Spektakl australskog divljeg cvijeća

OD DOPISNIKA “PROBUDITE SE!” IZ AUSTRALIJE

Svake godine od kolovoza do studenog — kad je na južnoj hemisferi proljeće — tisuće posjetitelja, uključujući botaničare i druge znanstvenike, hrli u Zapadnu Australiju. Autobusne ture voze u unutrašnjost jugozapadnog i sjevernog dijela. Specijalni vlakovi prepuni turista polako putuju prema zaleđu. Mnogi mjesni stanovnici također kreću u prirodu. Što je povod takvom iznenadnom priljevu turista? Pa, u Australiji je sezona divljeg cvijeća — odista, spektakl divljeg cvijeća!

OVDJE se u svom prirodnom okolišu može vidjeti jedna od najraskošnijih izložbi prirodne flore, a tokom tri mjeseca veliki dijelovi zemlje šarene se od domaćeg divljeg cvijeća. Štoviše, u medijima se o njoj govorilo kao o “jednom od najveličanstvenijih cvjetnih spektaklâ na svijetu”. Zbog čega je okvir ovog prizora različit od bilo koje druge zemlje?

Flora, jedinstvena i raznolika

Jedan razlog jest to što je australski kontinent dugo vremena bio morima i oceanima izoliran od kontakta s drugim kontinentima. Možda je njegov jedinstveni položaj razlog zbog kojeg su mnogi botaničari uvjereni da ovaj veliki otočni kontinent ima najraznolikiju floru na svijetu. Ova jedinstvena raznolikost nigdje nije očitija nego u Zapadnoj Australiji, gdje zemlja u proljeće oživi, oduševljeno izlažući svoje cvjetove.

Zapadna Australija najveća je država na kontinentu. Pokriva 2,5 milijuna kvadratnih kilometara — što znači da je jednake veličine kao Zapadna Evropa te da je više od tri puta veća od Teksasa, SAD. Posljedica toga jest to da ima veliku raznolikost krajolika i klime. Nakon obilnih zimskih kiša započinje parada raznolikosti koja se proteže od baršunastog i otmjenog pustinjskog graška (Clianthus formosus) do takozvanog “suhog cvijeća” (Helichrysum bracteatum), tankog poput papira i posvuda prisutnog.a

Divlje cvijeće većinom cvjeta u kolovozu i rujnu. Međutim, neke vrste zahtijevaju veću toplinu za rast te cvjetaju tek u listopadu ili studenom. Poznato je da u državi raste impresivnih 8 000 vrsta. Vrste variraju od jednog od najvećih bjelogoričnih stabala, eukaliptusa (Eucalyptus diversicolor), do najmanje parazitske biljke imenom Pilostyles. Ta raznolikost uključuje i jedinu potpuno podzemnu orhideju na svijetu, nazvanu Rhizanthella gardneri. Zatim su tu i neke od najplavijih vrsta cvijeća — jedna se zove Lechenaultia biloba, a druga Dampiera, po gusaru Williamu Dampieru. Također, postoji nekoliko biljaka s crnim cvjetovima, kao što je crna klokanova šapa (Macropidia fuliginosa). Neprestano se pronalaze nove vrste — i to u tolikoj mjeri da je jedan ushićeni botaničar dao pretjeranu izjavu kako bi možda bilo moguće svakog dana pronaći novu vrstu!

I posao cvjeta

Ne iznenađuje da se razvila industrija divljeg cvijeća i da u doba ovog godišnjeg spektakla cvjeta. Svake godine održava se najmanje 14 festivala divljeg cvijeća. Turiste se vodi na pješačke safarije, stočari otvaraju posjetiteljima svoja udaljena imanja, izrađivači nakita izrađuju motive divljih cvjetova, a umjetnici, dok pripremaju ilustracije za knjige koje će uskoro biti objavljene, svoju pažnju posvećuju botaničkim detaljima. Industrija također planira prodavati ubrano divlje cvijeće na međunarodnom tržištu. Ali kako ga se može očuvati svježim?

Razvijena je posebna tehnika kako bi se sačuvalo tkivo i miris divljeg cvijeća. Ona uključuje tajnu otopinu koja usporava razvoj i sušenje cvjetova. To radnicima omogućava da uberu divlje cvijeće neposredno prije nego što procvjeta, da ga potom otpreme u inozemstvo gdje se predžetvena otopina razrijedi namakanjem sadnica u vodi čime se cvijeću dopušta da nastavi napredovati prema cvatu.

Iako je točno da taj posao možda cvjeta, nisu svi sretni tokom sezone divljeg cvijeća. Naprimjer, osobe koje boluju od peludne groznice u ovim mjesecima možda gledaju kroz suzne oči dok uz neugodno kihanje čekaju ljeto. Ponekad i pelud stvara čudne fenomene. Zapazite što se dogodilo 1992. Nakon obilnih kiša i blagih temperatura, stanovnici nekih gradova prenerazili su se kad ih je preplavio jarkožuti pljusak. Prekrio je automobile, zasuo rubove cesta te ispunio jarkove. Stručnjaci za zaštitu okoliša identificirali su ovu žutu kišu kao pelud divljih cvjetova. Peludna kiša očito je dopuhala s divljeg cvijeća koje je cvalo na srednjem zapadu. No ipak, unatoč ovim poteškoćama, većina će se složiti da ljepota i blagodati ovog godišnjeg spektakla nadmašuju neugodnosti.

Pratite tragove divljeg cvijeća

Pođite sada s nama u istraživačko razgledavanje divljeg cvijeća. Prvi tragovi divljeg cvijeća vode nas južno od glavnog grada Pertha do Nacionalnog parka Serpentine. Park je smješten na visoravni usred strmine i krajnje je brdovit. Rijeka koja njime protječe, i to između strmih klanaca i okomitih granitnih vanjskih slojeva, na koncu se izlijeva preko 15-metarskog vodopada. Među stablima različitih vrsta eukaliptusa (Eucalyptus marginata i Eucalyptus redunca) hrane se klokani i valabiji, dok u šipražju zlatni zviždavci, prugasto plavi palčići i trnokljunke plešu kvadrilu. Lokve u stijenama ugošćuju okruglolisne rosike i plave vilinske orhideje (Caladenia deformis), a pokraj njih leži perina načinjena od blijedih svjetloljubičastih cvjetova biljke po imenu Melaleuca polygaloides i mnoštva majušnih svjetložutih cvjetića biljke Trymalium spathulatum te iznenađujućih kombinacija svjetloljubičastog Calytrix depressa i plave andersonije (Andersonia simplex).

Sad krećemo dalje na jug prema možda najbogatijem i najpopularnijem području gdje raste divlje cvijeće — Nacionalnom parku Stirling Range. Ovaj planinski lanac koji pokriva površinu od 1 150 kvadratnih kilometara strmo se uzdiže do najvišeg vrha, nazvanog Bluff Knoll, koji se nalazi na 1 077 metara nadmorske visine. Ovdašnja klima razlikuje se od klime u okolnim oblastima. Kao posljedica toga, ovdje prirodno raste preko 1 500 vrsta cvjetnjača, a 60 njih raste samo na ovom području. Zatim, penjući se na vrh Toolbrunup, pred nama se prostiru veličanstveni pogledi i raznolik biljni život. Među najljepšim biljkama nalaze se Darwinije ili planinski zvončići. U parku je dosad identificirano deset vrsta, a za samo jednu od njih zna se da raste izvan Stirling Rangea. U rujnu i listopadu lako je u gustim šumama pronaći sjenovite zvončiće, dok više na obronku rastu ružičasti planinski zvončići (Darwinia squarrosa). Zapažamo i rijetku zelenu paučastu orhideju (iz roda Caladenia) te saznajemo da u Zapadnoj Australiji rastu 23 vrste.

Budući da se nalazimo u blizini Nacionalnog parka Torndirrup, odlučujemo kratko ga obići. Ovdašnja pustopoljina postavila je veličanstvenu izložbu. Promatramo biljku imenom Banksia praemorsa, biljku neobično tamno smeđih cvjetova — kad gle! Jedan mišoliki medojed hranio se na nekim cvjetovima. Također, ovdje cvjetovi čekićastih orhideja (Drakaea elastica) proizvode snažan miris kojim izigravaju ženke ose. Time privlače mužjake ose koji u potrazi za bračnim drugom prenose sjeme na sljedeće lažne ženke. Neuzvraćena ljubav sirote ose pomaže u oprašivanju.

Krenimo sada prema sjeveru

Nakon što smo vidjeli neka od glavnih područja na kojima raste divlje cvijeće, južno od Pertha, sada krećemo na sjever kako bismo slijedili “Prugu ‘suhog cvijeća’ ” — rutu koja nas vodi kroz brojne nacionalne parkove. Naravno, tisuće cvjetova ukočenog ‘suhog cvijeća’, imenjaka ture, potvrdno kima, dok ih povjetarac tapša po glavi. Zaustavljamo se kod seoskog groblja gdje australski sabljasti ljiljani ukrašavaju stare nadgrobne spomenike. Nadalje, šumama dominiraju banksija (Banksia menziesii), slender (Banksia attenuata) i božićni grm — žbunasti cvijet s blistavim zlatnastim cvjetovima. Jeste li vidjeli orhideju po imenu Caladenia flava u cvatu? Prekrasno! Prošetali smo se grmovitim predjelima te nam od rujevine zastaje dah.

Na ovoj pruzi na malom području raste 800 vrsta cvjetnjača. Mnoge od najveličanstvenijih vrsta rastu tik uz rub ceste, i možemo ih vidjeti iz našeg motornog vozila. Posjetioci često primjećuju da je neko od cvijeća izloženog uz cestu toliko skladno aranžirano po bojama da je teško povjerovati kako nije u to bila uključena ljudska ruka. Da, rundele svjetloljubičastih cvjetova biljke Cyanostegia corifolia zajedno s grmovima žutih cvjetova izgledaju prilično pomno isplanirane, a ne nedostaju niti nijanse trenutno moderne plave boje.

No sada je vrijeme da krenemo kući. Zadovoljni smo sjećanjima koja smo uhvatili fotoaparatom te se stoga opiremo kušnji da otkinemo jedan ili dva cvijeta kao suvenir. Imamo na umu da je javnosti zakonom zabranjeno brati divlje cvijeće, čak i ono koje raste uz cestu. Stoga njegova uzdignuta lica ostavljamo sljedećoj proljetnoj kiši koja će ih oprati te sljedećem posjetiocu koji će im se diviti i u njima uživati. Da, bili smo počašćeni jednom od najveličanstvenijih biljnih predstava na Zemlji. I dok se scenografija mijenja u sjajno ljeto, radujemo se istoj izvedbi sljedeće godine, i odista, mnogim godinama koje su pred nama.

[Bilješka]

[Zahvala na stranici 17]

Sve fotografije: Ljubaznošću Zapadnoaustralskog turističkog odbora