Kilimandžaro — krov Afrike
OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KENIJE
PRIJE samo 150 godina unutrašnjost Afrike bila je još velikim dijelom neoznačena na kartama. Za vanjski je svijet ovaj veliki kontinent bio neistražen i tajnovit. Među mnogim pričama koje su dospjele iz istočne Afrike, jedna se Evropljanima činila naročito neobična. Bio je to izvještaj njemačkih misionara Johannesa Rebmanna i Johanna L. Krapfa, koji su tvrdili da su 1848. u blizini ekvatora vidjeli planinu koja je tako visoka da joj se vrh bijeli od snijega.
Priča da postoji planina sa snježnom kapom u tropskoj Africi nije samo naišla na sumnju već i na porugu. Ipak, priče o kolosalnoj planini pobudile su radoznalost i zanimanje geografa i istraživača, koji su na koncu potvrdili izvještaje misionara. Doista je postojala vulkanska planina sa snježnom kapom u istočnoj Africi nazvana Kilimandžaro. Neki su narodi razumjeli da to znači “velebna planina”.
Afrički “krov”
Veliki Kilimandžaro danas je poznat po svojoj upadljivoj ljepoti i impresivnoj visini. Malo je takvih slikovitih i pamtljivih prizora kao kad ugledate krdo slonova koji pasu, prelazeći suhe, prašnjave afričke ravnice, a u daljini se kao impozantna pozadina nazire veličanstveni “Kili” sa svojom snježnom kapom.
Kilimandžaro je najviša planina na afričkom kontinentu, a spada i među najveće neaktivne vulkane u svijetu. Nalazi se u Tanzaniji, malo južnije od ekvatora uz granicu s Kenijom. Zemlja je ovdje izbacila preko četiri milijarde kubičnih metara vulkanskog materijala, formirajući ovu planinu s vrhovima u oblacima.
Ogromna veličina planine naglašena je njenom izoliranošću. Stojeći sama i izdvojena, planina se uzdiže iznad spržene Masajske stepe, koja se nalazi na oko 900 metara nadmorske visine, do svojih kolosalnih 5 895 metara! Ne iznenađuje da se Kilimandžaro ponekad opisuje kao krov Afrike.
Kilimandžaro se nazivao i “planina karavana”, budući da se poput blistavobijelog svjetionika njegova velika ledena polja i ledenjaci mogu vidjeti stotinama kilometara iz bilo kojeg smjera. U prošlim stoljećima njegov je snježni vrh često vodio karavane na putu iz divljine u unutrašnjosti Afrike, s njihovim teretom u obliku slonovače, zlata i robova.
Njegovi impresivni vrhovi
Kilimandžaro se sastoji od dva vulkanska vrha. Kibo je glavni vulkanski vrh; na njegovom prekrasnom simetričnom čunju nalazi se vječni snijeg i led. Istočno od njega nalazi se drugi vrh imenom Mawenzi, visine 5 354 metra, koji je drugi najviši vrh u Africi, nakon Kiboa. Nasuprot blagim padinama Kiboa, Mawenzi je vrletan i prekrasno oblikovan vrh sa strmim zupčastim stijenama sa svih strana. Vrhovi Kibo i Mawenzi spajaju se na visini od 4 600 metara vrlo širokom strmom udolinom posutom velikim kamenim gromadama. Zapadno od Kiboa nalazi se Shira, koja predstavlja ostatke urušenog drevnog vulkana čiju je površinu otada dugo vremena erodirao vjetar i voda, pa se sada formirala prekrasna vriština na 4 000 metara nadmorske visine.
Ekološko remek-djelo
Kilimandžarski ekosistem sastoji se od različitih zona razgraničenih nadmorskom visinom, oborinama i vegetacijom. Niže padine prekriva nedirnuta tropska šuma kojom lutaju krda slonova i afričkih bivola. Nekoliko vrsta majmuna obitava visoko u šumskim krošnjama, a ponekad posjetilac može na brzinu ugledati sramežljive planinske nijala-antilope i dujkere, koji se lako stope s gustišem.
Iznad šume je zona vrijesa. Staro kvrgavo drveće, izvitopereno od oštrine vjetra i starosti, ukrašeno je resama lišajeva koji podsjećaju na dugu sijedu starčevu bradu. Tu se planinska padina otvara, a gigantski drvenasti vrijesovi izvanredno uspijevaju. Busenovi trave pomiješani s otočićima jarko obojenih cvjetova čine taj okoliš izrazito slikovitim.
Iznad gornje granice gdje uspijeva šuma pojavljuju se vrištine. Drveće ustupa mjesto biljkama neobična izgleda, a nazivaju se divovski kostriši, koji narastu do četiri metra, te lobelije, koje izgledaju poput ogromnih artičoka ili glavica kupusa. Oko velikih kamenih gromada i stijena koje vire iz zemlje raste smilje, slamasto i suho pod rukom, koje unosi malo boje u inače srebrnastosivi okoliš.
Penjući se naviše, vrištine nestaju a nastupa alpska zona. Teren je jednolično obojen u tamnosmeđe i sive tonove. Samo pokoja biljka može uhvatiti korijen u ovom siromašnom, suhom okolišu. Na ovom se mjestu dva glavna vrha, Kibo i Mawenzi, spajaju pomoću širokog gorskog sedla koji predstavlja suhu i stjenovitu pustinju na velikoj nadmorskoj visini. Temperature su ovdje ekstremne, penjući se do 38 Celzijevih stupnjeva tijekom dana te padajući noću dobrano ispod nule.
Konačno dolazimo do zone koja obuhvaća vrh planine. Zrak je ovdje hladan i čist. Naspram tamnoplavog neba, veliki ledenjaci i ledena polja djeluju bijelo i čisto, stvarajući prekrasan kontrast s planinskim tamnim terenom. Zrak je rijedak budući da je sadržaj kisika za polovicu manji od količine koju sadrži zrak na morskoj razini. Ravni vrh Kiboa vulkanski je krater, koji tvori gotovo savršen krug s promjerom od 2,5 kilometara. U unutrašnjosti kratera, u samom srcu planine, nalazi se veliki procjep ispunjen pepelom, dužine preko 300 metara, ponirući 120 metara u grotlo vulkana. Vruće sumporne pare polako se dižu u ledeni zrak iz malih fumarola (rupa odakle izlaze pare), svjedočeći o komešanju koje se odvija duboko unutar uspavanog diva.
Ogromna veličina i masivnost Kilimandžara omogućavaju mu da stvori vlastitu klimu. Vlažni vjetar, koji s Indijskog oceana puše preko polupustinjskih nizina u unutrašnjost, dolazi do planine, uspinje se i kondenzira te proizvodi oborine. Zbog toga su niže padine plodne za plantaže kave i uzgoj kultura koje prehranjuju ljude koji žive oko podnožja ove planine.
Osvajanje “Kilia”
Ljudi koji su živjeli u blizini Kilimandžara praznovjerno su vjerovali da su njegove padine dom zlim duhovima koji će nauditi svakome tko se pokuša približiti njegovom ledenom vrhu. To je spriječilo mjesno stanovništvo da se pokuša popeti na vrh planine. Tek su se 1889. dva njemačka istraživača uspela na planinu i dosegla najvišu točku u Africi. Drugi vrh, Mawenzi, na koji se u pogledu tehnike penjanja teže uspeti, sve do 1912. nije bio osvojen.
Mogućnost da se uspnete na Kilimandžaro danas je otvorena svakome tko je dobrog zdravlja, a posjetiocima istočne Afrike to je vrlo omiljena zabava. Voditelji tanzanijskog nacionalnog parka nude dobro organizirane aranžmane za one koji se žele penjati na planinu. Odjeću i obuću može se unajmiti. Školovani nosači i vodiči stoje na raspolaganju, a nekoliko prenoćišta nudi udoban smještaj od početka do kraja safarija u vidu uspinjanja na planinu. Na planini se nalaze čvrste kolibe na različitim nadmorskim visinama, koje planinarima pružaju prenoćište i zaklon.
Vidjeti Kilimandžaro uživo impresivan je doživljaj koji potiče na duboko razmišljanje. Svaka bi se osoba mogla spremno složiti s riječima koje se odnose na Boga: “Postavio [si] gore svojom silom” (Psalam 65:6). Da, visoko i osamljeno iznad Afrike, Kilimandžaro stoji kao ogromno svjedočanstvo o sili Veličanstvenog Stvoritelja.
[Karta na stranici 16]
(Vidi publikaciju)
AFRIKA
Kenija
KILIMANDŽARO
Tanzanija