Mladi pitaju...
Zašto moram biti tako bolestan?
KADA je Jason imao 13 godina, čvrsto je odlučio da jednog dana služi kao punovremeni sluga u Betelu, u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka u Brooklynu (New York). Napravio si je drvenu kutiju i nazvao je svojom betelskom kutijom. Počeo je u nju sakupljati stvari za koje je mislio da bi mu bile korisne kad započne sa svojom betelskom službom.
Međutim, samo tri mjeseca nakon svog 18. rođendana, Jasonu je dijagnosticirana Crohnova bolest — neumoljiva i bolna bolest crijeva. “To me jednostavno dotuklo”, prisjeća se on. “Sve što sam mogao učiniti bilo je da sam nazvao svog tatu na posao i plakao. Znao sam da to, ako ništa drugo, znači da je moj san da odem u Betel naišao na prepreku.”
Bolest je osnovni razlog zašto “sve stvorenje neprestano zajedno uzdiše i u boli je zajednički sve dosad” (Rimljanima 8:22, NW). Nebrojeni milijuni mladih ljudi nalaze se među onima koji su bolesni. Mnogim se mladim ljudima stanje s vremenom popravi. No drugi se moraju nositi s bolestima koje su kroničnog karaktera ili koje su, u nekim slučajevima, opasne po život. Među bolestima od kojih mladi često pate nalaze se astma, dijabetes, anemija srpastih stanica, zarazne bolesti, epilepsija, duševne bolesti i rak. Neki mladi žive s višestrukim bolestima.
‘Zašto mi se to događa?’
Bolest često dovodi do duševnog ili emocionalnog stresa, a da ne govorimo o fizičkoj boli. Naprimjer, ako zbog bolesti mjesecima ne ideš u školu, ne samo da ćeš kasniti sa školskim gradivom već ćeš se osjećati i odsječeno od društva. Kad 12-godišnji Sunny mora izostajati iz škole zbog svojih periodičnih boravaka u bolnici, brinu ga sljedeće stvari: ‘Što rade moji prijatelji iz razreda? Što danas propuštam?’
Slično tome može djelovati da i duhovnom rastu šteti kad si previše bolestan da bi posjećivao kršćanske sastanke ili čak da bi čitao Bibliju. U takvim okolnostima potrebna ti je dodatna emocionalna i duhovna podrška. U početku možda odbijaš povjerovati u dijagnozu. Kasnije si možda jako ljut, možda sam na sebe, misleći da si nekako mogao izbjeći bolest. Možda se osjećaš kao da bi povikao: ‘Zašto je Bog dozvolio da mi se to dogodi?’ (Usporedi Mateja 27:46.) Ustvari, normalno je barem malo osjećati potištenost.
Osim toga, mlada bi osoba mogla čak zamišljati da će Bog, ukoliko ona uloži neki poseban napor, kao, naprimjer, da bude naročito dobra, ukloniti njenu bolest. Međutim, takvo bi razmišljanje moglo dovesti do razočaranja, budući da Bog ne obećava da će se u ovo vrijeme događati čudesna izlječenja (1. Korinćanima 12:30; 13:8, 13).
Možda si se nadao da nikad nećeš morati umrijeti — da ćeš biti živ kad Bog prouzroči ‘veliku nevolju’ (Otkrivenje 7:14, 15; Ivan 11:26). Ako je to slučaj, saznanje da imaš po život opasnu bolest može biti dvostruko šokantnije. Možda se pitaš jesi li učinio nešto čime si uvrijedio Jehovu ili možda misliš da te Bog odabrao za neki poseban ispit besprijekornosti. Međutim, to nisu ispravni zaključci. “Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga”, kaže Božja Riječ, Biblija (Jakov 1:13). Bolest i smrt neveseli su dio prilika u kojima se ljudi danas nalaze, i svi smo izloženi ‘vremenu i nepredviđenoj zgodi’ (Propovjednik 9:11, NW).
Borba sa strahom
Pojava ozbiljne bolesti može također prouzročiti da prvi put u životu osjetiš duboki strah. Knjiga How It Feels to Fight for Your Life (Kako izgleda boriti se za svoj život), bilježi zapažanja 14 mladih ljudi koji su ozbiljno bolesni. Naprimjer, Anton, desetogodišnjak, bojao se da će umrijeti kad je imao jak astmatični napad. A Elizabeth, 16-godišnjakinja koja se borila s rakom kostiju, bojala se da će zaspati i da se više neće probuditi.
Neki pak mladi imaju strahove drugačije vrste — strah da se nitko nikad neće htjeti s njima vjenčati ili strah da kasnije u životu neće imati zdravu djecu. Drugi mladi ljudi strahuju da bi svoju bolest mogli prenijeti članovima obitelji, bez obzira na to je li njihova bolest zarazna ili nije.
Čak i kad se bolest stabilizira ili popusti, s bilo kakvim ponovnim pogoršanjem strahovi se mogu ponovno pojaviti. Ako si osjetio takve strahove onda znaš da su oni vrlo stvarni. Nasreću, početni val negativnih emocija s vremenom obično splasne. Tada možeš početi realnije sagledavati svoje okolnosti.
Izazov nošenja s bolešću
“Kad si mlad, osjećaš se nepobjedivo”, primjećuje Jason koji je ranije spomenut. “Potom ti iznenadna ozbiljna bolest poljulja to gledište. Shvaćaš da si preko noći ostario, budući da moraš smanjiti svoje aktivnosti.” Da, suočavanje s novim ograničenjima predstavlja izazov.
Jason je otkrio da drugi veliki izazov dolazi onda kad drugi ne razumiju tvoje stanje. Jason boluje od bolesti koju bi se moglo nazvati “nevidljivom bolešću”. Njegov vanjski izgled u suprotnosti je s problemima iznutra. “Moje tijelo ne probavlja hranu onako kako bi trebalo”, objašnjava Jason, “pa stoga moram često jesti i u većim količinama od većine osoba. Ipak, i dalje sam mršav. Isto tako, ponekad postanem toliko umoran da usred dana ne mogu oči držati otvorene. Ali ljudi daju primjedbe koje pokazuju da misle kako sam suviše osjetljiv ili lijen. Kažu stvari kao naprimjer: ‘Znaš da možeš i bolje od toga. Uopće se i ne trudiš!’”
Jason ima mlađu braću i sestre koji uvijek ne shvaćaju zašto ne može raditi stvari koje je prije radio, kao, naprimjer, da ih izvede van da se igraju loptom. “Ali jasno mi je da bi ukoliko se povrijedim”, zapaža Jason, “mogli proći tjedni prije nego što ozdravim. Skloni su tome da moje bolove uspoređuju sa svojim te kažu: ‘On samo uzdiše da bi privukao pažnju.’ Njihovi su najteži bolovi vjerojatno nešto kao iščašena noga, tako da jednostavno ne mogu zamisliti kako je to kad mene boli.”
Ako tvoja bolest izgleda stavlja teret na tvoju obitelj, mogao bi se boriti s osjećajem krivnje. I tvoji bi se roditelji mogli osjećati krivima. “Oba moja roditelja vjeruju da sam možda od njih naslijedio taj problem”, kaže Jason. “Djeca se obično priviknu na bolest kad prihvate činjenicu da su bolesna. Ali roditeljima je teže. Stalno mi se iznova ispričavaju. Neprestano se moram maksimalno truditi u pokušaju da ih oslobodim osjećaja krivnje.”
Posjeti liječniku — nisu nešto ugodno
Stalni posjeti liječniku mogu biti izvor tjeskobe. Mogu ti dati osjećaj kako si nevažan i bespomoćan. I samo sjedenje u čekaonici u bolnici, čekajući da dođeš na red, može biti zastrašujuće. “Osjećaš se (...) tako usamljeno i bilo bi lijepo kad bi ti netko pravio društvo”, kaže Joseph, 14-godišnjak koji je srčani bolesnik. Nažalost, neki mladi ne dobivaju takvu vrstu podrške, čak ni od svojih roditelja.
Medicinski testovi mogu isto tako izazvati tjeskobu. Iskreno rečeno, neki testovi mogu biti sasvim neugodni. Zatim, iza toga, možda moraš prebroditi dane ili tjedne tjeskobe, čekajući na rezultate. Ali imaj ovo na umu: Podvrgnuti se medicinskom testu nije kao test u školi; ako imaš zdravstvene probleme to ne znači da si na neki način pao na testu.
Test, ustvari, može pružiti vrlo korisne podatke. Može pokazati da imaš zdravstveni problem koji se lako može liječiti. Ili, ako to nije slučaj, ispitivanje može pokazati što možeš učiniti da bi živio s tom bolešću. Može čak i pokazati da ipak nemaš određenu bolest na koju se sumnjalo. Stoga ne pokušavaj naprečac donositi zaključke o svom stanju.
Ako se suviše brineš, to će te samo izmoriti. Biblija kaže: “[“Tjeskobna”, NW] briga u srcu čovječijem obara” (Priče Salamunove 12:25). Bog nas umjesto toga poziva da njemu kažemo svoje brige. Trebamo se uzdati u to da se on brine za nas te da će nam pružiti vodstvo i mudrost da se nosimo sa svojim problemom na najbolji mogući način (Psalam 41:3; Priče Salamunove 3:5, 6; Filipljanima 4:6, 7; Jakov 1:5).
Možemo biti sretni da je naš Stvoritelj, Jehova Bog, napravio pripremu da ostvari novi svijet pravednosti. On će čak i uskrsnuti one koji su umrli, pružajući im priliku da se raduju tom novom svijetu. Biblija nam jamči da u to vrijeme “niko od stanovnika ne će reći: bolestan sam” (Izaija 33:24).
Dotada ćeš se možda morati nositi s ozbiljnom bolešću. Međutim, postoji mnogo praktičnih stvari koje možeš učiniti kako bi se uspješno nosio sa svojom situacijom. O tome ćemo govoriti u idućem članku.
[Slika na stranici 18]
Možda se pitaš: ‘Zašto je Bog dozvolio da mi se to dogodi?’