Oči u oči s Alzheimerovom bolešću
“MOJ suprug Alfie bio je poslovođa u jednom od rudnika zlata u Južnoafričkoj Republici”, objašnjava Sally. “Zapanjila sam se kad mi je rekao da želi u mirovinu. Imao je svega 56 godina i bio je vrlo pametan i radišan čovjek. Kasnije sam saznala od njegovih radnih kolega da je Alfie počeo donositi neke čudne i pogrešne odluke. Često su morali pokrivati njegove greške.
Nakon što je otišao u mirovinu, kupili smo hotel. Kako je Alfie bio vješt u raznoraznim poslovima, mislili smo da će imati puno posla održavajući hotel. Ali, umjesto toga, on je uvijek pozivao majstora kad je trebalo nešto popraviti.
Te iste godine poveli smo našu trogodišnju unuku s nama na odmor, koji smo proveli na plaži u Durbanu. Ona se voljela igrati na trambulinu koji se nalazio preko ceste, nasuprot stanu u kojem smo boravili. Jedno poslijepodne, oko 16.30, Alfie ju je odveo da skače na trambulinu i rekao da će se vratiti za pola sata. No, došlo je i 19.00 sati, a njih još uvijek nije bilo. Nazvala sam policiju, no oni su mi rekli da nestale osobe počinju tražiti tek 24 sata nakon njihovog nestanka. Te noći mislila sam da ću poludjeti jer sam stalno zamišljala da ih je netko ubio. Negdje u podne idućeg dana netko je pokucao na vrata i kad sam otvorila, ugledala sam Alfiea s našom unukom u naručju.
‘Gdje si bio?’ upitala sam.
‘Nemoj se ljutiti na mene’, odgovorio je. ‘Ne znam.’
‘Bako’, objašnjavala je naša unuka, ‘izgubili smo se.’
Možete li zamisliti da netko ode preko ceste i izgubi se! Ni dan-danas ne znam gdje su spavali te noći. Uglavnom, jedna ih je moja prijateljica pronašla i uputila ih do pravog stana.”
Nakon ovog događaja, Sally je Alfiea odvela neurologu, koji je potvrdio da Alfie boluje od demencije (gubitka intelektualnih funkcija). Na kraju se ispostavilo da Alfie ima Alzheimerovu bolest (AD), za koju još ne postoji ni djelotvorna terapija ni djelotvoran lijek.a U britanskom časopisu New Scientist kaže se da je AD “četvrti najveći ubojica u razvijenim zemljama svijeta nakon srčanih bolesti, raka i moždanog udara”. Naziva ga se “najtežom kroničnom bolesti poznih godina”. No AD može pogoditi i osobu srednje dobi, kao što je to bio slučaj s Alfieom.
Budući da sve više ljudi u bogatim zemljama duže živi, predviđanja o broju onih koji će oboljeti od demencije vrlo su zabrinjavajuća. Prema jednoj studiji, između 1980. i 2000. godine broj oboljelih mogao bi u Velikoj Britaniji porasti za 14 posto, u Sjedinjenim Državama za 33 posto, a u Kanadi za 64 posto. Godine 1990. u jednom je australskom televizijskom dokumentarnom filmu rečeno sljedeće: “Procjenjuje se da danas u Australiji 100 000 ljudi boluje od Alzheimerove bolesti. Međutim, do kraja stoljeća bit će ih 200 000.” Do 2000. godine oko 100 milijuna ljudi širom svijeta bolovat će od AD-a.
Što je Alzheimerova bolest?
Iako se istražuju brojni mogući uzroci, pravi uzrok AD-a još uvijek nije poznat. Međutim, poznato je da je s AD-om povezano postupno propadanje moždanih stanica, tako da se dijelovi mozga mogu doslovce smanjiti. Najgore pogođeni dijelovi jesu oni povezani s pamćenjem i sposobnošću razmišljanja. Stanice područja mozga povezanog s emocijama pogođene su u ranom stadiju bolesti, tako da kod osobe dolazi do promjena u osobnosti. Drugi dijelovi mozga mogu biti neko vrijeme pošteđeni — dijelovi odgovorni za vid, opip, kao i motorički korteks, koji upravlja radom mišića. Te promjene, objašnjava Scientific American, “dovode do tipične, tragične slike osobe koja može hodati, govoriti i jesti, ali ne može razumjeti što se oko nje događa”.
Bolest u pravilu traje od 5 do 10 godina — ali ponekad može potrajati i više od 20 godina. Kako bolest napreduje, tako oboljele osobe postaju sve nesposobnije. Naposljetku možda više ne prepoznaju ni svoje voljene. U završnim stadijima bolesti bolesnici često postanu vezani za krevet te nesposobni da govore i da se hrane. Međutim, mnoge žrtve ove bolesti umru od drugih uzroka prije nego što dođu u završne stadije bolesti.
Iako AD u početku ne uzrokuje nikakvu fizičku bol, ipak zadaje mnogo emocionalne boli. Stoga je razumljivo da se neki u početku nisu u stanju suočiti s bolešću, nadajući se da će problem sam od sebe nestati.b Međutim, puno je bolje ako se osobe suoče s ovom bolešću i nauče kako da olakšaju emocionalnu bol koju bolest sa sobom donosi. “Da sam barem ranije saznao kako gubljenje pamćenja može utjecati na bolesnika”, rekao je Bert, čija 63-godišnja supruga boluje od AD-a. Da, obiteljima će biti lakše ako se upoznaju s prirodom AD-a i načinima kako da se nose s tom bolešću. U sljedeća dva članka razmotrite zajedno s nama ove i druge faktore.
[Bilješke]
a AD je dobio naziv po Aloisu Alzheimeru, njemačkom liječniku koji je 1906. prvi opisao ovu bolest nakon što je izvršio obdukciju nad pacijentom koji je bolovao od teške demencije. Smatra se da je AD odgovoran za više od 60 posto slučajeva demencije i od njega oboli svaka deseta osoba starija od 65 godina. Druga vrsta demencije, multiinfarktna demencija, uzrokovana je mini udarima koji dovode do oštećenja mozga.
b Upozorenje: Prije nego što se zaključi da osoba boluje od AD-a neophodno je obaviti temeljit liječnički pregled. Oko 10 do 20 posto slučajeva demencije posljedica su bolesti koje se mogu liječiti. Što se tiče dijagnosticiranja AD-a, u knjizi How to Care for Aging Parents objašnjava se sljedeće: “Alzheimerova bolest može se pouzdano dijagnosticirati samo proučavanjem mozga prilikom obdukcije, no liječnici mogu i procesom eliminacije postaviti dijagnozu tako da isključe druge mogućnosti.”
[Istaknuta misao na stranici 4]
Do 2000. godine oko 100 milijuna ljudi širom svijeta bolovat će od Alzheimerove bolesti