Licitarske kuće na Haitiju

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! SA HAITIJA

DRAŽESNE licitarske kuće na Haitiju ne potječu iz bajke. One su stvarne. Ali obojene su zeleno, žuto, crveno, plavo i kestenjasto, a njihova otmjenost iz nekog drugog doba i starinska ljepota obavijaju ih velom bajkovitosti.

Njihov stil gradnje ujedinjuje ljupke konture i snažnu konstrukciju koja može u potpunosti biti od drveta, u potpunosti od cigle ili mješavina obojega. Neke imaju velike prozore koji se otvaraju prema izbočenim natkrivenim balkonima, koji počivaju na drvenim stupovima kao da se odmaraju na štulama. Ponekad betonski ili drveni stupovi sa željezom u sredini ukrašavaju velike terase koje vode u vrtove. Sve je ukrašeno finom čipkastom drvenarijom, a okrugli prozorčići, vjetrokazi i kupole dodaju prizvuk fantastičnosti.

Ranih 1900-ih licitarske su kuće bile popularne među srednjom klasom ove zapadnoindijske zemlje. Cijena uvoženja materijala kao što su žuta cigla, azbestni crijep i američki smolasti bor učinila ih je nedostupnima za obične ljude. Danas su one povijesni eksponati koji privlače turiste u Port-au-Prince i druge gradove. Posjetitelji se dive njihovoj bogato izrezbarenoj drvenariji poznatoj kao gotski drvorez. Ovaj kićeni licitarski stil razvio se u Amerikama nakon što ga je omogućilo otkriće blanjalice za obradu drveta.

Francuski utjecaj

Ukazujući na jedan drugi utjecaj u razvoju licitarskih kuća na Haitiju, arhitekt Paul Mathon, čiji je otac León bio pionir licitarske arhitekture, jednom je rekao za Probudite se!: “Koliko se to god može činiti neobičnim za građevine koje nisu stare ni jedno stoljeće, njihovo je porijeklo nejasno. Mada ne možemo zanijekati utjecaj gotskog drvoreza, porijeklo inspiracije moramo tražiti u školama koje su pohađali utemeljitelji licitarskih kuća. Francuski utjecaj čini se vrlo očitim, iako su napravljene prilagodbe haićanskoj kulturi i klimi te životu.”

Haićanski arhitekti koji su se obrazovali u Francuskoj uveli su ovaj stil gradnje na Haiti. Paul Mathon je rekao: “Oni su poučavali graditelje i poslovođe da izvršavaju njihove zamisli. Tesarske škole dale su prave stručnjake u drvorezu. Također je prevladavao umjetnički duh koji je poticao na širenje ovog tipa arhitekture. Kako je vrijeme prolazilo, sve se ovo izgubilo. Kopije su bile slabe kvalitete.”

Arhitektura je dobro projektirana da pruži nastambe koje su dovoljno svježe u tropskoj klimi. Stropovi koji su dvaput viši nego kod suvremenih građevina pružaju veći prostorni volumen za cirkulaciju zraka, poboljšavajući rastjerivanje vrućine. Široka vrata i prozori sa žaluzinama po cijeloj dužini osiguravaju poprečnu ventilaciju u svakoj prostoriji. Obilna upotreba drveta u popločavanju i oblaganju zidova također daje dobru izolaciju protiv topline izvana. Pa ipak, ove kuće gube bitku pred novijim stilovima.

Muzejski primjerci

Dolazak suvremenih klima uređaja očigledno je smanjio neke od njihovih draži. Preferira se betonska zdanja zbog njihove izdržljivosti, budući da drvene konstrukcije postepeno postaju kosturi koje su izjeli termiti. Naravno, neki arhitekti uklapaju licitarske stilove u ove nove, izdržljivije kuće, a drugi restauriraju stare licitarske kuće koristeći beton da bi kostur učinili izdržljivijim.

Čak i tada, licitarske kuće neće povratiti svoju nekadašnju slavu, iako su neke i dalje veličanstveni domovi. Izgleda da im je suđeno da na kraju prežive kao muzejski primjerci — neobični, otmjeni podsjetnici na jedinstvenu haićansku arhitekturu.