Je li križ uistinu kršćanski simbol?

JEDAN se rimski vojskovođa pripremao za odlučujuću bitku, pa mu je, prema njegovu mišljenju, bila potrebna pomoć bogova. Izvještava se da je ugledao na nebu svjetleći križ s riječima: “U tom znaku ćeš pobijediti.” Preuzeo je znak u svoju ratnu zastavu i otada je pobjeđivao sve dok konačno godine 324. n. r. vr. nije postao vrhovnim vladarom Rimskog Carstva.

Junak te čuvene priče je Konstantin Veliki. Od tog vremena “kršćanska” crkva postaje priznatom religijom u Rimskom carstvu. Naglo raste njen ugled, popularnost i moć, a križ postaje u isto vrijeme simbolom kršćanstva. Njime počinju ukrašavati crkve, podižu križeve po brežuljcima i brdima, na raskršćima i javnim mjestima. Osim toga, ljudi ga postavljaju u privatnim stanovima, a milijuni ga nose oko vrata.

Mnogostrukost i porijeklo

Postoje mnogi različiti oblici križeva, od kojih su neki na 14. str. nacrtani. Danas nailazimo u crkvama najčešće na latinski križ, jer se smatra da je Isus Krist umro mučeničkom smrću na toj spravi za pogubljenje. Prilikom mnogih obreda i ceremonija koristi se doslovni križ, dok se u nekim drugim prilikama ljudi jednostavno križaju, tako što jednim prstom ili rukom čine križ.

Međutim, križ ne služi kao religiozni simbol tek od vremena kršćanstva, nego je mnogo stariji, dakle nekršćanskog porijekla. Za potvrdu toga neka nam posluži njegova upotreba u staroj Indiji. Na jednoj slici pronađenoj u pećini na Elefanti (otok koji leži 10 km ispred Bombaja) može se vidjeti križ iznad glave jednog lika, koji ubija djecu. Na nekoj drugoj staroj indijskoj slici prikazan je bog Krišna sa šest ruku, od kojih se na tri vidi križ.

Prilikom osvajačkih pohoda u Srednjoj i Južnoj Americi španjolski su osvajači na svoje veliko iznenađenje, na mnogim mjestima nailazili na križ u svojstvu religioznog simbola. Sabine Baring Gould piše u svojoj knjizi Curious Myths of the Middle Ages (Čudnovati mitovi u srednjem vijeku): “U državi Oaxaca (Mexiko) Španjolci su naišli na tri slobodno stojeća drvena križa, koji su bili podignuti kao sveti simboli. ... I u Južnoj Americi križ se smatrao svetim simbolom, u Paragvaju također. U Peruu su Inke obožavali križ izrađen od kamena jaspisa. ... Muisca u Kumani su vjerovali da križ ... ima moć istjerivanja zlih duhova, pa su zato stavljali novorođenčad ispod križa.”

I u drugim dijelovima svijeta obožavali su križ već u prastara vremena, pripisujući mu magičnu moć. U Cyclopaedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature čitamo: “Kod većine naroda starog vijeka nailazimo na križ kao sveti simbol, stoga ih možemo označiti obožavateljima križa. ... Izgleda da je križ imao vrlo različita značenja. Ponekad je predočavao falos (upotrebljavao se pri kultu spolnosti), a ponekad planet Veneru.”

A kako je bilo s prvim kršćanima? Jesu li oni smatrali križ kršćanskim simbolom?

Jesu li kršćani prvog stoljeća upotrebljavali križ?

Iz knjige Records of Christianity saznajemo da u početku kršćanstva križ nije bio upotrebljavan kao simbol. “Sam križ nije služio direktno kao crkveni ukras ... Najstariji simbol Krista bio je riba (2. stoljeće); na vanjskoj strani starih pećinskih grobova bio je prikazan kao dobri pastir (3. stoljeće).” J. Hali piše u svom Dictionary of Subjects & Symbols in Art: “Tek nakon priznavanja kršćanstva po Konstantinu Velikom, a posebno u 5. stoljeću započelo se izrađivati križeve na sarkofazima (kamenim lijesovima), lampama, ormarićima i ostalim predmetima.” (Naglašeno od nas.) Gospodin E. A. Wallis Budge piše u Amulets and Talismans: “Tek u 4. stoljeću križ postaje istaknutim simbolom kršćanstva.” Dakle, nema dokaza da su kršćani prvog stoljeća upotrebljavali križ kao simbol.

Interesantno je spomenuti da križ koji je Konstantin navodno ugledao na nebu i učinio ga svojim vojnim znakom, nije latinski križ, nego ovaj znak X sa P preko njega, kojeg neki stručnjaci smatraju simbolom kulta Sunca (Konstantin je bio obožavatelj Boga Sunca), ili kao Kristov monogram, kojeg čine velika početna slova imena “Krist” prema grčkoj abecedi X (Chi) i P (Rho). Otada su taj križ često upotrebljavali kad su nekršćanskim vojnim pohodima željeli pripisati karakter pravednog rata, primjerice u slučaju križarskih ratova, kad su “vitezovi-križari” radili mnoga sramotna djela.

Što saznajemo iz Biblije?

Možda ćeš sada reći: “Ali, u mojoj Bibliji piše da je Isus bio pribijen na križu.” Točno je da se riječi “križ” i “pribijen na križ” nalaze u mnogim prijevodima Biblije. No, kako glasi originalna riječ, koju su upotrebljavali pisci Biblije? Oni su mjesto na kojem je Isus umro označavali sa xylon i staurós. U mjerodavnom djelu Strong’s Exhaustive Concordance of the Bible, staurós je prvenstveno označen sa “greda” ili “stup”, a riječ xylon sa “drvo” ili “tram”. U New Bible Dictionary čitamo: “Grčka riječ za ‘križ’ (staurós, glagolski oblik stauróo) znači u prvom redu, uspravno stojeći stup ili gredu, a u drugom redu stup kao sredstvo za pogubljenje.”

Latinska riječ za predmet na kojem je Isus umro jest crux, što prema Liviusu, čuvenom rimskom povjesničaru (59. pr. n. r. vr. do 17. n. r. vr.) znači zapravo “stup”. Prema Cyclopaedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature bio je crux simplex “samo uspravno stojeći stup bez poprečnih greda”. (Vidi grafički prikaz.)

Potvrdu za to nalazimo u Dodatku br. 162 Companion Bible, gdje čitamo da riječ stauros znači “uspravno stojeća greda ili stup na koji su čavlima pribili zločinca osuđenog na pogubljenje. ... Nikada nije značila dva pod bilo kojim kutom zabijena komada drveta, nego uvijek samo jedan komad.” Na kraju se kaže: “Dakle, dokazano je da je Gospodin bio pogubljen na jednom uspravno stojećem stupu, a ne na dva pod bilo kojim kutom poprečno postavljena drveta.”

Kad znamo da je križ prastari poganski simbol, da je dokazano da Krist nije umro na tradicionalnom križu, te da prvi kršćani nisu upotrebljavali križ kao simbol svoje vjere, moramo doći do zaključka da križ u stvarnosti nije kršćanski simbol.

Što ćeš učiniti?

Potrebna je hrabrost osloboditi se svijetom raširene religiozne tradicije, koja potječe iz davne poganske prošlosti. Novi svijet prijevod Svetog Pisma prednjači dobrim primjerom, prevodeći riječ staurós sa “mučenički stup”, a glagol stauróo sa “podići na stup”, a ne sa “križ”, odnosno “razapeti na križ”. Tako uz skupocjenu žrtvu našeg Gospodina i otkupitelja ne prianja ništa poganskog.

Kako će ta spoznaja djelovati na tebe? Hoćeš li i dalje obožavati križ, ukrašavati njime svoj stan, ili ga nositi kao nakit? Da li ćeš se i dalje križati? Apostol Pavao je pozvao kršćane da se “čuvaju od idolopoklonstva” (1. Ivanova 5:21). Dakle, onaj tko želi obožavati Boga treba paziti da ne bi obožavao idole od “srebra i zlata, djelo ruku čovječjih”, da im ne bi pripisivao magičnu moć (Psalam 115:4, 8, 11).

S tim u vezi primjerno su postupili Efežani, koji su uzeli k srcu ono što im je apostol Pavao propovijedao; sakupili su stvari koje su ranije upotrebljavali, a što nije bilo u skladu s pravim kršćanstvom “i spalili ih pred svima” (Djela apostolska 19:18, 19). Zašto da nam uopće bude skupocjeno oruđe odnosno predmet koji je navodno poslužio za pogubljenje Isusa Krista? Zašto da ga obožavamo?

[Slike na stranici 14]

(Vidi publikaciju)

Papinski križ

Latinski križ

Crux simplex ili stup

Andrijin križ

Grčki križ

Egipatski križ ili križ s ušicom

Keltski križ

Malteški križ tau križ

Tau križ

[Slika na stranici 15]

Crux simplex na jednoj ilustraciji u knjizi De cruce libri III, rimsko-katoličkog naučnika Justusa Lipsiusa