Seminari kojima se unapređuju veze između liječnikâ i Jehovinih svjedoka
KRŠĆANIMA Božji zakon zabranjuje na bilo koji način uzimati krv (Djela apostolska 15:28, 29). Poslušnost tom zakonu ponekad je dovela do nesporazuma koji su rezultirali time da se kršćanima uskratila dostupna i djelotvorna alternativna medicinska pomoć u njihovim zdravstvenim problemima.
Da bi postigli bolje međusobno razumijevanje te da bi pomogli liječnicima liječiti bez primjene krvi, Jehovini svjedoci organizirali su korisnu kontaktnu službu. Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka uspostavilo je u Brooklynu u New Yorku Službu za bolničke informacije (SBI), kako bi se izabrani starješine Svjedoka obučili za službu u Odborima za kontaktiranje s bolnicama (OKB-ima). Izvršena su medicinska istraživanja a rezultati su prezentirani na seminarima za OKB-e. Ove pak informacije prezentiraju se liječnicima i centrima za zaštitu zdravlja. Također, u želji da se izbjegnu konfrontacije, mogu se organizirati konzultacije s drugim iskusnim liječnicima.
Da li se ovaj program pokazao uspješnim? Jesu li se prezentirane informacije uistinu pokazale korisnima? Kako su liječnici reagirali na njih? Sljedeći dojmovi koje je ispričao jedan liječnik, koji je prisustvovao nedavno održanom OKB-seminaru informativni su i ohrabrujući.
“Nadam se da ćete ove dojmove smatrati iskrenima i korisnima.
Prije svega, dopustite mi da kažem kako je za mene bila velika prednost biti pozvan da prisustvujem drugom Seminaru za Odbore za kontaktiranje s bolnicama, koji su vodili članovi osoblja Službe za bolničke informacije, koji su doputovali iz centrale Jehovinih svjedoka u New Yorku. Ovaj sastanak ne samo da je ispunio sva moja očekivanja već ih je i dobrano nadmašio. Uvodne riječi predsjedavajućeg odredile su smjer ovog dvodnevnog skupa. Naglasio je da OKB nije samo mehanizam za reagiranje na potrebe bolesnih Svjedoka tijekom njihovog boravka u bolnici. Odbor ima jedinstvenu priliku da razotkrije mnoge zablude o Svjedocima u koje najčešće vjeruju kako široka javnost tako i liječnici, bolnički upravitelji i drugo medicinsko osoblje.
Saznanje da Jehovini svjedoci u svojim medicinskim uvjerenjima nisu uopće nalik Kršćanskim scijentistima mnogim je takvim ljudima otvorilo oči. Svjedoci ne zagovaraju ‘pravo na smrt’ niti se pokušavaju dovesti u položaj mučenika. Pitanje krvi nije organizacijska naredba već iskreno osobno uvjerenje. Takva razotkrivanja podvlače obrazovnu svrhu svakog OKB-a. Da, koliko se god to činilo neobičnim, čak je i liječnicima potrebno obrazovanje te postoji još mnogo toga što moraju naučiti u pogledu beskrvnih medicinskih alternativa. Neprestano me zadivljuje opseg i dubina istraživanja koje ova organizacijska priprema omogućava, a velik dio istoga meni je jamačno bio nepoznat. A time edukacijske funkcije OKB-a ne završavaju. One se proširuju na bolničke upravitelje, socijalne službe, pa čak i na zakonske i sudske službenike.
Odbori ulažu izuzetne napore kako bi pronašli liječnike koji su voljni pomoći, postupajući u skladu s uvjerenjima Svjedoka, kako bi stupili u kontakt s njima te kako bi ih uposlili. Naravno, to ide daleko dalje od liječničkog kruga, budući da svaki OKB izgrađuje i suradnju s bolnicama, zdravstvenim radnicima, odvjetnicima i sucima. Možda najglavnija poruka koju treba prenijeti jest ta da su Jehovini svjedoci razumni ljudi, ne fanatici, te da samo traže prihvatljive alternative umjesto krvi. (...) Postoje znatne opasnosti u upotrebi krvi, a OKB itekako ispunjava svoju funkciju time što objelodanjuje ove opasnosti i u medicinskim krugovima naglašava potencijalne rizike od krvi i krvnih derivata.
Neprestano me zadivljuju informacije koje Služba za bolničke informacije pri Društvu Watchtower pruža OKB-ima. No, kao što bi svaki zanatlija posvjedočio, uz pravi alat praktički svaki posao može se napraviti. (...) Bilo je izuzetno zanimljivo saznati nešto o organizacijskim pripremama koje sada djeluju kako bi se brzo i djelotvorno reagiralo na praktički svaki hitan slučaj. Svaki član OKB-a obučen je kako pribaviti bitne demografske podatke, kako brzo procijeniti stav liječnikâ i bolnica, te kako točno procijeniti mjeru hitnosti i potencijalnu prijetnju pravne akcije koju bi bolnica mogla poduzeti kako bi dobila sudski nalog za transfuziju.
Istraživali smo načine na koje se mogu razjasniti potrebe i želje pacijenata Svjedoka, načine ophođenja s nevjerujućim rođacima, pa čak i načine kako odbiti daljnju suradnju s dotičnim liječnicima te pacijenta prebaciti u alternativnu zdravstvenu ustanovu koja je spremnija udovoljiti potrebama Svjedoka. Posvećena je pažnja pitanju o komunikaciji OKB-a s medijima, te su pružene smjernice kojima se još jednom naglasilo da se prvenstveno treba usredotočiti na to da Svjedoci ne odbijaju svu zdravstvenu njegu, već samo krv. To se grubo može usporediti s odanim katolikom koji odbija abortus, ali ne i sve kirurške zahvate.
Članovi odbora za kontaktiranje poučeni su kako odgovoriti na pitanja koja obično postavljaju bolnice i liječnici, a ponekad i sami Svjedoci. To može uključivati pitanja poput onih o prihvatljivosti imunoglobulina ili albumina, upotrebi krioprecipitata ili medicinskih postupaka kao što su hemodilucija, izvantjelesni krvni optok, uređaji za očuvanje krvi tijekom operacije ili hemodijaliza.
Uživao sam u izuzetno zanimljivim diskusijama o pravnim aspektima koji su uključeni u razumijevanje i primjenjivanje zakona u obrani Svjedoka i njihovih religioznih uvjerenja. Sudske presude koje čine temelj za obranu prava Svjedoka na medicinsko samoodređenje temelj su za prilično interesantne diskusije. Nekima se rad Odbora za kontaktiranje s bolnicama može činiti suvišnim, pa čak i nepotrebnim; no u stvarnosti, ova mreža pomoćnih službi vrlo je bitna. Svakodnevno viđam pacijente Svjedoke koji nisu upoznati s bolničkom sredinom te koji možda i ne znaju za mnoge beskrvne medicinske alternative. Štoviše, malo ih je istinski upoznato s djelokrugom susretljivih liječnika poznatih odboru, ili pak sa specifičnim zakonskim pravima i dužnostima koje svatko od nas ima i s kojima se suočava kad traži beskrvno medicinsko liječenje.
Dopustite mi da na trenutak učinim jednu digresiju kako bih pohvalio napore SBI-a. Kao intervencijski kardiolog, svjestan sam toga da imam malo vremena za čitanje svih mogućih časopisa usko povezanih s područjem za koje sam se specijalizirao, da ne spominjem širi spektar interne medicine. Bilo bi nemoguće prekopati čitavi stog sijena medicinske literature da bi se pronašlo ona objašnjenja koja možda ukazuju na neka vrlo specifična rješenja problema s kojima se suočavam u beskrvnom liječenju svojih pacijenata. I opet mi Društvo priskače u pomoć, pružajući mi magnet kojim mogu privući iglu relevantnih istraživanja iz poslovičnog stoga sijena članaka u časopisima.
Svježe informacije koje neprestano stižu iz Brooklyna služe mi kako bih mogao držati korak sa svim najnovijim postignućima koja bi mogla utjecati na moj posao. Iste su daleko podrobnije i utjecajnije od bilo kojeg pretraživanja časopisa kompjuterskim putem s kojim sam upoznat. Dakako, tako i treba biti, s obzirom na to što je u pitanju.” (Napisao dr. Stephen E. Pope, kardiolog iz područja San Francisco Bay u Kaliforniji, SAD.)
[Okvir na stranici 20]
• U Sjedinjenim Državama postoji nekih 18 000 liječnika koji sa zadovoljstvom surađuju s Jehovinim svjedocima, pružajući im beskrvnu medicinsku njegu. U svijetu taj broj iznosi 50 000.
• U Sjedinjenim Državama postoji 45 zdravstvenih ustanova u kojima se pružaju programi beskrvnog liječenja i operativnih zahvata. U svijetu taj broj iznosi 80.