Proučavanje Biblije u zoološkom vrtu!
NEDAVNO smo za svoj tjedni obiteljski biblijski razgovor odabrali prilično neobično mjesto — Zoološki vrt u Emmenu nedaleko od naše kuće u Nizozemskoj. Za to smo imali jako dobar razlog, koji će vam brzo postati jasan.
Poput mnogih kršćanskih obitelji diljem svijeta, i mi imamo tjedni biblijski studij. Na tom studiju često čitamo o životinjama koje se u Bibliji koriste kao simboli dobrih i loših osobina. Zanimalo nas je kako bismo mogli bolje upoznati životinje i odlučili smo da se kao obitelj potrudimo u tom pravcu. Svakom članu obitelji dodijeljena je jedna specifična životinja te je u publikacijama kao što su Insight on the Scriptures (Uvid u Pisma) i uvezi godišta Kule stražare i Probudite se! trebao potražiti informacije o toj životinji.
Dok se približavamo ulazu u Zoološki vrt u Emmenu, našoj djeci Mari-Claire, Charissi i Pepijnu oči se sjaje od radosnog očekivanja. Vidjet ćemo krokodile, medvjede, zebre, mrave, a možda i još neke životinje o kojima smo čitali u Bibliji! No dozvolite da vam najprije kažemo par riječi o ovom jedinstvenom zoološkom vrtu.
Bez kaveza, bez rešetaka
Noorder Dierenpark, kako na nizozemskom glasi naziv Zoološkog vrta u Emmenu, jedan je vrlo specifičan zoološki vrt, uređen prema suvremenim organizatorskim idejama. Ovdje nećete naći životinje u kavezima ili iza rešetaka. Naprotiv, u Emmenu su poduzete sve mjere kako bi se životinje smjestilo u okolinu koja koliko je god to moguće nalikuje njihovom prirodnom obitavalištu. “Nije životinja ta koja se nalazi iza ograde već posjetilac”, kaže nasmiješeni Wijbren Landman, jedan od biologa u tom zoološkom vrtu.
“Životinje nisu razmještene prema vrstama nego prema mjestu svog porijekla. Zato je u ogromnoj afričkoj savani koju ovdje vidite zajedno smješteno što je moguće više životinja koje zajedno žive u divljini.” I eno, stvarno ih vidimo — najviše životinje na svijetu, dugovrate žirafe, koje mogu narasti do šest metara u visinu. One žive zajedno s poskočljivim gazelama, impalama, zebrama, gnuima, crvenim močvarnim lečvama, pa čak i s nekoliko nosoroga.
No Wijbren nam ima još toga reći o toj emenskoj savani: “Ovdje životinje imaju toliko mnogo prostora da se nikad ne osjećaju ograničeno. No osigurali smo im i neke puteve za slučaj opasnosti. Vidite li ono ogromno kamenje tamo preko? Poskočljiva gazela može se između njega skloniti kako joj nosorozi ne bi mogli dodijavati. A zahvaljujući onom brdu, životinje mogu u potpunosti nestati jedne drugima iz vida. No životinje uglavnom gotovo i ne primjećuju prisustvo drugih životinja. To i ne čudi budući da su u Africi tisućama godina dijelile isto obitavalište.”
Žedne zebre
“Pogledajte! Zebre!” kaže Charissa jako uzbuđeno. Ona je istraživala nešto zanimljivo o zebrama. “Šare toliko izobliče oblik i cjelovitost zebrinih kontura da čak i oštrooki domoroci često ne zapažaju njihovu prisutnost na udaljenosti od svega 40 do 50 metara. Zebrina istančana osjetila vida i njuha, kao i njena sposobnost da brzo trči — čak brže od 60 kilometara na sat — služe kao zaštita od mesoždera. Kao što stoji u Psalmu 104:11, zebre ‘[“redovito”, NW] gase žedju svoju’. Zato se rijetko nađu udaljene od vode više od osam kilometara.” Zatim je dodala: “I mi moramo redovito gasiti svoju duhovnu žeđ tako da održavamo bliske veze sa skupštinom, proučavamo Bibliju i posjećujemo sastanke.”
Napuštamo afričku savanu i pješačimo prema jednom od najvećih grabežljivaca na Zemlji, prema medvjedu kodijaku. Ovaj najveći među medvjedima može narasti i do 3 metra i težiti čak 780 kilograma. Kako bi izgledao što prirodnije, njihov je ograđeni prostor predivno uređen potocima i ogromnim kamenjem. Medvjed kodijak je veliki brat sirijskog mrkog medvjeda koji je u biblijsko vrijeme živio u Izraelu. Prema onom što je Mari-Claire istražila, medvjedi imaju raznoliku prehranu. Jedu lišće i korijenje biljaka kao i plodove, bobe, orašaste plodove, jaja, insekte, ribu, glodavce i tome slično, a posebno im je omilio med. U starom Izraelu, kad je manjkalo biljnih komponenata medvjeđe prehrane, pastiri su morali paziti da im medvjedi ne otmu stoku. David je u svojoj mladosti morao hrabro odbiti napad medvjeda kako bi zaštitio stado svog oca (1. Samuelova 17:34-37).
‘Iz nozdrva mu suklja dim’
No ima i drugih životinja koje svakako želimo vidjeti. Nedavno smo na našem biblijskom studiju naišli na “Levijatana”, krokodila. Pepijn ga je isprva opisao kao ‘svojevrsnu ribu, no zapravo veoma veliku ribu’! Budući da su krokodili veoma osjetljivi na promjene temperature, smješteni su u Afričkom domu, gdje se održava tropska klima. Na ulasku nas zapljusne val vrućine i vlage od koje nam se zamagle naočale. Osim toga, moramo se priviknuti na mrak. Hodajući drvenim visećim mostom, najednom se nađemo oči u oči s nekoliko ogromnih krokodila koji drže kontrolu nad kaljužama s obje strane mosta. Leže tamo dolje tako nepomično da je Pepijn ponukan reći: “To nisu pravi.”
Krokodili spadaju u najveće živuće gmazove. Neki mogu narasti 6 metara u dužinu i težiti čak 900 kilograma. Fascinantna je jakost njihove čeljusti — čak je i relativno mali krokodil težine 50 kilograma u stanju djelovati silom koja odgovara jačini od preko 700 kilograma. Kad krokodil izroni, pošto je neko vrijeme bio pod vodom, naglim ispuštanjem zraka kroz svoje nozdrve može stvoriti mlaz koji bi u blještavilu jutarnjeg sunca mogao biti ono ‘prštanje svjetlosti’ i ‘sukljanje dimova iz nozdrva’ koje se opisuje u knjizi Joba (Job 40:25; 41:10-13, St).
‘Oprezni kao zmije’
Tek što smo napustili krokodile, kadli u tami — nasreću, iza staklene ograde — ugledamo nekoliko primjeraka stvorenja koje se u Bibliji koristi kao simbol kako poželjnih tako i nepoželjnih osobina. Riječ je o zmiji, prvoj životinji koja se poimence spominje u Bibliji (1. Mojsijeva 3:1). Isus je njezinu opreznost uzeo za primjer kad je upozorio svoje učenike na njihovo vladanje među protivnicima koji su bili poput vukova (Matej 10:16, NW). No zmiju se, dakako, najčešće poistovjećuje sa ‘starom zmijom’, Sotonom Đavlom, koga se u 2. Korinćanima 11:3 opisuje kao zavodljivog i lukavog poput zmije (Otkrivenje 12:9).
“Idi k mravu (...) i omudraj”
Veliki mravinjak koji vidimo, a koji udomljuje tri kolonije mrava rezača lista, neočekivan je prizor za jedan zoološki vrt. U mravljem svijetu dotični su vrtlari. Kroz staklenu ogradu vidimo mravlju koloniju; to nam omogućava da pažljivo promatramo životne navike tih sićušnih stvorenja. Mravi nas zanimaju zato što se u Bibliji koriste kao primjer marljivosti i instinktivne mudrosti (Priče Salamunove 6:6).
Wijbren Landman je insektolog. On objašnjava: “Procjenjuje se da na licu Zemlje kao mrav radi milijun puta milijardu mrava, što znači da na svakog čovjeka dolazi ni manje ni više nego 200 000 mrava! Od 15 000 vrsta mrava koliko ih nalazimo rasprostranjeno po svim kontinentima izuzev polarnih krajeva, nema dvije vrste koje bi bile slične. Sve one grade različite tipove kuća i jedu različitu hranu, no sve su one organizirane manje-više na isti način.
Mrav rezač lista uzgaja gljive za jelo, baš kao što ih čovjek uzgaja. Razumljivo, ovaj se uzgoj odvija ispod zemljine površine, no hrana za gljive dolazi s površine tla. Mravi radnici po čitav dan vrijedno transportiraju lišće u svoja gnijezda. Penju se po drvetu ili grmu te odabiru list. Potom pomoću svojih čeljusti koje su nalik škarama brzo izrezuju iz lista polukružne komade pa ih jednog po jednog odnose u svoja gnijezda, noseći ih pritom iznad glava poput svojevrsnog suncobrana. To objašnjava njihov drugi naziv, mravi suncobranci. Rezanje se odvija tako brzo da u Južnoj i Srednjoj Americi za svega nekoliko sati mravi u potpunosti ogole čitave grmove ili drveta. Nije čudno da u tim krajevima baš i nisu omiljeni! Ostali radnici u gnijezdu pažljivo čiste komadiće lišća prije nego što ih počnu žvakati. Nakon toga, nastalu se pulpu pomiješa s enzimima i aminokiselinama koje izlučuju mravi. Tek je tada pulpa spremna za korištenje u svojstvu hrane za gljive, čime se osigurava stalna opskrba gljivama za čitavu koloniju.”
Napuštamo taj mravlji grad duboko impresionirani mudrošću i kreativnošću koja se očituje u beskonačnoj raznolikosti djela stvaranja. Kasno je popodne i moramo se vratiti kući. No ostalo je još mnogo toga za vidjeti. Nismo obišli sove (Izaija 13:21), tuljane (2. Mojsijeva 35:23, NW), vodenkonje (“Behemote”, Job 40:15, NW), nojeve (Jeremija 50:39, NW), ni mnoge druge životinje koje ovdje žive a koje se spominju u Bibliji. Svaku od njih vrijedi proučavati. Svakako ćemo ponovno doći u Zoološki vrt u Emmenu! (Prilog suradnika.)
[Zahvala na stranici 16]
Ostrich: Yotvatah Nature Reserve