Otvorena tajna arhiva

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ITALIJE

“Otvorena inkvizicijska arhiva.” Tim su riječima mediji izvijestili da je Vatikan omogućio izučavateljima pristup arhivi Kongregacije za nauk vjere, koja je do 1965. bila poznata kao Sveti oficij.

REČENO je kako taj potez treba sagledati “u kontekstu dugog i sistematskog procesa povijesne revizije koju Ivan Pavao II želi dovršiti prije 2000. godine”.a Zašto ta arhiva pobuđuje toliki interes? Kakve se tajne navodno u njoj nalaze?

Sveti oficij osnovao je papa Pavao III godine 1542. Taj se papinski ured za suzbijanje “hereze” nazivao i rimska inkvizicija, da bi se razlikovao od španjolske inkvizicije, koja je bila uvedena 1478.b Kongregacija kardinala koja je uspostavljena 1542. trebala se “baviti pitanjem hereze u čitavom kršćanstvu”, objašnjava Adriano Prosperi, stručnjak na tom području. Od inkvizicija koje su djelovale tijekom 16. stoljeća jedino je rimska inkvizicija još uvijek aktivna, premda se drugačije naziva i ima drugačije zadatke.

Dokumenti inkvizicije prikupljeni su na jedno mjesto. S vremenom je na temelju njih nastala tajna arhiva Svetog oficija. Godine 1559. arhivu je opljačkao jedan dio rimskih građana koji su digli bunu kako bi “proslavili” smrt pape Pavla IV, kojeg se smatralo glavnim pobornikom rimske inkvizicije. Godine 1810. Napoleon I je nakon osvajanja Rima premjestio arhivu u Pariz. Tom prilikom, kao i kasnije prilikom povratka arhive papi, mnogo je materijala izgubljeno ili uništeno.

Što se u njoj nalazi?

Preko 4 300 dokumenata koji sačinjavaju arhivu pohranjeno je u dvije prostorije nedaleko od bazilike Sv. Petra. Prema riječima kardinala Josepha Ratzingera — predstojnika tog vatikanskog ureda — materijali koji se nalaze u arhivi indirektno su povezani s povijesnim pitanjima, no “uglavnom su teološke prirode”.

Povjesničari su prilično jednoglasni u tome kako nema smisla očekivati da će arhiva puno toga otkriti. Profesor Prosperi objašnjava da se u njoj, doduše, nalaze zapisnici sa sastanaka rimske inkvizicije, no da “dokazni materijali, službena dokumentacija sudskih procesa i gotovo svi zapisnici sa suđenja nedostaju. Većina tih materijala uništena je u Parizu između 1815. i 1817. po nalogu monsinjora Marina Marinia, koji je bio poslan iz Rima kako bi vratio spise koje je odnio Napoleon.”

Vatikan je izučavateljima omogućio pristup dokumentima sakupljenim prije smrti Leona XIII u srpnju 1903. Da bi došli do tih dokumenata, istraživači moraju predočiti pismene preporuke vjerskih ili akademskih autoriteta.

Kritike

Premda je vijest o otvaranju arhive dočekana s općim odobravanjem, čule su se i neke kritike. Razmišljajući o razlozima zbog kojih je omogućen pristup samo dokumentima koji potječu iz vremena prije 1903, katolički teolog Hans Küng postavlja pitanje: “Da li možda baš 1903. stvari postaju zanimljivije, budući da je te godine papa Pio X, koji je upravo bio sjeo na papinsko prijestolje, započeo antimodernističku kampanju u kojoj će nastradati čitav niz teologa i koja će donijeti nevolje biskupima u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, uslijed čega će se nebrojeni ljudi otuđiti od crkve?”

Prema mišljenju povjesničara prava Itala Mereua, unatoč tome što je promijenila ime i otvorila arhivu, “to što radi [Kongregacija za nauk vjere] jednako je onom što je radila stara inkvizicija, sa svojim starim metodama”, naprimjer, da se osobama nad kojima se vrši istraga ne dopušta da vide dokumente koji govore o njima.

‘Ništa tajno što se neće doznati’

Općenito uzevši, povjesničari sumnjaju da će u “inkvizicijskoj arhivi” doći do bilo kakvih senzacionalnih otkrića. No ipak je značajno da Katolička crkva smatra kako je dužna podvrgnuti se sudu javnog mišljenja.

Međutim, daleko je važnije Božje mišljenje. On će, kad za to dođe vrijeme, dati svoj sud o religiji koja je tvrdila da je kršćanska, ali je stoljećima kršila Božje zapovijedi i narušavala duh Isusovog učenja, sprovodeći užasne inkvizicije. U njima su nebrojeni nedužni ljudi bili jezivo mučeni i ubijeni naprosto zato što nisu prihvaćali crkvene doktrine ili običaje (Matej 26:52; Ivan 14:15; Rimljanima 14:12).

Bez obzira na to koliko će daleko izučavatelji otići u analiziranju arhive, ta će analiza uvijek ostati nepotpuna. S druge strane, “nema stvorenja sakrivena pred [Bogom]. Naprotiv, sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun” (Jevrejima 4:13, St). Zbog toga je Isus, govoreći o vjerskim vođama koji su mu se protivili, mogao reći svojim učenicima: “Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se ne će otkriti, ni tajno što se ne će doznati” (Matej 10:26).

[Bilješke]

[Zahvale na stranici 12]

Palača Svetog oficija u Rimu (Italija)

Crteži: Iz knjige Bildersaal deutscher Geschichte