Pogled u svijet
Kockarski ovisnici u Francuskoj
Usprkos rastućoj nezaposlenosti i sve goroj ekonomskoj klimi u Evropi, Francuzi više nego ikada troše na kockanje i klađenje, kaže INSEE (Francuski nacionalni institut za statistiku i demografska istraživanja). Preko 70 milijardi franaka uloženo je u klađenje tokom 1992, što je 16 posto više nego prethodne godine. Mnogi više ne mogu kontrolirati svoju potrebu za kockanjem. “To je ovisnost bez droge”, kaže francuski psihijatar Jean Ades. “Sa sve većim brojem sistema za klađenje (...) te konstantnim uraganom reklamnih poruka od strane medija koji potiču ljude na klađenje, sve više i više ljudi otkriva da su postali ovisnicima.” Kockari postaju ovisnicima “kad se počnu kladiti preko svojih mogućnosti te kada ne uzimaju u obzir financijske posljedice svog ponašanja na sebe i na svoje obitelji”, izvještavaju francuske novine Le Monde, a “kockanje je jedan od oblika ovisnosti koji se najteže liječe”. Bivši ovisnik o drogi kaže: “Lakše je bilo riješiti se droge nego kockanja.”
Malo je Šveđana koji idu u crkvu
Studija koju je Švedski institut za istraživanja javnog mnjenja proveo za Švedsku crkvu pokazuje da je od 1 000 ljudi upitanih vjeruju li u Boga 47 posto odgovorilo potvrdno. Ovo, međutim, nije odraz posjećenosti crkava. Od onih koji su bili intervjuirani, samo 9 posto redovito ide u crkvu. “Ljudi ne hrle u crkve dok ne osjete da bi tamo mogli naći ono za čim tragaju”, kaže Anders Swärd, potpredsjednik Središnjeg odbora Švedske crkve.
Smrtonosni podsjetnici na drugi svjetski rat
Skoro 50 godina nakon završetka drugog svjetskog rata, njemački grad Hamburg još uvijek posjeduje smrtonosne podsjetnike na taj sukob. List Süddeutsche Zeitung izvještava da su u roku od 12 mjeseci, zaključno sa srpnjem 1993, 23 pripadnika gradske Jedinice za uklanjanje oružja uklonili preko 500 bombi, 2 440 čahura, 97 ručnih granata, 24 protutenkovska raketna lansera, 4 protutenkovske mine te 149 kilograma lakih eksploziva, pronađenih u tlu i vodama Hamburga. Prema procjenama, u zemlji ispod grada nalazi se još 2 000 bombi. “Još će daljnje dvije generacije imati što raditi oko toga”, izvijestile su novine.
Nema novaca za spašavanje života
Iako se upala pluća i proljev mogu izliječiti, od njih svake godine umire nekih 7,5 milijuna djece, izvještava informativna služba agencije France-Presse. Širom svijeta djeca ispod pet godina starosti pogođena su s nekih 40 milijuna slučajeva upale pluća te preko milijardu slučajeva proljeva. Pa ipak, doktor Ralph Henderson iz WHO-a (Svjetske zdravstvene organizacije) priznaje da je te bolesti “lako i jeftino liječiti”. Na nesreću, mnogi od programa koje je WHO predvidio za borbu protiv ove dvije bolesti morali su biti otkazani ili odgođeni na neodređeno vrijeme i to zbog financijskih prepreka. Prema WHO-u, polovina smrtnih slučajeva prouzročenih proljevom i trećina onih koji su bili prouzročeni upalom pluća mogla je biti spriječena da je novac bio stavljen na raspolaganje.
Za što se još koristi misno vino
Nedavna otkrića pokazuju da dok se godišnje za misu u Italiji kupuje nekih 10 000 000 litara vina, “sveta konzumacija” odgovorna je za potrošnju samo 1 000 000 litara. Zbog čega tolika razlika? Prema jednom stručnjaku, ‘kad bi se radilo samo o tome da ministrant i zvonar potajno popiju pokoji gutljaj to bi udvostručilo potrošnju’. “Istina je u tome”, kaže Corriere della Sera, “da se ona deseterostruko povećava na stolovima biskupa, prelata i svećenika.”
Nova opasnost od kolere
Novi oblik kolere koji se rapidno proširio Indijom i Bangladešom te dalje na Tajland može prouzročiti osmu globalnu epidemiju ove bolesti od 1817, kažu zdravstveni službenici. Izdana su upozorenja zemljama u Aziji, Africi i Latinskoj Americi. Ranije preboljeni napadaji starijih oblika ove bolesti ne pružaju nikakav trajniji imunitet prema ovom novom. Pored toga, novi se oblik ne može otkriti standardnim laboratorijskim tehnikama testiranja, a sadašnja cjepiva nemoćna su protiv njega. “Budući da ne možemo predvidjeti gdje će se ili koliko rapidno ovaj novi organizam proširiti, zemlje moraju ostati u stalnoj pripravnosti neprestanim nadziranjem, osiguravanjem dostupnosti liječenja te osiguravanjem čiste vode i adekvatnih kanalizacijskih odvoda”, pišu liječnici David L. Swerdlow i Allen A. Ries iz Centara za kontrolu bolesti, kaže se u listu The Lancet. Sedma pandemija, koja je započela u Aziji 1960, još uvijek bjesni, s preko tri milijuna oboljelih te s desecima tisuća smrtnih slučajeva.
Japan želi smanjenje broja pušača
Prema listu Mainichi Daily News, Japan s preko 60 posto odrasle populacije onih koji puše cigarete ima više pušača od bilo koje druge industrijalizirane zemlje. Nadajući se da će mnogi prestati pušiti, japansko Ministarstvo zdravlja i socijalne skrbi izdalo je list s upozorenjem da pušenje oštećuje sluh, ubrzava starenje te uzrokuje atrofiju mozga, osteoporozu i rađanje premale djece. Kaže se da su cigarete sa smanjenom količinom nikotina beskorisne u izbjegavanju srčanog infarkta. Oni koji prestaju s pušenjem dobiju na težini oko dva kilograma, no to ne predstavlja zdravstveni problem. Izvještaj pokazuje da je, iako se 80 posto pušača pokušava osloboditi te navike, svakodnevno smanjivanje broja popušenih cigareta rijetko uspješno. Najdjelotvorniji način da se prestane pušiti jest u potpunosti odbaciti cigarete, kaže Ministarstvo, a uspješnost se može udvostručiti kad se koriste programi pod nadzorom liječnika.
Nasilje na radnom mjestu
“Medicinske sestre i drugi zdravstveni radnici susreću se s nasiljem na radnom mjestu gotovo jednako tako često kao i policijski službenici”, izvještava The Vancouver Sun. Neil Boyd, profesor kriminologije na sveučilištu Simon Fraser, proveo je studiju o nasilju na radnom mjestu u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi. Otkrio je da je stopa rizika za policijske službenike i zdravstvene radnike “četiri puta veća od stope [rizika] bilo kojeg drugog zanimanja” te da su slučajevi nasilja od 1982. skočili za 400 posto. “Gotovo uvijek počinitelji nasilja nad zdravstvenim radnicima” jesu pacijenti, kaže list, a takvi se slučajevi dešavaju najčešće pri “kupanju ili šetnji s pacijentom”. Studija je navela kako se “preodgajatelji, tjelohranitelji, vozači taksija i autobusa te prodavači u trgovinama” također suočavaju s visokim rizikom od nasilja na radnom mjestu.
Rastući jen
“U protekle 22 godine, [japanski] jen je prošao kroz izvanrednu metamorfozu”, primjećuje The Wall Street Journal. “Ne samo da mu je u tom vremenu vrijednost u odnosu na dolar porasla za 225%, već je dobio i globalni status jednak malom broju valuta. (...) Da biste shvatili veličinu te promjene, jednostavno otiđite u neku prodavaonicu ćilima u Istambulu, unajmite vodiča u Istočnoj Evropi ili posjetite robnu kuću u Sydneyu.” Sve više i više trgovaca širom svijeta prihvaća jen, a neki ga čak i preferiraju. “Sigurno je da jen još mora proći daleki put prije nego zasjeni dolar kao ključnu svjetsku valutu”, kaže Journal. Dolar “ostaje najveća svjetska zaliha valute” i “može se koristiti u najvećoj raznolikosti financijskih instrumenata te ostaje omiljena valuta na svjetskom crnom tržištu. No, jen mu se velikom brzinom približava”.
Košer hrana bolja?
Na policama američkih dućana može se pronaći preko 20 000 košer proizvoda, a kupuju ih oni koji nisu religiozni Židovi ili predani Muslimani (koji imaju sličan kodeks prehrane). Zašto? Zato što ljudi “povezuju taj pojam sa čistoćom i zdravljem”, kaže Tufts University Diet & Nutrition Letter. “Ali košer zakoni o prehrani, ili ‘kašrut’, postavljeni su da bi zaštitili zdravlje duše, da tako kažemo, a ne tijela”, a “to ne znači da je meso koje je prošlo košersku inspekciju obavezno bolje od nekošerskog mesa.” Židovski prehrambeni inspektori traže meso koje udovoljava prehrambenim standardima izvučenim iz Tore, kao što je puštanje da iskrvari, ali nisu obučeni da temeljito provjere ima li znakova infekcije ili bolesti kao što su to vladini inspektori. Niti oni provjeravaju sanitetske standarde u klaonicama kao što to rade državni inspektori, već oni općenito provjeravaju kako bi se uvjerili da sastojci i strojevi udovoljavaju košer kodeksu, koji “nema nikakve veze s prehrambenom vrijednošću hrane”.
Sve starija australska populacija
Nedavno objavljeni podaci iz popisa stanovništva u Australiji provedenog 1991. otkrili su da je najznačajnija promjena u sastavu stanovništva zemlje rastuća proporcija ljudi starijih od 65 godina. Usporedba s popisom stanovništva iz 1986. pokazuje da je to opći trend u svim državama Commonwealtha. Značajno je i to da je postotak “stanovništva mlađeg od 15 godina pao sa 23,3 posto na 22,3 posto”, primijetio je list The Australian. Prema popisu, prosječna dob Australca iznosi 31 godinu, a Australke 33 godine.