Stvarni značaj 1914.

KAO što je istaknuto na 4. stranici, “ovaj časopis izgrađuje povjerenje u Stvoriteljevo obećanje o mirnom i sigurnom novom svijetu koje će biti ostvareno prije nego izumre naraštaj koji je vidio događaje iz 1914. godine”.

Nesumnjivo, ova izjava iznenađuje mnoge naše čitaoce. Ipak, još u prosincu 1879 — nekih 35 godina prije 1914 — Kula stražara (tada poznata kao Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence/Sionska Kula stražara i glasnik Kristove prisutnosti) pružila je biblijski dokaz da će 1914. biti značajna godina. Čak i prije toga — sredinom 19. stoljeća — drugi istraživači Biblije naslućivali su da bi 1914. mogla biti godina označena u biblijskom proročanstvu.a

Proročanstvo se opisuje kao unaprijed napisana povijest. Ovo obilježje Biblije pruža dokaz njenog božanskog porijekla. Pored toga što nam govori o budućim događajima, Biblija nam ponekad daje duljinu vremena koje treba proći prije nego što se nešto treba dogoditi. Neka od ovih specifičnih proročanstava odnose se na nekoliko dana, neka se odnose na godine, a neka na stoljeća.

Danijel, koji je prorekao vrijeme prvog pojavljivanja Mesije, otkrio je i kada će se Mesija vratiti radi svoje “prisutnosti” u vremenu koje se naziva “vrijeme kraja” (Danijel 8:17, 19, NW; 9:24-27). Ovo se biblijsko proročanstvo proteže kroz dugo vremensko razdoblje, ne kroz samo nekoliko stotina godina već kroz više od dva tisućljeća — 2 520 godina! U Luki 21:24 (NW) Isus to razdoblje naziva “određena vremena nacija”.b

1914. započinje vrijeme nevolja

Ispunjenje biblijskog proročanstva ukazuje da od 1914. živimo u vremenu kraja. Isus je to vrijeme opisao kao “početak strašnih bolova” (Matej 24:8, St). U Otkrivenju 12:12 čitamo: “Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer djavo sidje k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima.” To objašnjava zašto je svijet od 1914. u većem metežu nego ranije.

Međutim, ovo vrijeme kraja treba biti relativno kratko razdoblje — razdoblje koje se proteže tokom jednog naraštaja (Luka 21:31, 32). Činjenica da je od 1914. prošlo već 80 godina pokazuje da možemo očekivati skoro izbavljenje koje će donijeti Božje Kraljevstvo. To znači da ćemo vidjeti “najnižega izmedju ljudi” — Isusa Krista — kako preuzima cjelokupnu kontrolu nad “carstvom ljudskim” i prouzrokuje miroljubiv, pravedan novi svijet (Danijel 4:17).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 11]

Komentari o 1914. i vremenu nakon nje

“Možda je, nakon naizgledne neizbježivosti dvaju svjetskih ratova, stvaranje nuklearnog oružja bilo znak upozorenja koji nas je poštedio trećeg sraza velikih nacija te koji je uveo najduže razdoblje sveopćeg mira, premda terorom održavanog mira, još od viktorijanskih vremena. (...) Što je to krenulo naopako s čovječanstvom? Zašto se izjalovilo ono što je obećavalo devetnaesto stoljeće? Zašto se dvadeseto stoljeće pretvorilo u vijek užasa ili, kako bi neki rekli, zla?” (A History of the Modern World—From 1917 to the 1980s autora Paula Johnsona).

“Od svih potresnih preinaka evropskog sistema, Veliki rat i mirovna nagodba donijeli su najoštriji raskid s prošlošću, kako u gospodarskom i socijalnom tako i u političkom smislu. (...) Ugodna slava tog sistema koji je slobodno djelovao i proizvodio nestala je u vrtlogu rata. Umjesto toga, Evropa se morala boriti s gospodarskom iscrpljenošću i sveopćim ekonomskim poremećajem. (...) Šteta je bila tako velika da se evropsko gospodarstvo do početka sljedećeg svjetskog rata nije uspjelo oporaviti od stagnacije i nestabilnosti” (The World in the Crucible 1914-1919, autorâ Bernadotte E. Schmitt i Harolda C. Vedelera).

“U drugom svjetskom ratu nestala je svaka veza između čovjeka i čovjeka. Nijemci su pod hitlerovskom dominacijom, kojoj su dozvolili da ih podčini, počinili zločine kakvima po veličini i opakosti nema ravnih među onima koji su umrljali ljudsku povijest. Sveopći masakr počinjen sistematskim umorstvima šest ili sedam milijuna muškaraca, žena i djece u njemačkim logorima smrti po užasu nadvisuje bešćutna krvoprolića Džingis Kana te ih po veličini svodi na neznatne cifre. I Njemačka i Rusija na istočnom su frontu planirale i izvršavale hotimična istrebljenja čitavih populacija. (...) Napokon smo izronili iz scene materijalne štete i moralnog pustošenja kakvo u prethodnim stoljećima nikada nikome nije padalo na pamet” (The Gathering Storm, I. svezak djela The Second World War, autora Winstona S. Churchilla).

“Sada postoji priznavanje ljudskih prava ljudima svih staleža, naroda i rasa; ipak, istovremeno smo utonuli u možda nečuvene dubine borbe među staležima, nacionalizma i rasizma. Ovim se lošim strastima dalo oduška u hladnokrvnim, znanstveno planiranim okrutnostima; a danas se dva nekompatibilna stanja uma i mjerila ponašanja mogu jedan do drugoga vidjeti ne samo u istom svijetu već ponekad i u istoj zemlji pa čak i u istoj duši” (The Civilization on Trial, autora Arnolda Toynbeea).

“Poput duha koji se zadržao preko određenog časa, devetnaesto stoljeće — sa svojom neophodnom urednošću, samopouzdanjem i vjerom u ljudski napredak — ostalo je do kolovoza 1914. kad su glavne evropske sile dobile kolektivni napad smetenosti koji je izravno vodio u bezumni pokolj milijuna najboljih mladića jednog naraštaja. Četiri i pol godine kasnije, dok je svijet pokušavao slijepiti krhotine nakon kataklizme Velikog rata, mnogim (ali ni u kom slučaju svim) suvremenim promatračima postalo je očito da su posljednji preostali tragovi starog poretka isprani te da je čovječanstvo ušlo u novo doba koje je znatno neracionalnije i nesklonije opraštanju ljudskih nesavršenosti. Nadanja u bolji svijet, onih koji su očekivali uvođenje mira, iznevjerena su 1919.” (predgovor knjizi 1919—The Year Our World Began autora Williama K. Klingamana).

[Slika na stranici 10]

Bavarske alpe