je opisujući nadahnutu viziju napisao: “Zatim opazih prijestolja’, i onima što sjedoše na njih ‘bi dana vlast da sude’. Opazih i duše pogubljenih zbog Isusova svjedočanstva i Riječi Božje i sve one koji se nisu poklonili Zvijeri (Sotonina politička organizacija) ni njezinu kipu i koji nisu primili žiga na svom čelu i na svojoj ruci. Oni oživješe i kraljevaše s Kristom tisuću godina. Blažen i svet tko je dionik ovoga prvog uskrsnuća! Nad ovima druga smrt nema vlasti, nego će biti ‘svećenici Božji’ i Kristovi, i s njime će kraljevati tisuću godina” (Otkrivenje 20:4, 6, ST).

⁵ Prvi od tih budućih kraljeva i sudaca, koji su umrli kao vjerni svjedoci Isusa i njegovog Oca Jehove, bili su jedanaestorica vjernih apostola. Isus ih u evanđelju po Luki 22:28-30 opisuje kako s njim sjede na prijestoljima u njegovom kraljevstvu i ‘sude dvanaest plemena Izraelovih’ (nesvećenička plemena, koja predstavljaju ostatak čovječanstva).

6. Koliko će sudaca pomagati Kristu dok bude sudio živima i mrtvima i do kojeg preobražaja dolazi njihovim uskrsnućem?

⁶ Drugi biblijski stavci pokazuju, da je ta posebna prednost — biti sukraljevi i suci s Kristom u njegovom Kraljevstvu — ograničena na “malo stado” od 144 000 vjernih kršćana, ‘otkupljenih sa Zemlje’, ‘kupljenih od ljudi’ (Luka 12:32; Otkrivenje 14:1-4). Oni se odriču uobičajene i prirodne nade u vječni život na Zemlji, da ‘bi bili jedno s Kristom u uskrsnuću’ (Rimljanima 6:5, ST). O takvima je Pavao pisao: “Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti uskrsava u neraspadljivosti. ... Sije se tijelo zemaljsko, uskrsava tijelo duhovno. ... tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje ... Jer treba da se ovo smrtno tijelo obuče besmrtnošću” (1. Korinćanima 15:42-53, ST).

7. Što govori rječnik u vezi besmrtnosti i što su Pavao i Petar pisali o nebeskoj nadi?

⁷ Zanimljivo je, da “Novi međunarodni rječnik teologije Novog zavjeta” (The New International Dictionary of New Testament Theology) dokazuje, da je lažna i nebiblijska ideja da svatko ima besmrtnu dušu, navodeći: “Besmrtnost nije sadašnji posjed svih ljudi nego budući dobitak za kršćane. Prema 1. Korinćanima 15:42, 52, tek nakon preobraženja uskrsnućem vjernici ‘oblače’ besmrtnost. ... nema besmrtnosti bez prethodnog uskrsnuća.” Uistinu, nagrada besmrtnosti ne dodjeljuje se svim kršćanima, nego samo onima, koji imaju udjela u ‘prvom uskrsnuću iz mrtvih’. Za njih je ‘sačuvana u nebesima neprolazna, neokaljana, neuvela baština’ (Vidi Rimljanima 8:20-22; Filipljanima 3:10, 11; 1. Petrova 1:3, 4).

Vrijeme ‘prvog uskrsnuća’

8. a) Kada, prema Bibliji, usljeđuje ‘prvo uskrsnuće’? b) Objasni značenje riječi iz 1. Solunjanima 4:14-17 i 1. Korinćanima 15:51, 52?

⁸ Sveto pismo dovodi u vezu ‘prvo uskrsnuće’ sa Kristovim ‘prisustvom (grčki: parousia)’ (1. Korinćanima 15:23). Apostol Pavao piše: “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arhanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu” (počevši od prvog stoljeća pa do Kristovog dolaska u duhovni templ 1918. g.). Pavao zatim govori, da će pomazani kršćani koji dožive ‘prisutnost (parousia) Gospodinovu’ i koji će umirati u vrijeme paruousie, biti odmah uskrsnuti i “odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu” (1. Solunjanima 4:14-17, ST). Oni ne moraju ‘spavati’ u grobovima i čekati uskrsnuće. Kada umru, oni se “preobražavaju u jedan hip, u tren oka” (1. Korinćanima 15:51, 52, ST).

9. a) Kada je počela Kristova nevidljiva prisutnost? b) Što se trebalo dogoditi za vrijeme njegove prisutnosti i zašto mogu pomazani kršćani, koji umiru u vrijeme Kristove prisutnosti, biti “sretni”?

⁹ Događaji, kojima se ispunjavaju biblijska proročanstva ukazuju, da je Kristova prisutnost, ili parousia, započela značajne 1914. godine (Matej 24:3, 7-14). I tada “Nad svijetom je pripala kraljevska vlast našemu Gospodinu (Jehovi) i njegovu Pomazaniku.” Poslije tog događaja, koji je uzdrmao svijet, došlo je određeno “vrijeme kad treba suditi mrtve.” To suđenje i nagrađivanje dostojnih osoba počelo je Kristovim dolaskom u templ pa naovamo s onima, koji “su dionici prvog uskrsnuća” (Otkrivenje 11:15-18). Pomazani kršćani koji umiru u vjeri nakon uspostave Božjeg Kraljevstva (na nebu), nazvani su ‘sretnima’. Zašto? Jer je njihovo uskrsnuće trenutno i ono im odmah omogućuje preuzimanje svojih dužnosti sa Kristom Isusom na nebu (Otkrivenje 14:13).

10. Iz kojih razloga, je uskrsnuće 144 000 označeno kao ‘prvo uskrsnuće’?

¹⁰ ‘Prvo uskrsnuće’ je odgovarajući izraz za uskrsnuće kompletnog broja od 144 000 pomazanih kršćana pozvanih da vladaju sa Kristom na nebu. Zašto? Jer ovo uskrsnuće vremenski prethodi općem uskrsnuću čovječanstva za život na Zemlji. Zbog toga 144 000 bivaju ‘prvenci Bogu i Janjetu’ (Otkrivenje 14:1, 4; Jakov 1:18). Time su postavljeni na vrlo važan položaj, jer nitko od ljudi ne može ‘postati savršen’ bez tih 144 000 svećenika, kraljeva i sudaca (Jevrejima 11:40b; Otkrivenje 22:1, 2). Osim toga, ono nadmašuje bilo kakvo zemaljsko uskrsnuće, jer će 144 000 ustati u ‘uskrsnuće slično Kristovom’, u neraspadljiv, besmrtni život kao duhovni sinovi Božji (Rimljanima 6:5).

Zemaljsko uskrsnuće

11. Koje se daljnje uskrsnuće spominje u Otkrivenju, 20. poglavlju?

¹¹ Ako postoji ‘prvo uskrsnuće’, onda logično mora postojati i kasnije uskrsnuće. Opisujući što će se dogoditi u vrijeme tisućugodišnjeg sudnjeg dana, spomenutog prije u istom poglavlju, apostol Ivan piše:

“I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred prijestoljem. ‘I otvoriše se knjige.’ I druga ‘knjiga’, knjiga ‘života’ bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onom što je napisano u knjigama ‘po svojim djelima’” (Otkrivenje 20:12, ST).

12, 13. a). Zašto bi bilo nelogično reći, da ostali mrtvaci neće uskrsnuti dok se ne završi milenij? b) Što zapravo znači izraz ‘oživjeti’, upotrijebljen u Otkrivenju 20:5? c) Kako će se odrediti čija će se imena konačno zapisati u “knjigu života”?

¹² Ti “mrtvaci” su oni “ostali mrtvaci”, koji su spomenuti u petom stavku istog poglavlja i za koje je rečeno da ‘ne oživješe dok se nije navršilo tisuću godina’. To ne mora značiti, da oni neće uskrsnuti dok se ne završi tisućugodišnji sudnji dan, jer je onima, koji imaju udjela u ‘prvom uskrsnuću’, dana ‘moć da sude’ i biti će ‘svećenici’ i ‘vladat će kao kraljevi’ sa Kristom ‘tisuću godina’ (Otkrivenje 20:4-6). Kome će suditi i nad kim će vladati kao kraljevi i u čiju korist će djelovati kao svećenici, ako “ostali mrtvaci” neće uskrsnuti do kraja milenija?

¹³ Prema tome, izraz “oživjeti” mora se odnositi na kraj tisućugodišnjeg sudnjeg dana. To znači, da će te osobe “oživjeti” tako što će konačno postići ljudsko savršenstvo. Bit će savršeni jednako tako kako su bili Adam i Eva u Edenskom vrtu. Kako će Jehova tada odrediti čija će imena biti zapisana u “knjigu života”? To će učiniti konačnom kušnjom čovječanstva (Otkrivenje 20:7-10, 12, 15). One, koji u toj konačnoj kušnji dokažu vjernost Bogu, Jehova će ‘proglasiti pravednima’ i ući će u “slobodu slave djece Božje” na Zemlji (Rimljanima 8:21, 33). Dobit će božansko odobrenje za vječni život, a ne kao Adam, koji je pao na ispitu i kome je bilo zabranjeno približiti se “drvu života”, koje su čuvala dva kerubima, poslana od Boga (1. Mojsijeva 2:9; 3:22-24).

14. U kojem će pogledu biti “bolje” uskrsnuće ljudi na Zemlji u toku milenija?

¹⁴ Budući da će tako svi ‘ostali mrtvaci’, koji će uskrsnuti u toku Kristove tisućugodišnje vladavine, imati prilike pokazati se dostojnima, da im se imena nađu, stalno zapisana u Jehovinoj ‘knjizi života’ i to vječnog života pod Božjim Kraljevstvom, njihovo će uskrsnuće biti “bolje vrste” od onih nekoliko, koji su bili uskrsnuti u biblijska vremena, ali i ponovo umrli (1. Carevima 17:17-24; 2. Carevima 4:17-37; 13:20, 21; Matej 9:18, 23-26; Luka 7:11-15; Ivan 11:38-44; Djela apostolska 9:36-41; 20:7-12). Da bi postigli ‘bolje uskrsnuće’ pod Kraljevstvom ili ‘gradom’ Mesije, muževi i žene iz starih vremena ostali su vjerni Jehovi sve do smrti (Jevrejima 11:10, 13, 14, 35).

Uskrsnuće i sud

15, 16. a) Da li je sudnji dan nešto čega se treba plašiti? Objasni. b) Tko će suditi i na temelju čega?

¹⁵ Saznali smo da će ‘ostali mrtvaci’ uskrsnuti u toku milenija i tada će im se suditi ‘po njihovim djelima’ (Otkrivenje 20:12). Stravična misao o sudnjem danu, kada će svatko tko je ikada živio odgovarati za svoje prošle grijehe, nema biblijskog temelja. Iz povezanosti se vidi, da će se otvoriti božanske “knjige” ili knjige zakona i da će se uskrsnulim mrtvacima suditi “prema onome što je napisano u knjigama, ‘po svojim djelima’”, to jest po svojoj poslušnosti ili neposlušnosti prema tim božanskim uputama.

¹⁶ Tko će suditi? Apostol Pavao je pisao, da će Krist Isus ‘suditi živima i mrtvima’, a u isto vrijeme je govorio o Kristovom ‘dolasku i Kraljevstvu’ (2. Timoteju 4:1, ST). U toku milenijskog kraljevstva će sjedeći na ‘prijestoljima’ sa Kristom biti združeni i 144 000 sudaca (Luka 22:28-30; Otkrivenje 20:4, 6). Pavao je pisao: “Zar ne znate da će sveti suditi svijetu?” (1. Korinćanima 6:2, ST).

17, 18. a) Postoji li bilo kakvo protuslovlje između Ivana 5:29 i Otkrivenja 20:12? Objasni. b) U kom smislu će neki “izaći ... u uskrsnuće suda”?

¹⁷ Osvrnuvši se na ono što će se dogoditi tijekom njegove tisućugodišnje vladavine, što je ujedno i tisućugodišnji sudnji dan, Isus je rekao: “Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu, ... Ne čudite se tomu! Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti njegov glas (sina Božjega) te izići iz njih: koji su činili dobro, na uskrsnuće — na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće — na propast” (Ivan 5:22-29, ST).

¹⁸ Jesu li te riječi protuslovne Otkrivenju 20:12, gdje piše, da će se mrtvacima ‘suditi prema onome što je zapisano u knjigama’ koje će se ‘otvoriti’ tek u toku milenija? Nikako ne. Isusove riječi iz petog poglavlja Ivanovog evanđelja moramo razumjeti u svjetlu njegovog kasnijeg otkrivenja danog Ivanu (Otkrivenje 1:1). I oni “koji su činili dobro” i “koji su činili zlo” bit će među ‘onim mrtvacima’ kojima će se pojedinačno ‘suditi po njihovim djelima’, koja su činili nakon svog uskrsnuća (Otkrivenje 20:13). Kada je Isus stavio ‘uskrsnuće života’ nasuprot ‘uskrsnuću suda’ (grčki a.na’sta.sis kri’seos), mislio je na konačni ishod uskrsnuća. Grčko-engleski rječnik (Greek-English Lexicon) od Thayera definira a-na’sta.sis kri’seos kao uskrsnuće “praćeno osudom”. Pojedinac ne uskrsava da bi automatski bio osuđen, nego će njegovo uskrsnuće biti popraćeno sudom kojim će se osuditi, ako odbije slijediti ‘ono što je napisano u knjigama’ i tako propustiti priliku da se njegovo ime nađe ‘napisano u knjizi života’. On će tada umrijeti ‘drugom smrću’, bez ikakve nade u buduće uskrsnuće (Otkrivenje 20:14, 15; 21:8).

19. Pitanje za stavak i primjedbu ispod teksta: a) Kako je u francuskom prijevodu Biblije preveden Ivan 5:29 i kada će sigurno biti vidljivo je li bilo “uskrsnuće života” ili “suda”? b) Da li, prema tome, “pravednici” i “nepravednici”, spomenuti u Djelima apostolskim 24:15, dobivaju “uskrsnuće života” i “uskrsnuće suda”? Obrazloži.

¹⁹ Zanimljivo je zapaziti, da se u francuskom Ekumenskom prijevodu (objavljenom od grupe katoličkih i protestantskih bibličara) prevodi Ivan 5:29 ovako: “Koji su činili dobro izaći će u uskrsnuće koje vodi u život; a koji su činili zlo u uskrsnuće koje vodi do suda”. Samo kada postane sasvim jasan konačan ishod nečijeg uskrsnuća, znat će se, je li njegovo uskrsnuće bilo “uskrsnuće života” ili “uskrsnuće suda”.a

20. a) Tko će morati piti vodu života” i zašto? b) Koje će se pitanje razmatrati u sljedećem članku?

²⁰ I uskrsnuli mrtvi i “veliko mnoštvo” preživjelih u “velikoj nevolji”, koja uskoro predstoji, trebat će piti “vodu života”, to jest zahvalno prihvatiti Kristovu otkupnu žrtvu i sve druge pripreme, koje Jehova čini, da bi oslobodio čovječanstvo od grijeha i smrti (Otkrivenje 7:9, 10, 14, 17; 22:1, 2). Tim pripremama će tokom tisućugodišnjeg Kraljevstva upravljati Krist i njegovih 144 000 pridruženih svećenika — sudaca. No, hoće li se svi mrtvi ponovo vratiti da bi im se sudilo, uključujući i žrtve dolazeće “velike nevolje”? U sljedećem članku ćemo govoriti o tome.

[Bilješka]

Odgovori na sljedeća pitanja

◻ Na koji je način Krist “uskrsnuće i život”?

◻ Tko ima udjela u “prvom uskrsnuću” i u kojim će djelatnostima pomagati kralju Isusu Kristu?

◻ Zašto je prikladan izraz “prvo uskrsnuće”?

◻ Na koji način ‘oživljuju’ “ostali mrtvaci” nakon milenija i u kojem je pogledu njihovo uskrsnuće bolje od onoga, koje su doživjeli neki iz biblijskih vremena?

◻ Na temelju čega će se suditi uskrsnulim mrtvacima i što će im trebati da bi bili oslobođeni od grijeha i smrti?

[Okvir na stranici 13]

“Besmrtnost nije sadašnji posjed svih ljudi; nego budući dobitak za kršćane. ... nema besmrtnosti bez prethodnog uskrsnuća” (The New Interantional Dictionary of New Testament Theology).