Biblija — točna i vjerodostojna

1. (a) Kako ljudi općenito gledaju na Bibliju? (b) Koji je temeljni razlog što se Biblija ističe među svim ostalim knjigama?

LJUDI obično gledaju na Bibliju kao na nenadmašno remek-djelo književnosti, kao na knjigu neopisive pjesničke ljepote i iznimno dostignuće ljudi koji su je pisali. No ona je puno više od toga. Sami su njeni pisci posvjedočili da ono što su napisali potječe od Jehove, svemogućeg Boga. To je temeljni razlog zašto tekst Biblije ima takvu ljepotu i, što je još važnije, iznimnu vrijednost, budući da je to knjiga koja nam pruža životodajno znanje i mudrost. Božji Sin Isus posvjedočio je da su ‘riječi koje je govorio duh i život’ i često je citirao iz starih hebrejskih knjiga Biblije. Apostol Pavao je izjavio: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga”, a za hebrejske knjige Biblije rekao je da su to “svete objave Božje” (Ivan 6:63; 2. Tim. 3:16; Rim. 3:1, 2).

2, 3. Kako su pisci Biblije posvjedočili da je Bibliju nadahnuo Bog?

² Apostol Petar posvjedočio je da je Bog svoje proroke nadahnuo svetim duhom. Kralj David je napisao: “Duh Jehovin govorio je preko mene, riječ Božja bila je na mojemu jeziku” (2. Sam. 23:2). Proroci su svoje objave pripisivali Jehovi. Mojsije je rekao da nitko ne smije niti što dodavati niti što oduzimati svetim riječima koje mu je Jehova rekao. Petar je Pavlove riječi smatrao nadahnutima, a Juda je, po svemu sudeći, jednu Petrovu izjavu citirao kao nadahnutu potvrdu onoga o čemu je govorio. I na kraju spomenimo Ivana, pisca Otkrivenja, koji je napisao da ga je vodio Božji duh i koji je rekao kako će svatko tko bilo što doda ili oduzme tom proročanskom otkrivenju za to morati odgovarati, i to ne čovjeku, nego samom Bogu (1. Petr. 1:10-12; 2. Petr. 1:19-21; 5. Mojs. 4:2; 2. Petr. 3:15, 16; Juda 17, 18; Otkr. 1:1, 10; 21:5; 22:18, 19).

³ Svi ti predani Božji robovi posvjedočili su da je Biblija nadahnuta i istinita. Postoje i brojni drugi dokazi za to da je Sveto pismo vjerodostojno. Neke od njih razmotrit ćemo u nastavku, a razvrstani su u 12 cjelina.

4. Kako su Židovi oduvijek gledali na hebrejske biblijske knjige?

⁴ (1) Povijesna točnost. Židovi su oduvijek prihvaćali kanonske knjige izvorno pisane hebrejskim jezikom (takozvani Stari zavjet) kao potpuno vjerodostojne i nadahnute spise. Tako su u Davidovo doba sve ono što je pisalo u knjigama od 1. Mojsijeve do 1. Samuelove bez ikakve zadrške prihvaćali kao vjerodostojan zapis o povijesti svog naroda i o Božjem komuniciranju s njime. To se jasno vidi iz 78. psalma, u kojem je spomenuto više od 35 pojedinosti iz te povijesti.

5. Koja su svjedočanstva u vezi s Mojsijem i židovskim Zakonom iznijeli neki stari pisci?

⁵ Protivnici Biblije oštro napadaju Petoknjižje, u prvom redu tako što tvrde da nije vjerodostojno i da Mojsije nije njegov pisac. No uz to što Židovi prihvaćaju Mojsija kao pisca Petoknjižja postoje i svjedočanstva starih pisaca, od kojih su neki bili neprijatelji Židova. Hekatej iz Abdere, egipatski povjesničar Maneton, Lizimah Aleksandrijski, Eupolem, Tacit i Juvenal pripisuju Mojsiju uvođenje zakonika koji je Židove odvajao od drugih naroda, a većina tih pisaca jasno kaže da je on svoje zakone i zapisao. Numenije, pitagorejski filozof, čak poimence spominje Janesa i Jambresa, dvojicu egipatskih svećenika koji su se suprotstavili Mojsiju (2. Tim. 3:8). Ti su pisci djelovali u razdoblju od Aleksandra (četvrto stoljeće pr. n. e.), kad su se Grci počeli zanimati za povijest Židova, pa do vremena cara Aurelijana (treće stoljeće n. e.). I brojni drugi stari pisci spominju Mojsija kao vođu, vladara ili zakonodavca.a Kao što je već bilo rečeno u prethodnom dodatku, brojna arheološka otkrića potvrđuju povijesnu točnost biblijskih zapisa o događajima u kojima je Božji narod dolazio u doticaj s okolnim narodima.

6. Čije svjedočanstvo potvrđuje povijesnu točnost grčkih knjiga Biblije?

⁶ A što reći o kršćanskim, grčkim knjigama Biblije? Ne samo da one potvrđuju zapis iz hebrejskih biblijskih knjiga nego su se i same dokazale kao povijesno točne, vjerodostojne i jednako nadahnute kao i hebrejske. Pisci su nam prenijeli ono što su čuli i vidjeli, jer su bili očevici, a često i sudionici, događaja koje su opisali. U njihove su izvještaje vjerovale tisuće njihovih suvremenika. Njihovo svjedočanstvo potvrđuju brojni navodi drugih antičkih pisaca, među kojima su Juvenal, Tacit, Seneka, Svetonije, Plinije Mlađi, Lukijan, Celzo i židovski povjesničar Josip Flavije.

7. (a) Kojim je argumentima Austin Allibone potvrdio tvrdnju same Biblije da je vjerodostojna? (b) U kakvoj su zabludi, po njegovom mišljenju, oni koji ne žele prihvatiti dokaze?

⁷ Pišući za The Union Bible Companion, S. Austin Allibone kaže: “Sir Isaac Newton (...) isticao se i kao kritičar drevnih spisa i s velikom je pažnjom ispitivao Sveto pismo. Kakav je njegov sud o tome? On kaže: ‘Nalazim više potvrda vjerodostojnosti Novog zavjeta nego bilo kojeg drugog teksta iz [svjetovne] povijesti.’ Dr. Johnson kaže da imamo više dokaza da je Isus Krist umro na Kalvariji, kao što je navedeno u Evanđeljima, nego da je Julije Cezar umro na Kapitolu. Imamo ih, zaista, mnogo više. Pitajte bilo koga tko sumnja u istinitost povijesnog zapisa u Evanđeljima zašto vjeruje da je Cezar umro na Kapitolu ili da je 800. godine papa Leon III okrunio cara Karla Velikog za cara Zapadnog svijeta. (...) Kako znate da je čovjek poput Karla I ikada živio, da mu je bila odrubljena glava i da je Oliver Cromwell zavladao umjesto njega? (...) Sir Isaacu Newtonu pripisuje se otkriće zakona gravitacije. (...) Mi vjerujemo u sve navedene tvrdnje o tim ljudima, i to zato što imamo povijesne dokaze o njihovoj istinitosti. (...) Ako neki ni naočigled tih dokaza još uvijek ne bi željeli u to povjerovati, okanili bismo ih se smatrajući ih krajnje bezumnima ili beznadno neukima. Što, onda, reći o onima koji naočigled silnim dokazima za vjerodostojnost Svetog pisma tvrde da u nju i dalje ne mogu vjerovati? (...) Sigurno imamo razloga zaključiti kako im je u zabludi srce, a ne um, naime da ne žele vjerovati onome što ponizuje njihov ponos i zbog čega bi morali voditi drugačiji život.”b

8. Po čemu se kršćanstvo kako ga opisuje Biblija razlikuje od svih drugih religija?

⁸ Komentar Georgea Rawlinsona pokazuje po čemu se kršćanstvo, kao religija čiji sljedbenici svog Boga obožavaju u skladu s istinom, izdvaja od ostalih religija: “Kršćanstvo — koje u sebi sadržava i starozavjetnu objavu, koja mu je temelj — ni po čem se drugom toliko ne izdvaja od ostalih svjetskih religija koliko po svojoj objektivnosti odnosno povijesnoj vjerodostojnosti. (...) Osvrnemo li se bilo na Stari bilo na Novi zavjet, bilo na židovsku bilo na kršćansku objavu, pronalazimo nauk koji je neraskidivo vezan uz činjenice, koji posve ovisi o njima, koji bez njih postaje nevažećim i koji se može smatrati posve utvrđenim ukoliko se činjenice na kojima počiva dokažu vjerodostojnima.”c

9. Navedi neke zemljopisne podatke koje Biblija točno iznosi.

⁹ (2) Zemljopisna i geološka točnost. Mnogi su pisci komentirali izuzetnu točnost biblijskog opisa Obećane zemlje i njene šire regije. Primjerice, dr. A. P. Stanley, koji je dosta putovao po Istoku, ovako je komentirao putovanje Izraelaca pustinjom: “Rijetki izvori, bunari i potoci odgovaraju zapisima o ‘vodama’ u Mari; ‘izvorima’ (...) u Elimu; ‘potoku’ na Horebu; ‘bunaru’ Jetrovih kćeri u Midjanu, s njegovim ‘koritima’ za napajanje stoke. Vegetacija je i danas onakva kako je opisana u Mojsijevim zapisima.”d A točnost zapisa o Egiptu ne očituje se samo u općenitom opisu područja — u opisu njegovih rodnih žitnih polja, Nila obraslog trskom (1. Mojs. 41:47-49; 2. Mojs. 2:3), obilja vode u ‘rijekama, prokopima i močvarama’ i drugim spremnicima (2. Mojs. 7:19), u opisu ‘lana, ječma, pšenice i pira’ (2. Mojs. 9:31, 32) — nego i u imenima i lokacijama gradova.

10. Kojim su se biblijskim tekstovima neki znanstvenici u novije doba vodili u svojem radu i kakve su rezultate postigli?

¹⁰ U novije su doba neki znanstvenici toliko vjerovali geološkim i zemljopisnim podacima iz biblijskog teksta da su se njima vodili pri svojim istraživanjima i zato su postigli vrlo dobre rezultate. Prije više godina uglednom je geologu dr. Benu Toru kao polazište za istraživanje poslužio sljedeći biblijski tekst: “Jer te Jehova, Bog tvoj, vodi u dobru zemlju, (...) u zemlju gdje kamenje ima željeza” (5. Mojs. 8:7, 9). Nedaleko od Beer-Šebe pronašao je nepregledne litice prožete crveno-crnom rudačom. Bilo je procijenjeno da sadrže oko 13,5 milijuna tona željezne rude slabije kvalitete. Kasnije su inženjeri otkrili kilometar i pol dugu žilu izvrsne rudače koja je izbijala na površinu, a sadržavala je 60 do 65 posto čistog željeza. A dr. Joseph Weitz, ugledni izraelski stručnjak za pošumljavanje kazao je: “Prvo drvo koje je Abraham zasadio u Beer-Šebi bio je tamaris.” “Povodeći se za njegovim primjerom, mi smo u istom tom kraju prije četiri godine posadili dva milijuna stabala [tamarisa]. Abraham je bio u pravu. Tamaris je jedno od malobrojnih vrsta drveća za koje smo ustanovili da uspijevaju na jugu, gdje je godišnja količina padalina manja od 150 milimetara.”e A u knjizi Tree and Shrub in Our Biblical Heritage njen autor Nogah Hareuveni dodaje: “Očigledno je da patrijarh Abraham po dolasku u Beerševu nije slučajno odabrao drvo koje će posaditi. (...) Odabrao je drvo čiji je hlad dublji od hlada drugog drveća. Osim toga, [tamaris] može preživjeti vrućinu i dugo sušno razdoblje jer ima dubok korijen koji dopire do podzemnih voda. Nije nikakvo čudo što [tamaris] i dan-danas raste u okolici Beerševe”f (1. Mojs. 21:33).

11. Što je profesor Wilson ustvrdio u pogledu točnosti Biblije?

¹¹ A o pojedinostima kao što su kronološki i zemljopisni podaci u Bibliji, profesor R. D. Wilson napisao je sljedeće: “Ti su kronološki i zemljopisni podaci točniji i pouzdaniji od podataka iz bilo kojeg drugog povijesnog spisa, a biografski i drugi povijesni prikazi sa zadivljujućom se točnošću slažu s podacima iz izvanbiblijskih tekstova.”g

12. Koje činjenice potvrđuju biblijski zapis o porijeklu čovječanstva?

¹² (3) Rase i jezici čovječanstva. U knjizi After Its Kind, Byron C. Nelson kaže: “Stvoren je bio čovjek, a ne crnac, Kinez ili Europljanin. Bila su stvorena dva ljudska bića koja Biblija naziva Adam i Eva, i od njih su po zakonima nasljeđivanja i prirodnim mutacijama nastali svi tipovi ljudi koji danas žive na svijetu. Ljudi svih rasa, bez obzira na boju kože ili visinu, pripadaju istoj biološkoj vrsti. Oni jednako razmišljaju, jednako osjećaju, imaju jednako građen organizam, mogu se međusobno ženiti i mogu stvarati potomstvo koje će biti poput njih. Sve rase potječu od dva zajednička pretka koja je ruka Božja stvorila kao potpuno razvijene jedinke.”h Ova izjava služi kao potvrda onoga što stoji u 1. Mojsijevoj 1:27, 28; 2:7, 20-23; 3:20; Djelima apostolskim 17:26 i Rimljanima 5:12.

13. Što je jedan arheolog rekao u vezi sa središtem iz kojeg su se na sve strane svijeta proširili drevni jezici?

¹³ A o biblijskom izvještaju koji govori o mjestu s kojeg su se na sve strane svijeta proširili drevni jezici, arheolog Sir Henry Rawlinson kazao je: “Ako bismo se vodili samo sjecištima jezičnih puteva, i to nezavisno o svim biblijskim podacima, ipak bismo na koncu došli do ravnice Šinara kao do središta iz kojeg su se jezici proširili na sve strane”i (1. Mojs 11:1-9).

14. (a) Što je samo po sebi dovoljan dokaz da je Bibliju nadahnuo Bog? (b) Koji razuman prikaz iznosi jedino Biblija i po čemu se vidi da njezini praktični savjeti obuhvaćaju svako područje života?

¹⁴ (4) Praktičnost. Čak i kad ne bi bilo drugih dokaza vjerodostojnosti Biblije, njena pravedna načela i moralna mjerila jasno bi pokazala da je Biblija djelo Božjeg uma. Povrh toga, njena se praktičnost očituje na svakom području života. Nijedna druga knjiga ne iznosi tako razuman prikaz o porijeklu ljudskog roda i svega drugog što postoji te o Stvoriteljevu naumu sa Zemljom i čovjekom (1. Mojs., 1. pogl.; Iza. 45:18). Biblija objašnjava zašto čovjek umire i zašto postoji zlo (1. Mojs., 3. pogl.; Rim. 5:12; Job, 1. i 2. pogl.; 2. Mojs. 9:16). Ona postavlja krajnje visoka mjerila za pravdu (2. Mojs. 23:1, 2, 6, 7; 5. Mojs. 19:15-21). Pruža dobre savjete u vezi s poslovnim stvarima (3. Mojs. 19:35, 36; Izr. 20:10; 22:22, 23; Mat. 7:12); moralno čistim vladanjem (3. Mojs. 20:10-16; Gal. 5:19-23; Hebr. 13:4); međuljudskim odnosima (3. Mojs. 19:18; Izr. 12:15; 15:1; 27:1, 2, 5, 6; 29:11; Mat. 7:12; 1. Tim. 5:1, 2); brakom (1. Mojs. 2:22-24; Mat. 19:4, 5, 9; 1. Kor. 7:2, 9, 10, 39); obiteljskim odnosima i dužnostima muža, žene i djece (5. Mojs. 6:4-9; Izr. 13:24; Efež. 5:21-33; 6:1-4; Kol. 3:18-21; 1. Petr. 3:1-6); odnosom prema vlastima (Rim. 13:1-10; Titu 3:1; 1. Tim. 2:1, 2; 1. Petr. 2:13, 14); poštenjem u poslu te u odnosima gospodar-rob i poslodavac-zaposlenik (Efež. 4:28; Kol. 3:22-24; 4:1; 1. Petr. 2:18-21); dobrim društvom (Izr. 1:10-16; 5:3-11; 1. Kor. 15:33; 2. Tim. 2:22; Hebr. 10:24, 25); rješavanjem razmirica (Mat. 18:15-17; Efež. 4:26) i brojnim drugim stvarima koje bitno utječu na naš svakodnevni život.

15. Koji razuman savjet Biblija daje u vezi s očuvanjem duševnog i tjelesnog zdravlja?

¹⁵ Biblija također sadrži korisne smjernice u vezi s tjelesnim i duševnim zdravljem (Izr. 15:17; 17:22). U novije su doba medicinska istraživanja dokazala da duševno stanje čovjeka utječe na njegovo tjelesno zdravlje. Naprimjer, studije su otkrile da mnogi ljudi koji su skloni izljevima srdžbe imaju vrlo visok krvni tlak. Neke su pokazale da srdžba može prouzročiti poremećaje u radu srca, glavobolju, krvarenje iz nosa, vrtoglavicu ili oduzeti čovjeku sposobnost govora. A Biblija je to još u davno doba ovako objasnila: “Mirno srce život je tijelu” (Izr. 14:30; usporedi Mateja 5:9).

16. O čemu je Biblija točno pisala daleko prije nego što su to znanstvenici otkrili?

¹⁶ (5) Znanstvena točnost. Premda Biblija nije znanstveni priručnik, u onim pojedinostima u kojima se dotiče znanosti njen je tekst točan i u skladu je sa znanstvenim otkrićima i spoznajama. U njoj je još i prije nego što je to znanost otkrila pisalo o redoslijedu stvaranja, u kojem svoje mjesto ima i stvaranje životinja (1. Mojs., 1. pogl.); o tome da je zemlja okrugla, odnosno da je kugla (Iza. 40:22) i da je u svemiru ‘ni o što obješena’ (Job 26:7). Suvremena fiziologija dokazala je istinitost biblijske izjave da “nije svako tijelo isto tijelo”, naime da se stanična struktura tijela jedne životne vrste razlikuje od tijela druge vrste, a da je “tijelo čovječje” jedinstveno (1. Kor. 15:39).j A tu je i zoološki podatak iz 3. Mojsijeve 11:6, gdje se zeca svrstava među preživače. U prošlosti su se ljudi rugali toj izjavi, ali znanost danas zna da zec doista ponovno žvače hranu koju je ranije pojeo.k

17. Koje medicinski opravdane upute o higijeni nalazimo u Bibliji?

¹⁷ Izjava da je ‘život tijela u krvi’ u suvremeno se doba u medicini počela priznavati kao jedna od temeljnih istina (3. Mojs. 17:11-14). Mojsijev je zakon odredio koje su ptice, ribe i druge životinje “čiste”, to jest pogodne za čovjekovu ishranu, a zabranjivao je potencijalno opasne namirnice (3. Mojs., 11. pogl.). Zakon je zahtijevao da se u vojnom taboru izmet zakopava, čime su se ljudi štitili od zaraza koje prenose muhe, kao što su dizenterija i tifusna groznica (5. Mojs. 23:9-14). I danas se u nekim zemljama javljaju ozbiljni zdravstveni problemi zbog neodgovarajućeg uklanjanja ljudskog izmeta. Ljudi bi u tim zemljama bili mnogo zdraviji kad bi uvažavali biblijske savjete o higijeni.

18. Koji se još biblijski savjet pokazao znanstveno točnim?

¹⁸ Biblija preporučuje ‘uzimati malo vina radi želuca i bolesti’ (1. Tim. 5:23). Dr. Salvatore P. Lucia, profesor medicine na Medicinskom fakultetu kalifornijskog Sveučilišta, piše: “Vino je najstarije piće koje ima prehrambenu vrijednost i najvažnije medicinsko sredstvo koje se stalno upotrebljavalo u povijesti ljudskog roda.”l

19. Koje pojedinosti otkrivaju točnost Lukinih zapisa?

¹⁹ (6) Kultura i običaji. Rendle Short u knjizi Modern Discovery and the Bible ovako piše o Djelima apostolskim: “Rimljani su imali običaj provincijama svojeg ogromnog carstva vladati tako što su oblik državne uprave koji su u njoj zatekli zadržavali dokle god je mogao sigurno funkcionirati. Stoga je postojao čitav niz naziva koje su nosili upravitelji raznih pokrajina. Nitko osim pomnjivog putnika ili temeljitog istraživača zapisa ne bi mogao svu tu gospodu nazvati njihovim pravilnim nazivima. To što Luka toliko precizno navodi povijesne podatke jedan je od najboljih pokazatelja koliko je pomno istraživao ono o čemu je pisao. Ponekad nam tek neki novčić ili natpis pruži informaciju potrebnu da bismo mogli provjeriti njegov izvještaj. Ugledni rimski povjesničari nisu se usudili zakoračiti na to teško područje. Tako Luka Heroda i Lizaniju naziva tetrarsima; isto čini i Josip Flavije. Heroda Agripu, koji je mačem pogubio Jakova, a Petra bacio u zatvor, naziva kraljem. Josip Flavije piše da se Herod u Rimu sprijateljio s Gajem Cezarom (Kaligulom) i da je dobio kraljevsku titulu kad je Kaligula postao car. Upravitelj Cipra, Sergije Pavao, nazvan je prokonzulom. (...) Nešto ranije Cipar je bio carska provincija i njime je upravljao propretor ili legat, no u Pavlovo je vrijeme upravitelj nosio titulu prokonzul, što se vidi kako po grčkom tako i po latinskom natpisu na ciparskim kovanicama. Na jednom grčkom natpisu pronađenom u mjestu Soloi na sjevernoj obali Cipra piše da je nastao ‘za Pavlovog prokonzulstva’ (...). U Solunu su gradski vođe preuzeli prilično neobičnu titulu “politarsi” [gradski vladari],a koja je nepoznata u klasičnoj literaturi. Da se ne pojavljuje i na nekim natpisima, bila bi nam poznata jedino po Lukinom zapisu. (...) Ahaja je za vladavine Augusta bila provincija pod upravom senata, za vladavine Tiberija bila je izravno podređena caru, a za vladavine Klaudija, kako piše Tacit, ponovno je bila vraćena pod upravu senata i stoga je točno da je Galion nosio titulu prokonzula [Djela apostolska 18:12]. (...) Luka se jednako dobro snalazi i jednako je točan u zemljopisnim podacima koje navodi kao i u opisima onoga što je doživio na putu.”b

20. Koje pojedinosti iz Pavlovih zapisa točno predočavaju vrijeme u kojem je živio i pisao?

²⁰ Pavlova pisma točno oslikavaju svijet njegovog vremena i otkrivaju da je bio očevidac događaja o kojima piše. Primjerice, Filipi su bili vojna kolonija čiji su se građani osobito ponosili time što su imali status rimskih građana. Pavao je tamošnje kršćane podsjetio da je njihovo građanstvo na nebesima (Djela 16:12, 21, 37; Fil. 3:20). Efez je pak bio grad poznat po magiji i spiritizmu. Pavao je tamošnjim kršćanima dao savjete o tome kako se mogu zaštititi da ne bi postali plijen demona i pritom je točno opisao opremu rimskog vojnika (Djela 19:19; Efež. 6:13-17). Iznoseći određene usporedbe, opisao je i običaj rimskih pobjedničkih generala da u trijumfalnoj povorci provedu zarobljenike, od kojih su neki bili goli (2. Kor. 2:14; Kol. 2:15). U 1. Korinćanima 1:22 spomenuo je različite nazore Židova i Grka. U takvim su stvarima kršćanski pisci bili točni poput Mojsija, pisca Petoknjižja, o kojem je George Rawlinson rekao da ‘točnost opisa istočnjačkog načina života i običaja koji nalazimo u Petoknjižju nikada nije bila upitna’.c

21. (a) Koji primjeri otkrivaju iskrenost biblijskih pisaca? (b) Na koji način ta iskrenost jača naše povjerenje u Bibliju kao knjigu koja sadrži istinu?

²¹ (7) Iskrenost pisaca Biblije. Krajnja iskrenost pisaca vidljiva je u cijeloj Bibliji i služi kao snažan dokaz njene vjerodostojnosti. Mojsije je, primjerice, otvoreno progovorio o vlastitom grijehu i o tome da je Bog njega i njegovog brata Arona kaznio tako što im je zabranio ući u Obećanu zemlju (4. Mojs. 20:7-13; 5. Mojs. 3:23-27). Biblija otvoreno govori o dva Davidova teška grijeha i o otpadništvu njegovog sina Salamuna (2. Sam., pogl. 11, 12, 24; 1. Kralj. 11:1-13). Jona je pisao o svojoj neposlušnosti i njenim posljedicama. A gotovo svi pisci hebrejskih biblijskih knjiga, premda su i sami bili Židovi, osuđivali su izraelski narod kao cjelinu zbog njegove neposlušnosti Bogu. Učinili su to upravo u onim tekstovima koje su Židovi iznimno cijenili i prihvaćali kao Božju objavu i istiniti zapis o povijesti svog naroda. Kršćanski pisci nisu bili ništa manje iskreni. Sva četiri evanđelista opisuju kako se Petar odrekao Krista. Pavao je spomenuo kako se Petar teško ogriješio o vjerska načela kad je u antiohijskoj skupštini uzrokovao podjelu između kršćana židovskog i onih ne-židovskog porijekla. Imamo li na umu da pisci Biblije nisu štedjeli nikoga — čak ni sebe — kako bi sastavili točan zapis, to jača naše povjerenje u Bibliju kao knjigu koja sadrži istinu (Mat. 26:69-75; Mar. 14:66-72; Luka 22:54-62; Ivan 18:15-27; Gal. 2:11-14; Ivan 17:17).

22. Što još dokazuje da je Biblija doista Božja Riječ i s kojom je svrhom napisana?

²² (8) Sklad među zapisima raznih pisaca. Premda je pisanje Biblije trajalo više od 1 600 godina i premda ju je pisalo otprilike 40 pisaca, u njoj nema nesklada. Tiskana je u ogromnoj nakladi i raspačana je po cijelom svijetu usprkos neviđenom protivljenju i silnim naporima neprijatelja da je unište. Sve te činjenice potkrepljuju tvrdnju da je ona upravo ono što za sebe i tvrdi — Riječ svemogućeg Boga — i da je doista ‘korisna za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti’ (2. Tim. 3:16).d

23. Što je središnja tema Biblije, koja također potvrđuje njeno nadahnuće? Predoči to primjerima.

²³ Dokaz njenog nadahnuća je i krajnja dosljednost u isticanju središnje teme: posvećenja Jehovinog imena putem Kraljevstva kojim vlada Krist. Navedimo nekoliko primjera koji to potvrđuju:

24. (a) Zbog čega se može reći da nesalomljiva vjernost prvih kršćana služi kao potvrda istinitosti ‘kršćanske objave’? (b) Kako se još može dokazati da su biblijski pisci zapisali činjenice, a ne mitove?

²⁴ (9) Nesalomljiva vjernost Božjih svjedoka. George Rawlinson potvrdio je da svjedočanstvo prvih kršćana — kako pisaca nadahnutih kršćanskih knjiga tako i drugih kršćana — ima veliku težinu. Rekao je: “Rani su obraćenici znali da bi zbog svoje religije mogli u svakom trenutku biti pogubljeni. (...) Svaki rani pisac koji je branio kršćanstvo, samim time što ga je branio prkosio je državnoj vlasti i mogao je doživjeti istu sudbinu. Kad vjera postane stvar života i smrti, ljudi nisu skloni olako prihvatiti prvu vjeru koja im se svidi niti otvoreno pristupaju nekoj progonjenoj sekti, osim ako nisu dobro odvagnuli vjerovanja koja ona ispovijeda i ako se nisu uvjerili da je to istina. Jasno je da su rani obraćenici imali puno više mogućnosti nego što ih mi imamo da ispitaju povijesnu točnost kršćanske objave. Mogli su ispitivati svjedoke i postavljati im unakrsna pitanja, usporediti njihove razne iskaze, utvrditi kako su njihove izjave dočekali neprijatelji, proučiti poganske spise svoga doba, temeljito i do kraja ispitati dokaze. (...) Sve to — a moramo imati na umu da se tu radi o zbirnom dokazu — tvori dokazni materijal kakav se rijetko kad može pribaviti u vezi s nekim davnim događajem, i ne ostavlja nikakvog opravdanog razloga za sumnju u kršćansku objavu. Ni u jednom jedinom detalju (...) ta objava nema obilježje mita. Radi se o jednom jedinom izvještaju, koji nije ispričan u različitim verzijama, dok su, s druge strane, mitovi podložni promjenama i javljaju se u različitim varijantama; kršćanski je izvještaj prožet činjenicama iz svjetovne povijesti onoga doba, koju na svim mjestima iznosi sa zapanjujućom točnošću, dok mitovi iskrivljuju ili nadomještaju svjetovnu povijest; kršćanski je izvještaj prepun pojedinosti iz svakodnevnog života, koje mitovi savjesno izbjegavaju; kršćanski izvještaj obiluje praktičnim poukama koje su krajnje jasne i jednostavne, dok mitovi poučavaju pomoću alegorije. (...) Prostodušni žar, poštenje, krajnja točnost, iskrena ljubav prema istini — to su najistaknutije osobine pisaca Novog zavjeta, koji su se, što je očigledno, bavili činjenicama, a ne bajkama (...). Oni su pisali ‘da bismo se mi osvjedočili u sve događaje’ u koje se ‘čvrsto vjerovalo’ u njihovo doba.”e (Usporedi Luku 1:1, 4.)

25. Što može poslužiti kao iznimno snažna potvrda vjerodostojnosti Biblije?

²⁵ Proročanstva su daljnje područje na kojem Biblija pokazuje da je nadahnuta i vrijedna divljenja. Ništa drugo ne može tako snažno potvrditi vjerodostojnost Biblije kao što su to brojna ispunjena proročanstva. Sva ona pokazuju da Jehova ima zapanjujuću moć predviđanja budućnosti. Ta je proročanska Riječ doista poput ‘svjetiljke koja svijetli na tamnom mjestu’. Poklonimo li joj pažnju, to će ojačati vjeru svih nas koji želimo živjeti u Božjem vječnom i pravednom novom svijetu, u kojem će se ispuniti sva proročanstva vezana uz Kraljevstvo. Tri tabele u nastavku sadrže daljnje dokaze vjerodostojnosti Biblije jer navode brojna ispunjena proročanstva i opisuju međusobni sklad hebrejskih i grčkih knjiga Biblije. Kako vrijeme sve više prolazi, tako Biblija sve sjajnije svijetli kao knjiga koja je doista ‘nadahnuta od Boga i korisna’ (2. Petr. 1:19; 2. Tim. 3:16).