Možeš li pomoći udovicama i djeci bez očeva “u njihovoj nevolji”?
1, 2. a) Koja je razlika između ‘gledati’ nekoga, tko je u nevolji i ‘brinuti’ se o njemu? b) Kakvu odgovornost donosi sa sobom pravo obožavanje prema Jakovu 1:27?
POSTOJI velika razlika između gledati nekoga, tko je u nevolji, i brinuti se o njemu. Pravo obožavanje bi trebalo promijeniti osobe, koje su kao nezainteresirani promatrači, u brižljive pomagače braći u vjeri, jer se “čisto i neokaljano bogoslužje (oblik obožavanja) pred Bogom i Ocem sastoji ... u ovome: pohađati (starati se) sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta” (Jak. 1:27, ST).
2 U Jakovu 1:27, prevedena je originalna grčka riječ sa “pohađati”, a ima točno značenje ‘voditi računa o nečemu, brinuti se o čemu’. Ona prenosi misao posjetiti nekoga, da bi se pružila potrebna pomoć. Takova pomoć se jako cijeni.
Djeca mogu pružiti dragocjenu pomoć
3, 4. a) Tko bi došao u obzir da pomaže udovicama prema 1. Timoteju 5:4? b) Na koje načine mogu djeca pomagati jednom samom roditelju i što je najbolja podrška, koju ta djeca mogu pružiti?
3 Apostol Pavao pokazuje, tko bi došao u obzir pomagati udovicama, govoreći: “Ako koja udovica ima djece ili unučadi, neka ova najprije nauče udovoljavati dužnostima ljubavi prema svojoj obitelji, to jest za primljena dobročinstva uzvraćati svojim roditeljima, jer je to ugodno pred Bogom” (1. Tim. 5:4, ST) Iako se ta izjava odnosi na odraslu djecu, ipak i mala djeca mogu naučiti pokazivati pobožnost uzvraćajući ‘dužnu ljubav’ roditeljima, koji su tako mnogo učinili za njih. Ali kako? Neki mladići potpomažu financijski, kao što je neki omladinac ponudio cijelu ušteđevinu, koju je stekao radeći za vrijeme školskih praznika, da bi se platio nepredviđeni račun. “Takva darežljivost od mog 14-godišnjeg sina”, izjavila je njegova majka blistajući od zadovoljstva, ‘ohrabruje me da nemam riječi’.
4 Čak ako djeca nisu u stanju novčano pridonijeti, ona mogu dati nešto, što je još daleko važnije — cijenjenje i poslušnost (Pr. Sal. 23:22; Efež. 6:1-3). Većina samih očeva ili majki pita se: “Postupam li dobro prilikom odgajanja mog djeteta?” Zamislite, koliko se obradovala neka majka, kad se njeno dijete izjasnilo ovim riječima: “Mnogo te volim i znam da se mučiš”. Dakle, ako si dijete, koje ima samo majku ili oca, jesi li nedavno rekao, kako jako cijeniš žrtve, koje on ili ona podnose za tebe? Jesi li brz poslušati? Znaš li što znači poslušno oprati suđe, iznijeti smeće, napisati svoj domaći zadatak, doći kući na vrijeme, biti uredan, a iznad svega studirati Bibliju? Takva dobrovoljna poslušnost je najbolja podrška, koju možeš pružiti svom roditelju.
Kako može pomoći skupština
5. a) Što znači pokazivati ‘suosjećanje’ i zašto je to tako važno? b) Na koji način bi mogla naša skupština pokazati takvo ‘suosjećanje’ prema ocu ili majci koji su sami?
5 “Bilo je teško i ponekad sam bila potištena”, rekla je neka majka šestero djece, uključujući i blizance od 17 mjeseci. “Međutim, ponekad bi mi rekao netko od braće i sestara (u skupštini): ‘Dijana, ti zaista vršiš dobar posao. Isplatit će se.’ Sama spoznaja da drugi misle o tebi i brinu za tebe, velika je pomoć.” To pokazuje kako svi mogu pomoći. “Svi”, ukazuje apostol Petar, “budite jednodušni, puni suosjećanja, bratske ljubavi, milosrđa” (1. Petr. 3:8, ST). Postavi se u položaj drugih. Ljubazna riječ, iskren i srdačan osmijeh mogu puno značiti. Budi blaga srca a ne kritičan.
6. Zašto bi netko bio zaista za osudu pred Bogom, ako bi postupao slično pojedincu opisanom u 1. Ivanovoj 3:17?
6 Prava ljubav uključuje više od ljubaznih riječi. Apostol Ivan je prije pobuđivanja kršćana u vezi sprovođenja ljubavi u djelo, rekao slijedeće: “No, tko ima sredstva ovoga svijeta za potrebe života i vidi svoga brata trpjeti u nevolji te ipak pred njim zatvori vrata svog unutarnjeg suosjećanja, kako tada ljubav Božja ostaje u njemu?” (1. Iv. 3:17, NS) Izvorna riječ za ‘vidjeti’, ne znači, samo slučajno pogledati, nego hotimično uperiti pogled. Ta se riječ upotrebljavala kako bi general vršio smotru vojske. Svakako, on sa zanimanjem traži detalje. Zamisli si događaj, koji Ivan opisuje: Netko, tko ima sredstva za pomoć, nakon što je pažljivo bacio pogled na brata, koji je u nevolji, zatvara svoje srce. Odbija pružiti pomoć. Kakve li neosjećajnosti! Srećom, takvi negativni postupci su rijetki izuzeci među Jehovinim svjedocima. Naprotiv, bezbrojni izvještaji pokazuju njihovu darežljivost, prema onima koji su ‘u nevolji’.
7. Kada se zanemaruju potrebe obitelji s jednim roditeljem? U čemu je obično problem i kako se on može svladati?
7 Međutim, bilo je slučajeva nemarnosti. Obično se to događalo zato, jer se propustilo ‘vidjeti’ potrebu. Nedostajalo je ‘pažljivo promatranje’ onih, koji su u nevolji. Dakle, kakva je situacija u tvojoj skupštini? Jesi li zaista svjestan okolnosti u kojima se nalaze udovice i siročad? Kada si posljednji put nešto više uradio za njih, osim što si ih slučajno pozdravio? Da li si ih ikada pozvao na ručak ili u okupljeno društvo, kako bi ih bolje upoznao? Takova pitanja nam pomažu procijeniti, da li zaista ‘vidimo’ stanje naših obitelji s jednim roditeljem.
8. Kako mogu neki u skupštini pomoći obiteljima s jednim roditeljem kojima je potreba?
8 Nije potrebno veliko bogatstvo, da bi se pružila pomoć. Mnogi, koji vide pravu potrebu, daju nešto od hrane ili su poklonili odjeću, koju su njihova djeca prerasla. Neki su poučili takve majke u određenim poslovima, kao što je šivanje, kako bi mogle bolje upravljati kućanstvom. Stara poslovica glasi: “Podaj čovjeku ribu i nahranit ćeš ga za jedan dan, nauči ga ribariti, nahranit ćeš ga za cijeli život.” Neka sama majka pisala je: “Sestra mi je poklonila šivaću mašinu, dvije dužine materijala i naučila me šivati. Od tog vremena, uštedjela sam mnogo novca.”
9. Kakvo uravnoteženo gledište bi trebale imati obitelji s jednim roditeljem s obzirom na tuđu pomoć?
9 Da li bi, međutim, trebali sam otac ili majka, očekivati “mnogo” pomoći i ukoliko ne bi pomoć uslijedila, bi li bilo mudro da postanu obeshrabreni? Tu bi se trebalo zadržati uravnoteženo gledište. Dok je zahvalan za svaku ukazanu pomoć, dotični bi se ipak trebao upitati: “Radim li ja sve što mogu da bih poboljšao stanje?” Neki roditelj je izjavio: “Zaista, nitko ne može preuzeti brigu za još jednu obitelj. Ako ne pomažeš sam sebi, ne prihvaćaš potpunu odgovornost. Trebaš naučiti stajati na svojim nogama.” Postoje primjeri iz Biblije o vjernim udovicama, koje su davale od sebe, umjesto da su očekivale, da ih drugi služe (Luka 2:36-38; Mar. 12:42-44). Neka materijalno siromašna majka, koja se mnogo godina borila odgojiti dvoje djece, imala je tekst na zidu, koji je glasio: “Oni koji unose sunčev sjaj u život drugih, ne mogu ga zadržati za sebe.” Upravo to je činila 12 godina, kao propovjednik u punoj službi. Davala je sve od sebe i sada sa 73 godine još uvijek pomaže drugima. A rezultat toga je, da još nikada nije bila u oskudici (Pr. Sal. 11:25).
10. Koje dokaze imamo, da su zrele sestre, u prvom stoljeću odigrale važnu ulogu u pomaganju udovicama i siročadi?
10 U prvom stoljeću su zrele žene, bez sumnje, odigrale važnu ulogu u pomaganju udovicama i siročadi. Za neke udovice se kaže da su ‘pomagale nevoljnima’, možda i obiteljima s jednim roditeljem (1. Tim. 5:10, ST). Apostol Pavao je u svom pismu upućenom kršćanima Rima, kao četvrto po redu, pozdravio žene, koje su vjerno služile u skupštini ili se brinule za nju. Za neke je bilo rečeno, da su naročito vrijedno radile ili se trudile “u Gospodinu” (Rim. 16:3-15). Za Febu, “sluškinju kod skupštine” (očigledno je neslužbeno služila, brinući se za osobne potrebe drugih), kaže se da je “mnogima pomogla”. Bez sumnje, preuzela je inicijativu u pomaganju “mnogima”, što je ojačalo skupštinu. Danas, poput Febe, zrele kršćanske žene, daju ljubazno ohrabrenje i pomoć, uključujući i njihova materijalna sredstva, pomažući tako “nevoljne” (Rim. 16:1, 2).
11. a) Kakvu pomoć mogu pružiti zrele sestre majkama, koje su same? b) Kakav primjer možeš navesti i znaš li još neke primjere?
11 Mnoge starije kršćanske žene pružaju duhovnu i emocionalnu pomoć time, jer su “učiteljice dobra” i ‘upućuju mlade žene da budu razborite’, pružajući im tako razumne savjete (Titu 2:3-5, ST). Na primjer, neka sama majka je zaplakala, kad je čula biblijsko predavanje o braku. Druga starija kršćanka joj je pristupila i ljubazno je upitala, da li nešto nije uredu. “Mislim da upravo žalim sebe”, odgovorila je u suzama. Starija žena je s njom stupila u razgovor. Znala je, kako se ta utučena žena osjećala jer i nju je napustio muž prije 20 godina. Mlada žena je ustanovila: “Ona mi je bila najveća pomoć. Dugo je sa mnom razgovarala i pozvala me u službu propovijedanja. Bila je vrlo ljubazna prema meni.” Mnoge zrele kršćanske žene brinu se za takve osobe, pružajući im priliku da se isplaču s njima, razgovarajući s njima o potpuno osobnim problemima, koje inače ne bi mogao ispravno riješiti jedan kršćanski muškarac.
Starješine —‘vraćajte veselje srcu udovica’
12. Kako mogu starješine ‘vratiti veselje srcu udovica’?
12 “Srcu udovice ja veselje vraćah”, rekao je Job iz pretkršćanskog vremena (Job 29:13, ST). On je “osjećao” bol koju doživljavaju udovice. Umjesto da bi s njima postupao nepromišljeno, on je riječima i djelima nastojao razveseliti njihovo srce. Danas to mogu jednako raditi i starješine kršćanskih skupština, podvlačeći, kako je skupština povezana kao ljubazna obitelj, i pomažući prisutnima da se osjećaju privučenima toj obitelji. Nadglednici mogu upotrijebiti neki utješni biblijski stavak, koji ukazuje na blagoslove, koji proizlaze iz vjernosti. Ako posjeduju ‘suosjećanje’, lakše će razumjeti emocionalne i duševne pritiske, s kojima se susreću sami očevi ili majke (1. Petr. 3:8). Prema tome, takova, osoba će se osjećati slobodnom, zatražiti pomoć od njih. Tako duhovni muževi, zaista mogu biti “zaklon od vjetra, i kao utočište od poplave, kao potoci na suhu mjestu” (Iza. 32:1, 2).
13. Zašto se mogu očevi ili majke koji su sami, obratiti starješinama za pomoć, kod donošenja važnih odluka i kakva pomoć bi im se trebala dati?
13 U Bibliji je bilo prorečeno da će Bog vratiti sposobne ‘savjetnike’ svom drevnom narodu (Iza. 1:26). Slično je i danas; majke ili očevi, koji su sami kod nekih važnih odluka, mogu potražiti savjet kod starješina. Kad im se netko obrati, starješine bi trebali pružiti “mudar savjet”, pomažući dotičnome spoznati koja se biblijska temeljna načela odnose na stvari o kojoj on treba odlučiti. Međutim, starješina ili netko drugi, koji je zamoljen za pomoć, ima ulogu ‘savjetnika’, a ne onoga, koji donosi odluke za druge (Pr. Sal. 11:14; Gal. 6:5).
14. a) Zašto bi starješine trebali pokušati “ispraviti” nekoga, koji poduzima neki pogrešan korak? b) Kako se upotrebljavala u prvom stoljeću grčka riječ za “ispraviti” i kako bi to trebalo utjecati na način ‘ispravljanja’?
14 Neki starješina može primijetiti da uslijed pritiska otac ili majka, koji su sami, poduzimaju ‘pogrešne korake’, sastajući se sa osobama koje nisu u vjeri. Pojedinac možda nije potpuno svjestan ozbiljnosti takvog koraka. “Braćo, ako i počini čovjek neki grijeh prije nego je toga svjestan”, preporučuje se u Bibliji, “pokušajte vi, duhovno osposobljeni, opet ispraviti takvog čovjeka u duhu milosti” (Gal. 6:1, NS) Dakle, starješine i drugi mogu spriječiti, takav “pogrešan korak” koji bi vodio do samovolje. Grčka riječ za “ispraviti” također se prevodi s ‘popraviti’ (‘krpiti’) (Mar. 1:19). U prvom stoljeću se ta riječ upotrebljavala da opiše namještanje polomljene kosti. Iako liječnik mora lagano pritisnuti, on će, ipak, tada pažljivo namjestiti kost! Cilj mu je, ‘popraviti’ ozlijeđeno mjesto, a ne još pogoršati. Tako će starješine, koji žele doprijeti do srca takvih osoba, objasniti osobi “u duhu milosti”, ali ipak jasno, pomažući joj uvidjeti zašto je primjena Božje Riječi u njenom najboljem interesu i tako će je izvesti na put duhovnog ozdravljenja.
15. a) U kojim okolnostima trebaju starješine organizirati pružanje pomoći udovicama koje su u nevolji? b) Zašto trebaju starješine pomoć drugih članova skupštine?
15 Starješine trebaju povremeno organizirati pružanje pomoći usamljenim udovicama. U Trinidadu je jedna 79 godina stara kršćanska udovica teško oboljela, naime, bolovala je od raka i to u posljednjem stadiju i trebala je njegu preko cijelog dana. Iako je dobivala malu penziju, nitko od njenih rođaka nije joj bio spreman pomagati. Da ne bi to pomaganje palo samo na nekolicinu, starješine su rasporedile veći broj kršćanskih žena, koje su željele dobrovoljno pomagati. Više od šest mjeseci su te kršćanke kuhale i čistile za svoju duhovnu sestru, prevozile je, prale joj rublje i kupale je kad je postala nepokretna. To je bio primjer ljubavi, koji je ostavio jak utisak na susjede. Starješine, naravno, ne mogu učiniti sve što je neophodno u takovim slučajevima. Oni obično imaju svoje obitelji za koje trebaju brinuti. Ali, sretni su kad mogu pružiti pomoć prema svojim mogućnostima i veoma cijene kad i drugi pomažu u takovim okolnostima.
Braćo — ‘izbavljajte dječake bez oca’
16. a) Koja je najveća briga majki koje su same s obzirom na njihove sinove? b) Tko im može pomoći i kako?
16 Majka koja se sama brine za obitelj, prirodno je zabrinuta zbog nedostatka očevog utjecaja u domu, naročito na sinove. Muževi u skupštini trebali bi se osjećati kao Job, koji je rekao: “Izbavljah ... dječaka bez oca i onoga koji nije imao pomoćnika” (Job 29:12, NS). Često je potrebno samo iskreno zanimanje. Mogli biste pozvati osobno te dječake da sudjeluju s vama u svjedočenju, u određenim poslovima u dvorani i zdravoj razonodi. Tom pažnjom dječak bi mogao biti “izbavljen” od svjetskog puta i privučen skupštini.
17. a) Tko je dao dobar primjer u ‘pomaganju dječaku bez oca’ i s kojim rezultatom? b) Što bi trebao uzeti u obzir oženjeni brat kod pružanja pomoći drugoj djeci?
17 Apostol Petar je ‘izbavljao dječake bez oca’. On se sprijateljio s Ivanom Markom, nazivajući ga čak “Marko sin moj” (1. Petr. 5:13). Markova majka, Marija, je vjerojatno bila sama i brinula se za obitelj, jer se u izvještaju kaže, da je Petar išao u njen dom, a ne u dom njenog supruga (Dj. ap. 12:12). Nesumnjivo je dobro duhovno društvo koje je Marko imao s Petrom i ostalim kršćanskim muževima doprinijelo, da je postao misionar, koji je čak napisao i jednu knjigu Biblije. On je dobar primjer dječacima, koje moraju odgajati same majke. Naravno, svaki oženjeni brat mora shvatiti da po Pismu ima prvenstveno odgovornost brinuti se za svoju obitelj. Dok ne zanemaruje “svoje”, može učiniti mnogo, pokazujući brigu za dječake bez oca, u onoj mjeri u kojoj je to korisno, toliko, koliko to okolnosti dozvoljavaju (1. Tim. 5:8).
Samopožrtvovna ljubav — temelj takve pomoći
18. a) Koja vrsta ljubavi označava pravo kršćanstva i kako ju je Isus pokazao? b) Kako možemo mi iskazati takvu ljubav?
18 Oznaka raspoznavanja pravog kršćanina nije samo ljubav, nego samopožrtvovna ljubav. Isus je rekao svojim učenicima: “Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite među sobom. Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav među sobom” (Iv. 13:34, 35). Njegov primjer davanja treba nam biti mjerilo. On “ne ugodi sebi”. “Vas radi osiromaši”. On “dade sebe (kroz mučeničku smrt) za grijehe naše.” Oponašajući samo taj primjer ljubavi, mogli bi njegovi učenici ukazati pažnju i brigu, koje su potrebne udovicama i djeci bez oca u ‘njihovoj nevolji’ (Rim. 15:3; 2. Kor. 8:9; Gal. 1:4; Jak. 1:27).
19, 20. a) Da li je uvijek lako pokazivati samopožrtvovnu ljubav? Zašto da ili zašto ne? b) Kome bismo trebali naročito pomagati?
19 Budući da pritisci postaju sve veći i sve je teže izlaziti na kraj sa vlastitim poteškoćama, lako možemo postati neosjetljivima za tuđe neprilike, jer smo zaokupirani životnim brigama, čak i neki u prvom stoljeću, koji su bili “naučeni od Boga ljubiti jedan drugoga” trebali su “u tome još više napredovati” (1. Sol. 4:9, 10, ST). Zar ne bismo trebali iskreno ispitati naše stanovište i postupke prema kršćanskoj braći i sestrama, koji se nalaze pod teškim okolnostima? Ljubav slična Isusovoj, zahtijeva žrtvovati svoj život za našu braću. Međutim, ako smo spremni položiti život za našu braću, kako bismo onda trebali biti spremniji podijeliti “kruh” kada ‘vidimo našeg brata da je u nevolji’? (1. Iv. 3:17).
20 Svi smo mi zaposleni, brinući se o našim obavezama prema Pismu. Često bismo željeli još više pomagati drugima. Pa ipak, ako smo voljni učiniti ono što možemo, budimo uvjereni da Jehova zna naše granice i cijeni ono što radimo. “Zato dakle dok imamo vremena da činimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri” (Gal. 6:10).
Svi sudjelujmo, da bi izdržali nevolje
21. a) Što mogu učiniti majke ili očevi, koji su sami, da bi izašli na kraj s današnjim pritiscima? b) Kako im mogu pomoći drugi u skupštini i da li je ta pomoć važna?
21 Dakle, sve u svemu, majke ili očevi, koji su sami, mogu izdržati radeći sljedeće: 1) Uzdati se sada neprestano u Boga i gledati na nadu vječnog života kad će Bog u potpunosti udovoljiti svačijim željama (Ps. 37:3, 4). 2) Održavati blizak odnos s Bogom kroz biblijski studij i neprestane molitve. 3) Posvećivati se korisnim poslovima, uključujući svjedočenje Kraljevstva, upravljanje kućanstvom i odgojem djece. Samopožrtvovna ljubav će pokrenuti sve u skupštini da postanu budni u vezi pomaganja nevoljnim očevima ili majkama koji su sami. Kako? Imajući ‘suosjećanje’, zanimajući se za njihovu djecu i pomažući im duhovno i materijalno — da učinimo nešto dobrih djela u njihovu korist. Koliko je vrijedna takva pomoć? Neka sama majka je rekla: “Prošla sam kroz mnoge neprijatnosti koje želim zaboraviti. Međutim, dozvolite mi da kažem ovo: da mi nisu pomogla ljubazna braća i sestre, nikada ne bih mogla to postići!”
22. Do čega će dovesti staranje o nevoljnim udovicama i djeci bez oca?
22 Da, oni, koji se iskreno ‘staraju o’ obiteljima s jednim roditeljem u nevolji, neće samo vidjeti, kako one vjerno trpe (Jak. 1:27). Također će sjajno odražavati osobnost našeg nebeskog Oca koji “pruža pomoć udovici i djetetu bez oca” (Ps. 146:9, The Bible in Basic English).
[Slika na stranici 26]
Jesi li ikada pozvao obitelj s jednim roditeljem na ručak, kako bi ih bolje upoznao?