Cijenio je duhovno blago

U SVIBNJU 1963. diljem zapadnog dijela Jave izbili su neredi potaknuti netrpeljivošću prema Kinezima. Najteže je bio pogođen grad Sukabumi, u kojem je naša obitelj imala svoje transportno poduzeće. U kuću nam je provalilo više stotina razjarenih ljudi, među kojima su bili i neki naši susjedi. Moja obitelj i ja šćućurili smo se od straha u jednom kutu dok su nasilnici demolirali našu kuću i pljačkali ono što je bilo vrijedno.

Nakon što su izgrednici otišli, neki susjedi došli su do nas kako bi nas utješili. Moj je otac s njima sjeo na pod u dnevnom boravku. Ondje je među razbacanim i porazbijanim stvarima pronašao svoju veliku Bibliju. Otvorio ju je i pročitao iz nje nekoliko misli. Objasnio je našim susjedima da su nevolje poput ove koju smo mi doživjeli već davno bile prorečene u Bibliji. Zatim im je govorio o prekrasnoj budućnosti pod vlašću Božjeg Kraljevstva.

Moj otac nikad nije bio zaokupljen zgrtanjem materijalnog blaga. Često bi nam znao reći: “Duhovne stvari moraju čovjeku biti na prvom mjestu u životu!” On je čitav život vjerno služio Jehovi. Zahvaljujući njegovoj revnosti istinu su upoznali moja majka, petero braće i sestara, moj 90-godišnji djed te mnogi naši rođaci i susjedi.