Treba li se tvoja crkva miješati u politiku?
Od našeg dopisnika iz Brazila
VISOK je i mršav. Očito se već dugo nije okupao. Kao čistač cipela, dječak traži mušteriju. U čekaoni mu netko nudi domaći kolač. On ga grabi svojim prljavim rukama. Bez riječi sjeda na pod i počinje ga požudno jesti. Pojavljuju se druga djeca i svatko dobija komadić. Za čas nestane kolača.
Takav žalostan prizor pripada svakidašnjici velikih gradova širom svijeta. Nebrojeni beskućnici žive i umiru svakodnevno na ulicama. U kolibama i sirotinjskim četvrtima bore se majke za svoju malu djecu i čak gladuju radi njih. Tako je kao što je nekadašnji predsjednik Lyndon B. Johnson rekao: “Aritmetika suvremene politike prouzročuje da se skoro ne opaža sasvim siromašne, pošto je to manjina koja se nije u stanju valjano izraziti.”
No, dok promatramo djecu sa praznim želucima, nameću nam se pitanja kao: “Što će biti sa svom tom zanemarenom djecom? Hoće li se sirotinji ikada pomoći?”
Kakva je uloga crkve?
Sigurno nisi ravnodušan prema problemima kao što su oskudni stambeni uvjeti i loše zdravlje. No, jesi li se ikada upitao: ‘Treba li se crkva zalagati za socijalne reforme?’
Možda si sklon odgovoriti: “Zašto ne? Crkva bi trebala koristiti svoj utjecaj da bi svijet postao bolji.” Ili možda razmišljaš poput brazilskog ministra pravosuđa Paula Brossarda koji je rekao: “Za svjetske stvari brine država, a za duhovne stvari crkva”?
U Brazilu, gdje ima više katolika nego igdje, biskupi otvoreno izražavaju svoje mišljenje o socijalnim problemima. Tako je naprimjer u novinama Latin America Daily Post stajalo: “Brazilska crkva sve više postaje zagovarač onih koji su bez posjeda, što predstavlja povijesni obrat od vremena kada je crkva više podupirala oligarhiju [vladajuću klasu].”
Nova teologija
Taj obrat, ili promjena, među mnogim katoličkim svećenicima prouzročio je posve novu teologiju. Prema pisanju jednih brazilskih novina, “teologija oslobođenja je prilično rašireni pokret među brazilskim svećenicima koji se zalažu za podupiranje crkveno revolucionarnih elemenata koji imaju cilj suzbijati siromaštvo i tlačenje”.
Prema toj alternativnoj teologiji, Isus je bio osloboditelj. Posreduje temeljno gledište da se glavni zadatak kršćanstva sastoji u političkoj mobilizaciji siromašnih. Time teologija oslobođenja opravdava akciju u svijetu u kojem su siromašni uvijek bili poticani na pasivnost.
Ona dijeli crkvu
Teologija oslobođenja stvara oštru podjelu u Katoličkoj crkvi. Tako je naprimjer Ivan Pavao II osudio zalaganje svećenika za tu teologiju. Rekao je: “Predodžba o Kristu kao političkoj ličnosti, revolucionaru, prevratniku iz Nazareta, nespojiva je sa katekizmom crkve.” Papa zapravo pokušava obuzdati aktivističke pokrete jer se boji da bi radikalne snage mogle manipulirati crkvom u Latinskoj Americi.
Nedavno je prekorio brazilskog teologa Leonarda Boffa zbog zastupanja teologije oslobođenja. Zapaža se da katolički velikodostojnici, poput pape, ne prigovaraju zagovarateljima teologije oslobođenja zbog miješanja u politiku, pošto se crkva već davno bavi politikom. Ne, oni prigovaraju teologiji oslobođenja zato što liči komunističkoj ideologiji.
Vicente Kardinal Scherer iz Brazila je izjavio da “komunisti sada imaju taktiku koja je drugačija od prijašnje taktike prodora i dominacije. Umjesto da postupaju brutalno ... pokušavaju pridobiti neke crkvene frakcije, a na nesreću im je uspjelo navesti te grupe da podupiru komunističku stvar”.
Katolički biskup iz Salvadora (Brazil) Bonaventura Kloppenburg rekao je o zagovaračima teologije oslobođenja: “Žele novo tumačenje evanđelja, nauke i povijesti, opći pristup liturgiji, oslobađanje moralnog osjećaja u tom smislu da se bez poteškoća može djelovati prevratnički.”
Ne iznenađuje da je katolicima teško slijediti svoje crkvene vođe koji se tako malo međusobno slažu.
Hoće li teologija oslobođenja biti uspješna?
Iako zagovarači teologije oslobođenja možda imaju dobre namjere, ipak nije jednostavno ostvariti potrebne reforme. Složenost ljudskog društva i duboko ukorijenjena sebičnost daje naslutiti da problemi neće biti riješeni čak i ako dođe do promjene. Lord Halif je pisao: “Kad se ljudi bore za svoju slobodu, pobjeda im donosi uglavnom nove gospodare.”
Upitaj se: Znaju li pristalice takvih pokreta kao što je teologija oslobođenja kuda ih se vodi? Isus je dao upozorenje da ne hodamo kao slijepci kada je rekao: “A slijepac slijepca ako vodi, oba će u jamu pasti” (Matej 15:14).
Jesi li siguran da imaš realnu sliku o jadu siromaha u Trećem svijetu, te o tome kako bi se ta situacija mogla popraviti? Vidi li Bog siromaštvo i tlačenje i hoće li nešto protiv toga poduzeti?
[Istaknuta misao na stranici 26]
“Kad se ljudi bore za svoju slobodu, pobjeda im donosi uglavnom samo nove gospodare”