Izvanzemaljci — gdje su?

PREMA znanstvenom piscu Isaacu Asimovu, to je “pitanje koje, u određenom smislu, sve kvari” onima koji vjeruju u život na drugim planetima. Pitanje koje je prvi postavio nuklearni fizičar Enrico Fermi 1950, kreće se oko argumenta koji glasi otprilike ovako: ako je razumski život nastao na drugim planetima u našoj galaksiji, sada bi trebale postojati mnoge civilizacije koje su milijunima godina ispred naše. One su trebale razviti međuzvjezdana putovanja pred mnogo vremena i proširiti se po galaksiji, naseljavajući i istražujući po volji. Gdje su?

Iako su neki znanstvenici SETI-a, doduše, potreseni tim “Fermijevim paradoksom”, oni često odgovaraju ukazujući na to kako bi bilo teško putovati između zvijezda. Čak i pri brzini svjetlosti, koliko je god ona velika, svemirskom bi brodu trebalo sto tisuća godina da prijeđe samo našu galaksiju. Nadmašiti tu brzinu smatra se nemogućim.

Znanstvena fantastika koja prikazuje brodove kako skakuću s jedne zvijezde na drugu za nekoliko dana ili sati mašta je, a ne znanost. Udaljenosti između zvijezda toliko su velike da to skoro prelazi naše razumijevanje. Ustvari, kad bismo načinili model naše galaksije, toliko malen da naše Sunce (koje je toliko veliko da može progutati milijun Zemlji) smanjimo na veličinu naranče, udaljenost između zvijezda u tom modelu bila bi još uvijek tisuću milja!

Zbog toga se znanstvenici SETI-a tako jako oslanjaju na radio-teleskope; oni misle da bi napredne civilizacije, budući da ne mogu putovati između zvijezda, ipak mogle tragati za drugim oblicima života pomoću relativno jeftinog i lakog sredstva — radio-valova. Međutim, Fermijev paradoks još ih uvijek proganja.

Američki fizičar Freeman J. Dyson zaključio je da, kad bi napredne civilizacije postojale u našoj galaksiji, pronalaženje dokaza o njima bilo bi isto kao i naći znakove tehnološke civilizacije na otoku Manhattan u New Yorku. Galaksija bi trebala brujati od stranih signala i njihovih neizmjernih tehničkih projekata. Međutim, nijedan nije nađen. Ustvari, jedan je članak o toj temi primijetio da je izraz “istraženo, ništa nađeno” postao kao jednolična vjerska pjesma za astronome SETI-a.

Sumnje počinju

Mnogi znanstvenici počinju shvaćati da su njihovi kolege imali preoptimistične pretpostavke pristupajući ovom pitanju. Takvi znanstvenici izašli su sa daleko manjim brojem naprednih civilizacija u našoj galaksiji. Neki kažu da postoji samo jedna — naša. Drugi kažu da bi ih, matematički gledano, trebalo biti manje od jedne — ni mi ne bismo smjeli biti ovdje!

Nije teško vidjeti razloge za takav skepticizam. Oni se mogu izraziti sa dva pitanja: Ako takvi izvanzemaljci postoje, gdje žive? I kako su tamo dospjeli?

‘Pa, žive na planetima’, neki bi mogli odgovoriti na prvo pitanje. Međutim, samo je jedan planet u našem Sunčevom sustavu koji nije potpuno neprijateljski raspoložen prema životu, ovaj na kojem smo mi. A kako je s planetima koji kruže oko tisuća milijuna drugih zvijezda u našoj galaksiji? Ne bi li barem neke mogle ugostiti život? Činjenica je da dosad znanstvenici nisu definitivno dokazali postojanje ijednog planeta izvan našeg Sunčevog sustava. Zašto nisu?

Zato jer je pronalaženje takvog planeta krajnje teško. Budući da su zvijezde toliko daleko, a planeti ne emitiraju nikakvo vlastito svjetlo, pronalaženje čak i velikog planeta, kao što je Jupiter, slično je pokušaju da se opazi zrnce prašine koje lebdi oko snažne žarulje kilometrima daleko.

Čak ako takvi planeti postoje — a prikupljeni su i neki neizravni dokazi koji ukazuju da je to moguće — to još uvijek ne znači da oni kruže oko baš prave zvijezde u pravom galaktičkom susjedstvu, baš na pravoj udaljenosti od zvijezde i da su međusobno prave veličine i sastava da podržavaju život.

Krhki temelj

Ipak, čak i ako postoje mnogi planeti koji udovoljavaju neumoljivim uvjetima neophodnim za podržavanje života kakvog mi poznajemo, ostaje pitanje: Kako bi nastao život na tim svjetovima? To nas dovodi do samog temelja vjerovanja u bića na drugim svjetovima — do evolucije.

Mnogim znanstvenicima izgleda logičnim vjerovati da, ako se život mogao razviti iz nežive tvari na ovom planetu, to se moglo dogoditi i na drugim planetima. Jedan je pisac izjavio: “Opće mišljenje među biolozima je da će život započeti kad god ima okolinu u kojoj može započeti.” Ovdje se evolucija suočava s nesavladivim prigovorom. Evolucionisti ne mogu čak ni objasniti kako je na ovom planetu započeo život.

Znanstvenici Fred Hoyle i Chandra Wickramasinghe procjenjuju da su nepovoljne okolnosti protiv slučajnog nastajanja životovažnih enzima 1:10^40 000 (brojku 1 slijedi 40 000 nula). Znanstvenici Feinberg i Shapiro idu i dalje. U svojoj knjizi Life Beyond Earth (Život izvan Zemlje) kažu da su nepovoljne okolnosti protiv materijala u organskoj juhi, koja je neophodna za prve osnovne korake prema životu, 1:10^{1 000 000}. Kad bismo htjeli zapisati taj broj, ovaj bi časopis imao više od 300 stranica!

Da li ti je teško shvatiti te glomazne brojke? Lakše je zapamtiti riječ “nemoguće”, a ona je isto toliko točna.a

Ipak, astronomi SETI-a razdragano pretpostavljaju da je život morao nastati slučajno širom svemira. Gene Bylinsky u svojoj knjizi Life in Darwin’s Universe nagađa o različitim putevima kojima je mogla krenuti evolucija na stranim svjetovima. On kaže da razumne hobotnice, ljudi-tobolčari sa tobolcima na trbusima i ljudi-šišmiši koji izrađuju muzičke instrumente nisu uopće neuvjerljivi. Ugledni znanstvenici hvale njegovu knjigu. Međutim, drugi znanstvenici, kao što su Feinberg i Shapiro, vide veliku grešku u takvom razmišljanju. Oni osuđuju “slabost u osnovnim eksperimentalnim temeljima” teorija znanstvenika o tome kako je započeo život na Zemlji. Ipak, primijetili su da su usprkos tome znanstvenici “upotrijebili te temelje da podignu kule koje se uzdižu do kraja svemira”.

Pogrešna religija

‘Zašto toliko mnogo znanstvenika prihvaća kao činjenicu ono što je nemoguće?’ mogao bi pitati. Odgovor je jednostavan i prilično tužan. Ljudi su skloni vjerovati u ono što žele vjerovati. Znanstvenici, usprkos svim svojim tvrdnjama o objektivnosti nisu izuzeti od tog ljudskog nedostatka.

Hoyle i Wickramasinghe su primijetili da je “teorija da je život sklopljen razumom” “daleko” vjerojatnija od spontanog nastanka. “Doista”, nastavljaju oni, “ta je teorija toliko jasna da bi se čovjek mogao začuditi zašto nije naširoko prihvaćena kao nešto samo po sebi razumljivo. No, razlozi su prije psihološke nego znanstvene naravi.” Da, mnogi znanstvenici prezaju od pomisli o Stvoritelju, iako dokazi ukazuju na to. Postepeno su stvorili vlastitu religiju. Kao što kažu gore navedeni autori, darvinizam je jednostavno zamijenio riječ “Bog” riječju “Priroda”.

Zato odgovarajući na pitanje “Ima li tamo gore nekoga?” znanost očigledno ne daje temelj za vjerovanje u život na drugim planetima. Ustvari, kako prolaze godine a tišina sa zvijezda se nastavlja, SETI dovodi sve više u nezgodan položaj znanstvenike koji vjeruju u evoluciju. Ako su se različiti oblici života tako lako razvili iz neživog, zašto onda nemamo vijesti od njih u ovom ogromnom svemiru? Gdje su?

S druge strane, ako pitanje pripada području religije, kako možemo naći odgovor? Da li je Bog stvorio život na drugim svjetovima?

[Bilješke]

[Okvir na stranici 8]

Posjetioci sa drugog svijeta?

Mnogi ljudi vjeruju da čovjeka posjećuju, ili su ga već posjetili u prošlosti, izvanzemaljci. Znanstvenici u općenitom odbacuju takve tvrdnje; pozivaju se na nedostatak provjerivih dokaza u svim takvim slučajevima i smatraju da se većina ukazivanja NLO-a (neidentificiranih letećih objekata) može objasniti prirodnim pojavama. Skloni su tome da tvrdnje o otmicama spuste na razinu neistraženih područja uznemirene ljudske psihe ili na psihološke i religiozne potrebe.

Jedan je pisac znanstvene fantastike primijetio: “Žar za ispitivanjem i vjerovanjem u te stvari je skoro religijski. Prije smo imali bogove. Sada želimo misliti da nismo sami, da nas gledaju zaštitne sile.” Nadalje, neka iskustva u vezi NLO mirišu više na okultizam nego na znanost.

Međutim, mnogi znanstvenici na svoj način vjeruju u “posjetioce”. Oni uviđaju nemogućnost da je život nastao slučajnošću ovdje na Zemlji, stoga tvrde da je morao doći iz svemira. Neki kažu da su stranci posijali na naš planet život šaljući rakete ispunjene jednostavnim bakterijama. Jednome je čak palo na pamet da su stranci posjetili naš planet pred mnogo vijekova i da život potječe od otpadaka koje su ostavili za sobom! Neki znanstvenici izvlače zaključke iz činjenice da su jednostavne organske molekule prilično uobičajene u svemiru. Ali, je li to stvarno dokaz za slučajno oblikovanje života? Da li je željezarija dokaz da se automobil morao slučajno sam od sebe napraviti?

[Slika na stranici 7]

Čak ako i postoje drugi nastanjivi planeti, postoji li dokaz da je na njima život mogao nastati slučajno?