Misionari — što bi oni trebali biti?

RIJEČ “misionar” može evocirati snažne emocije. Kod nekih ljudi pobuđuje divljenje, dozivajući u misli pojedince poput Majke Tereze ili pokojnog Alberta Schweitzera.

Nasuprot tome, drugi, kad se načne tema o misionarima, reagiraju s indiferentnošću, averzijom ili čak ljutnjom. Njih ta riječ podsjeća na manipulaciju umom i doziva u misli slike kolonijalizma.

Što se misionara tiče, sasvim je na mjestu pitanje: Jesu li oni zastupnici svjetla ili zastupnici tame?

Što je misionar?

Misionar se definira kao “osoba koja poduzima misiju”, drugim riječima, koja se bavi “službom povjerenom joj od neke vjerske organizacije s ciljem širenja njene vjere ili obavljanja humanitarne djelatnosti”.

Temelj za kršćansko misionarsko djelo postavio je Isus Krist kad je rekao svojim sljedbenicima: “Idite dakle i naučite sve narode.” To zahtijeva propovijedanje kršćanske poruke po cijelome svijetu (Matej 28:19).

Sam Isus bio je misionar, poslan od svoga oca Jehove, s neba, na inozemni zadatak, Zemlju (Filipljanima 2:5-8). Logično je da bi kršćanski misionar trebao tijesno slijediti primjer koji je Isus Krist ostavio. Misionar iz prvog stoljeća koji je učinio upravo to bio je apostol Pavao, te je postao uzor koji bi svi kasniji kršćanski misionari trebali oponašati (1. Korinćanima 11:1).

Iako je bio suosjećajan kad se radilo o socijalnim problemima koji su pogađali čovječanstvo, Isus, dok je bio na Zemlji, nije na prvo mjesto stavio rješavanje istih. Da je to učinio, to bi u najbolju ruku donijelo samo privremeno olakšanje (Ivan 6:26, 27; 12:8). Nešto drugo imalo je veću važnost. “Ja sam za to rodjen, i za to dodjoh na svijet”, rekao je Isus Pilatu, “da svjedočim istinu.” Vrijednost posjedovanja spoznaje o takvoj istini ne može se prenaglasiti, kao što je to Isus ranije rekao u molitvi: “A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista” (Ivan 17:3, Duda-Fućak; naglašeno od nas; 18:37).

Jesu li se misionari crkava kršćanstva držali primjera koji je Isus ostavio? Jesu li se pokazali kao zastupnici svjetla kao što je to on bio, odražavajući svjetlo Božje riječi, spoznaju koja vodi do vječnog života? Ili su ljude ostavili u tami? Odgovori na ova pitanja trebali bi zanimati sve nas, budući da nam plodovi onih koji su tokom stoljeća tvrdili da su kršćanski misionari pomažu identificirati kako pravu tako i krivu religiju. Stoga se Probudite se! raduje što može objaviti da će u narednih pet brojeva podrobno obraditi ovu temu.

Kakvima su se misionari pokazali?

Misionari su dali vrijedan doprinos širenju Kristove poruke. Naprimjer, neki su preveli Bibliju na mjesne jezike, omogućivši ljudima da je sami čitaju.

Međutim, čini se da u našim danima neki misionari smatraju kako udovoljavanje socijalnim potrebama treba imati prednost pred nastojanjima u propovijedanju i prevođenju. Članak u magazinu Time pod naslovom “Novi misionar” navodi: “Među protestantima postoji pomak k većem bavljenju osnovnim ekonomskim i socijalnim problemima ljudi do kojih misionari pokušavaju doprijeti.” Što se katolika tiče, vođa jezuitske misije poslane iz Sjedinjenih Država rekao je kako je poučavanje o kršćanskim vjerovanjima “ustupilo mjesto služenju ljudskim bićima”, a tajnik jedne katoličke misije tvrdi: “U prošlosti smo imali takozvani motiv spašavanja duša. (...) Sada, Bogu hvala, vjerujemo da svi ljudi i sve religije već žive u milosti i ljubavi Božjoj te da će Božjim milosrđem biti spašeni.”

Znači li to da više nema nikakve potrebe poučavati o Božjoj riječi kako je to Isus činio?

Ima li još potrebe?

Godine 1985. nekih 18 000 domaćinstava u Hamburgu u Njemačkoj primilo je telefonske pozive od nekoliko stotina dobrovoljaca tijekom onoga što su jedne novine nazvale “masovno misionarsko djelo putem telefona”. Akcija je očigledno slabo urodila plodom. Prošlog prosinca The European je pisao: “Protestantska crkva u Njemačkoj (...) doživjela je od 1991. pad posjećenosti za preko 500 000 ljudi.”

Smanjivanje stada nije karakteristično samo za njemačke crkve. Milijuni ljudi diljem svijeta okrenuli su leđa religiji, ne smatrajući je više relevantnom za život u ovozemaljskim 1990-ima. No, spoznaja kršćanstva od životne je važnosti ako želimo uspješno izaći na kraj s tamom današnjeg svijeta te ako želimo imati potporu koju pruža nada u bolji svijet u budućnosti. Isusova zapovijed da činimo učenike od ljudi iz svih naroda valjan je način udovoljavanja toj hitnoj potrebi.

Isus Krist je želio da kršćanski misionari budu zastupnici svjetla, a ne zastupnici tame. Kako su tome udovoljili misionari crkava kršćanstva? Koji su obrazac slijedili?

[Zahvala na stranici 3]

Culver Pictures