Srednje godine — zlatne godine ili vrijeme krize?

NEKI tvrde: “Život počinje u četrdesetim!” I mnogi ljudi “srednjih godina” oduševljeno se slažu s tim mišljenjem. Neka je žena na primjer rekla: “Sasvim sigurno ne bih više željela imati 18 godina. Već dugo nisam bila sretna kao sada u pedesetim godinama.”

Da, za mnoge su to “zlatne godine”. Sada se koriste dugogodišnjim iskustvom, poznaju život i prilično su vješti u mnogo čemu. Čak i sama činjenica da će djeca možda uskoro napustiti dom, ne zabrinjava ih previše. Ako žive udvoje, sada će imati više vremena jedan za drugog. Život im neće biti bez sadržaja, nego ispunjen smisaonim radom.

Međutim, ima i onih koji nisu takvi optimisti. “Sa 40 ne počinje ništa”, kažu, “nego tada prestaje mladost.” To mišljenje i nije bez razloga. Kad utvrde kod sebe prve znakove starenja, zbune se i zaprepaste, možda se osjećaju poput čovjeka, koji je objasnio: “Kesice ispod mojih očiju govore mi da je sve prošlo, da mi ne preostaje ništa drugo do groblja.”

Možda su uznemireni radi opskrbnine u starosti, možda ih muči usamljenost. I dok ih postepeno napušta zdravlje, pa počinju po prvi puta razmišljati da se oni moraju suočiti sa smrću, možda se pitaju, da li im je dosadašnji život uopće imao smisla i što im još može ponuditi budućnost. S uzdahom kažu: “Trebalo bi još jednom biti mlad”.

Ipak, u Bibliji čitamo: “Što tko sije, to će i žeti” (Galaćanima 6:7). Hoće li srednje godine biti “zlatne”, ili vrijeme krize, velikim dijelom ovisi o tome što se “sije” u mlađim godinama — kojim se vrijednostima daje prednost, koje se navike gaje i koji ciljevi slijede. Budući da mnogima od nas tek predstoje srednje godine, zato želimo istražiti neke mogućnosti — ali i probleme, koje one nose sa sobom.