Pogled na neke od poznatih vrtova
LJUDSKO iskustvo s obzirom na Raj započelo je u vrtu koji je bio smješten u području nazvanom Eden, vjerojatno u blizini jezera Van u sadašnjoj Turskoj. Rijeka koja se granala u četiri rijeke navodnjavala je vrt za Adama i Evu koji su ga trebali ‘obrađivati i čuvati’. Kakav bi samo užitak bio upravljati vrtom u kojem su obilovala “svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu” (1. Mojsijeva 2:8-15, St).
Eden je bio savršeni dom. Adam i Eva te njihovi potomci trebali su proširiti njegove granice, koristeći nesumnjivo izvanredni Božji originalni uzorak kao svoj model. Cijela bi Zemlja s vremenom postala rajem koji bi bio udoban i ispunjen ljudima. No svojevoljna neposlušnost naših praroditelja rezultirala je time da su bili izbačeni iz tog utočišta. Nažalost, svi drugi članovi ljudske obitelji rođeni su izvan tog doma u Edenu.
No ipak, Stvoritelj je stvorio čovječanstvo da živi u Raju. Stoga je bilo prirodno da će se buduće generacije nastojati okružiti imitacijama Raja.
Prvi vrtovi
Viseći vrtovi Babilona hvaljeni su kao jedno od čuda drevnog svijeta. Prije više od 2 500 godina izgradio ih je kralj Nabuhodonozor za svoju ženu koja je bila Medijka i koja je čeznula za šumama i brežuljcima svoje domovine. Ova 22 metra visoka stepenasta konstrukcija lučnih svodova koji su svi bogato zasađeni, sadržavala je dovoljno tla za uzgoj velikog drveća. Vjerojatno se nostalgična kraljica utješila dok je šetala kroz ovo terasasto područje nalik Edenu.
Stvaranje zelenih površina imalo je istaknuto mjesto u plodnoj dolini Nila u Egiptu. “Egipat je”, kaže se u The Oxford Companion to Gardens, “izvor najstarijih prikaza vrtova na svijetu i mjesto iznimno duge (...) tradicije vrtlarstva.” Pejzažni plan jednog vrta koji je pripadao jednom egipatskom službeniku u Tebi, a datira iz oko 1400. pr. n. e., prikazuje ribnjake, drvoredne prilaze i paviljone. Pored kraljevskih vrtova, najraskošniji bili su hramski vrtovi u kojima su se nasadi, cvijeće i biljke navodnjavali kanalima koji su vodili od ribnjaka i jezera s obiljem vodenih ptica, riba i lopoča. (Usporedite 2. Mojsijevu 7:19.)
I Perzijanci su već vrlo rano pridavali važnost svijetu vrtova. Perzijski i egipatski vrtovi bili su toliko očaravajući da su osvajačke vojske Aleksandra Velikog, kada su se u četvrtom stoljeću pr. n. e. vratile u Grčku, došle dobro opskrbljene sjemenjem, sadnicama i idejama. U Ateni su Aristotel i njegov učenik Teofrast sakupljali sve veću količinu flore i osnovali botanički vrt kako bi proučavali i klasificirali biljke. Poput Egipćana i Perzijanaca prije njih, mnogi su imućni Grci imali raskošne vrtove.
Stanovnici rimskih gradova kuću i vrt uklopili su u usko gradsko područje. Bogati su oko svojih ladanjskih vila napravili spektakularne parkove užitka. Čak je i tiranin Neron želio imati svoj Eden, pa je okrutno istjerao stotine obitelji, uništio njihove kuće i oko svoje palače napravio privatni park veličine preko 50 hektara. Kasnije, oko 138. n. e., kod vile cara Hadrijana u Tivoliju, rimsko uređenje krajolika doseglo je svoj vrhunac. Vila je imala 243 hektra parkova, bazena, jezera i fontana.
I drevni su Izraelci imali vrtove i parkove. Židovski povjesničar Josip piše o prekrasnim parkovima koji obiluju potocima na mjestu nazvanom Etam, koje se nalazilo nekih 13 do 16 kilometara od Jeruzalema. Možda su parkovi Etama bili dio ‘vrtova, voćnjaka, jezera i šuma’ za koje Biblija kaže da je Salamun ‘sebi načinio’ (Propovjednik 2:5, 6). Odmah izvan Jeruzalema na Maslinskoj gori nalazio se Getsemanski vrt, koji je Isus Krist proslavio. Isus je ovdje pronašao utočište gdje je mogao u miru poučavati svoje učenike (Matej 26:36; Ivan 18:1, 2).
Od arapskih do engleskih vrtova
Kada su se u sedmom stoljeću n. e. arapske vojske proširile na istok i zapad, one su, poput Aleksandra, prošle preko perzijskih vrtova. (Usporedite Esteru 1:5.) “Arapi su”, piše Howard Loxton, “ustanovili da su perzijski vrtovi vrlo slični raju koji se u Kur’anu obećavao vjernim ljudima.” Poput svog perzijskog uzora, tipični arapski vrt, od maurske Španjolske do Kašmira, bio je podijeljen na četiri dijela pomoću četiri potoka koja su se spajala u središtu gdje se nalazio bazen ili fontana, što podsjeća na četiri rijeke Edena.
U sjevernoj Indiji, kod jezera Dal u prekrasnoj Kašmirskoj dolini, mogulski vladari iz 17. stoljeća zasadili su više od 700 rajskih vrtova. Ti su vrtovi oblikovali sjajnu paletu boja koje su naglašene stotinama fontana, terasa i vodopada. Crni mramorni paviljon koji je na obali jezera Dal izgradio šah Jahan (graditelj Taj Mahala) još uvijek nosi natpis: “Ako postoji raj na licu Zemlje, onda je on ovdje, on je ovdje, on je ovdje.”
Nekoliko stoljeća ranije, Evropa je prešla iz srednjeg vijeka u renesansu 14. stoljeća. Rimska tradicija vrtlarstva, istisnuta kada je u petom stoljeću n. e. započeo srednji vijek, ponovno je počela cvjetati — ovaj put pod vlašću crkve. Nazovikršćanstvo je u vrtu vidjelo ‘provizorni raj’. Nacrt jednog samostana iz devetog stoljeća prikazuje dva vrta koja su nazvana “Raj”. Uskoro su vrtovi nazovikršćanstva postali veći i veličanstveniji, no umjesto da odražavaju duhovne ideale, mnogi su postali simboli moći i bogatstva.
Kada je 1495. Charles VIII od Francuske osvojio Napulj (Italija), napisao je kući: “Ne biste vjerovali kakve prekrasne vrtove imam u ovom gradu (...). Čini se da nedostaju samo Adam i Eva da bi ovo bio zemaljski raj.” No da je Charles živio do 17. stoljeća, na francuskom tlu vidio bi goleme vrtove kralja Luja XIV. U knjizi The Garden tvrdi se da vrtovi kod dvorca Versaillesa “još uvijek mogu polagati pravo na to da su najveći i najveličanstveniji na svijetu”.
No, renesansa je imala novu definiciju raja: priroda treba biti podložna prosvijećenom čovjeku koji treba vrtu nametnuti red tako da ga očisti od sve divljine. Sve drveće i cvijeće bilo je uređeno u točnim geometrijskim oblicima. Tako je rano rimsko dekorativno vrtlarstvo — umjetnost oblikovanja drveća i grmlja rezanjem i uzgajanjem — doživjelo izvanredan preporod.
Zatim su u 18. i 19. stoljeću pomorskim istraživanjem i trgovinom Zapadnom svijetu otkrivene nove biljke i koncepcije vrtlarstva. Na red je došla Engleska što se tiče oblikovanja vrta. “U Engleskoj 18. stoljeća”, kaže The New Encyclopædia Britannica, “čovjek je postao sve više svjestan prirodnog svijeta kojeg je on dio. Umjesto da prirodnom svijetu nameće svoj geometrijski red ljudskog porijekla, počeo je razmatrati mogućnost da svoj život prilagodi njemu.” Ljudi poput Williama Kenta i Lancelota Browna isticali su se u uređenju pejzaža. Brown je uredio više od dvjesto posjeda u Engleskoj. Dvojica muškaraca koji su postali predsjednici Sjedinjenih Država, Thomas Jefferson i John Adams, putovali su 1786. Engleskom kako bi proučavali engleske vrtove.
Krajolici Istoka
Za istočnu je civilizaciju kineska tradicija vrtlarstva isto što su egipatska, grčka i rimska tradicija za zapadnu. Kinezi su prvobitno prakticirali animističku religiju, u kojoj su se sve rijeke, stijene i planine doživljavale kao materijalizirani duhovi te su se stoga trebale poštivati. Nakon toga su taoizam, konfucijanizam i budizam preplavili zemlju i stvorili vlastite oblike vrta.
S druge strane Japanskog mora, japanski su vrtovi razvili vlastiti stil u kojem je oblik važniji od boje i u kojem svaka pojedinost ima svoje točno mjesto. U pokušaju da se na ograničenom području sačuva estetika i različitost prirode, vrtlar brižno smješta kamenje te pedantno sadi i uzgaja svoj vrt. To je očito kod bonsaia (što znači “lončanica”), umijeća uzgajanja minijaturnog drveta ili možda malih šuma preciznog oblika i proporcije.
Iako se njegov stil možda razlikuje od njegovog zapadnog pandana, vrt s Istoka također odražava čežnju za Rajem. Naprimjer, japanski povjesničar i stručnjak za japansko vrtlarstvo Wybe Kuitert piše da su tokom razdoblja Heian u Japanu (794-1185) vrtlari nastojali pobuditi atmosferu “raja na Zemlji”.
Univerzalna ljubav
Uključujući čak i plemena lovaca i sakupljača, koja su živjela u “prirodnim” vrtovima — džunglama, šumama i na travnatim površinama — ljubav prema vrtu je univerzalna. S obzirom na “Azteke iz Meksika i Inke iz Perua”, kaže Britannica, “konkvistadori su opisali dotjerane vrtove s terasastim brežuljcima, šumarcima, fontanama i ukrasnim ribnjacima (...) koji se nisu mnogo razlikovali od njima suvremenih vrtova na Zapadu.”
Da, drevni nasadi duž Nila, krajolici Istoka, suvremeni gradski parkovi i botanički vrtovi — što sve to otkriva? Čovjekovu čežnju za Rajem. Zapažajući tu trajnu “nostalgiju za Rajem”, pisac Terry Comito je rekao: “Vrtovi su mjesta gdje se ljudi ponovno vraćaju kući.” A koji se čovjek ne bi radovao da kaže: ‘Moj je dom poput edenskog vrta?’ No je li globalni Eden — ali ne samo onaj koji je rezerviran za bogate — samo san? Ili je to sigurna stvar koja predstoji?
[Slika na stranici 7]
Umjetnički prikaz visećih vrtova Babilona
[Slika na stranici 7]
Klasični vrt u Japanu
[Slika na stranici 7]
Versailles (Francuska)
Kroz cijelu povijest ljudi su čeznuli za Rajem
[Zahvala]
French Government Tourist Office/Rosine Mazin