Tragične mlade žrtve

“Jednostavno mi se čini da naša generacija izumire” (Johanna P., 18-godišnja brucošica iz Connecticuta, SAD).

UŽASAN prizor dočekao je policajce na jednoj farmi u predgrađu Hobarta, glavnog grada australske otočne države Tasmanije. U kući su se nalazile četiri djevojke u dobi od 10 do 18 godina. Sve četiri bile su mrtve, a ubio ih je vlastiti otac, koji je ležao pored njih mrtav, prostrijelivši sebi glavu. Prethodno je sjekirom odsjekao sebi desnu ruku. Vijest o ovim ubojstvima i samoubojstvu uzdrmala je sve stanovnike Tasmanije, a i ostavila zbunjujuće pitanje u mislima ljudi — zašto? Zašto su morale stradati ove četiri nedužne djevojke?

Belgijanci se još uvijek ne mogu oporaviti od šoka zbog silovatelja koji je nakon što je uvjetno bio pušten iz zatvora seksualno napastovao šest djevojčica, a četiri od njih ubio. Ponovno se javlja isto pitanje — zašto? U Argentini neke majke vjeruju da je u prljavom ratu, kako ga danas nazivaju, nestalo 30 000 ljudi, a mnogi od nestalih njihovi su sinovi i kćeri.a Neki od ovih nesretnika bili su mučeni, drogirani, a potom odvezeni avionom na pučinu i bačeni u ocean. Mnogi od njih bili su živi bačeni. Zašto su morali umrijeti? Njihove majke još uvijek čekaju odgovor.

Godine 1955. Svjetski kongres majki osudio je besmislenost rata i objavio da je kongres, “prije svega, jedan veliki javni protest, protest upozorenja svih žena koje se bore da bi zaštitile svoju djecu, veliku i malu, od zla koje donose rat i ratne pripreme”. Ironično je da se od vremena održavanja tog kongresa broj mladih koji su izgubili život u krvavim sukobima širom svijeta nije prestao povećavati — a to je velik gubitak za genetski bazen čovječanstva.

Duga povijest mladih žrtava

Stranice povijesti natopljene su krvlju mladih ljudi. Čak i u ovom našem takozvanom prosvijećenom 20. stoljeću, u rasnim i plemenskim sukobima mladi su najčešće žrtve pokolja. Izgleda da mladi moraju svojim životom platiti greške i ambicije starijih.

U jednoj afričkoj zemlji, izvještava časopis The New Republic, grupa tinejdžerskih vojnika, vjerskih fanatika, koja se naziva Gospodinova vojska otpora bila je indoktrinirana da vjeruje da je neranjiva na metke. Ne čudi da je članak nosio naslov “Tinejdžeri na putu propasti!” Stoga obitelji koje su ostale bez svojih sinova i kćeri — koji ipak nisu bili neranjivi na metke — s pravom pitaju: Zašto su naši mladi morali umrijeti? Koji je smisao svega toga?

A pored svih ovih nevolja i patnji tu je i problem povezan s mladim samoubojicama.

[Bilješka]