Svjetski izvještaj

◼ AZIJA

Broj zemalja: 47

Broj stanovnika: 3 896 182 946

Broj objavitelja: 582 360

Broj biblijskih tečajeva: 453 069

Kirgistan: Svetlana, koja je služila kao pomoćni pionir, na jednoj adresi na svom području nikada nikoga nije mogla pronaći kod kuće. Dok je jednog dana ponovno prolazila onuda, pomislila je kako nema smisla ići na ta vrata kad ionako nikoga neće biti kod kuće. No ipak je odlučila ponovno pokušati i ugodno se iznenadila kad joj je vrata otvorila mlada žena. Ona je bila presretna što ju je posjetio netko od Jehovinih svjedoka te je rekla da je proučavala Bibliju, no izgubila je kontakt s braćom. Svetlana ju je upitala bi li željela redovito dobivati naše časopise, našto je ona rekla da ne želi samo časopise već i redovito proučavati Bibliju! Odmah je započet biblijski tečaj i ta zainteresirana žena sada dolazi na kršćanske sastanke.

Japan: Dok su obrađivale poslovno područje, dvije su sestre ušle u ured odvjetnika koji je poznat po tome da pomaže siromašnima. Žena koja je tamo radila brzo ih je odbila rekavši da ima puno posla, no ipak je uzela časopise. Kad su je sestre ponovno pronašle, bila je sama. Prije nego što su je uspjele pozdraviti, ljutito ih je upitala: “Zašto se ubija nevinu dječicu? Zašto u svijetu ima toliko patnji? Hoću da mi netko to objasni! Odgovorite mi ako znate!” Dok su sljedeći sat vremena razgovarale o tome kako je osporeno Jehovino pravo vladanja, žena se polako smirila. Zahvalila je sestrama što su joj pomoću Biblije odgovorile na pitanja za koja je mislila da nitko ne zna odgovor. Dok su sestre bile na odlasku, žena im je dala svoju adresu i broj telefona, rekavši: “Svoje podatke obično dajem samo onima s kojima sam jako bliska, no s vama je drugačije. Željela bih ponovno razgovarati s vama. Ovo o čemu smo pričale jako je važno.” Počela je proučavati Bibliju.

Nepal: Jedna je žena mnogo godina išla u crkvu, no žalostilo ju je to što su njeni članovi pohlepni i što se međusobno svađaju. Njen je suprug postao pastor, no izbačen je iz crkve zbog nesuglasica povezanih s dobrovoljnim prilozima. Počeo se opijati i više se nije brinuo za svoju obitelj. Žena je očajnički tragala za istinom i molila se svaki dan. Kako bi prehranila obitelj, počela je raditi na odlagalištu starog papira. Dok je jednog dana sortirala knjige, časopise i novine, pronašla je knjigu Ujedinjeni u obožavanju jedinog pravog Boga. Sakrila ju je pod odjeću i ponijela je kući. Svaki ju je dan čitala i nastavila se moliti. Jednog je dana na njena vrata pokucala specijalna pionirka po imenu Bishnu. Ženi se svidjelo ono što joj je Bishnu pričala, pa ju je pozvala da uđe. Ubrzo je ta žena zapazila sličnosti između onog što joj je Bishnu govorila i onoga što je pročitala u knjizi. Nakon nekog vremena pokazala joj je svoju knjigu i obradovala se kad je saznala da je to jedna od naših knjiga. Sada redovito proučava Bibliju i sa svojom djecom dolazi na sve sastanke.

Šri Lanka: Premda još nije postao nekršteni objavitelj, Punchibanda je odlučio neformalno prenositi drugima poruku o Kraljevstvu. Razgovarao je s jednim prosjakom na ulici koji mu je ispričao kako je njegova najstarija kći bolovala od neke bolesti i na koncu umrla. Vodio ju je u crkvu Skupština Božjih u nadi da će biti čudotvorno izliječena, no to se nije desilo. Punchibanda mu je objasnio da Bog danas ne vrši čudotvorna izlječenja, ali da će u Božjem Kraljevstvu sve bolesti biti izliječene. Dao mu je časopis koji je govorio o toj temi. Kasnije ga je pozvao u dvoranu. Kad je došao kući, prosjak je svojoj obitelji rekao da je pozvan u dvoranu te im je pokazao časopise. Njegova je supruga rekla da je i ona dobila časopise i da je pozvana u dvoranu. Čovjek je odlučio na sastanak najprije otići sam. Tamo su mu braća i sestre izrazili srdačnu dobrodošlicu. Sada on, njegova supruga, sin i dvije kćeri zajedno dolaze na sastanke i vole biti u društvu Jehovinog naroda.

Libanon: Specijalna pionirka rodom s Filipina priča: “Svjedočeći na ulici, upoznala sam jednu Filipinku. Posjetila sam je na radnom mjestu te smo počele proučavati Bibliju. Ona je imala mnogo pitanja. Ponekad joj čak nisam do kraja odgovorila na jedno pitanje, a već bi mi postavila drugo. No s vremenom su joj se neki bliski prijatelji, aktivni članovi crkve kojoj je pripadala, počeli protiviti. Iako sam je hrabrila da ne odustane, posustala je i prestala proučavati Bibliju. No vjerovala sam da će, ako je istinski zainteresirana, jednog dana ponovno početi proučavati. Prošlo je godinu dana, a ja sam još uvijek mislila na nju. Stoga sam joj odlučila napisati pismo i reći joj da je nisam zaboravila te da bih je voljela ponovno vidjeti. Nazvala me, te sam je posjetila. Primijetila sam da je njen interes još veći nego prije. Ono o čemu smo prije razgovarale još joj je uvijek bilo u srcu i duboko je to cijenila. Rekla je da je obišla mnoge crkve, ali da ni u jednoj od njih nije pronašla istinu. Tako je ponovno počela proučavati, napredovala je i krstila se. Njen 12-godišnji sin nekršteni je objavitelj.”

Indija: Jedna sestra piše: “Propovijedajući od kuće do kuće, zapazili smo mladu djevojku koja je ušla u kuću kad nas je spazila. Ubrzo nakon toga neki nam je čovjek naredio da napustimo to područje. Dok smo odlazili, vidjeli smo da ta djevojka razgovara s tim čovjekom. Kad smo kasnije čekali autobus, biciklom je došla do nas i rekla nam: ‘Znam da je Jehova pravi Bog. Molim vas, poučite me o Bibliji. Ušla sam u kuću jer sam vas htjela pozvati, no vlasnik kuće nije mi dozvolio.’ Upitali smo je kako to da zna da je Jehova pravi Bog. Rekla je da je prije dvije godine putovala autobusom i ugledala neki veliki kršćanski skup. Bio je to naš oblasni kongres. Sišla je s autobusa i prisustvovala programu sva tri dana. Nadala se da će je Jehovini svjedoci posjetiti kod kuće. Kad smo vidjele koliko je zainteresirana, odvele smo je kod jedne sestre i počele s njom proučavati Bibliju. Djevojka je počela redovito dolaziti na sastanke i dobro duhovno napreduje.”

◼ AFRIKA

Broj zemalja: 56

Broj stanovnika: 781 767 134

Broj objavitelja: 1 015 718

Broj biblijskih tečajeva: 1 820 540

Uganda: Lucy je Jehovina svjedokinja koja radi u velikom domu zdravlja. Prilikom revizije utvrđeno je da je nestala velika svota novca. Ona i još neki njeni radni kolege trebali su se zakleti da nisu ukrali taj novac. Kad je došao red da Lucy položi ruku na Bibliju i zakune se da nije to učinila, ona je umjesto toga naglas pročitala redak iz Priča Salamunovih 15:3, koji glasi: “Oči su Jehovine na svakom mjestu gledajući zle i dobre.” Nakon što je u prostoriji nakratko zavladao muk, žena koja je uzela novac otišla je do nadležne osobe i priznala krivicu. Nadležni je nakon toga rekao da ubuduće svi trebaju imati na umu “Lucyn biblijski redak”. Lucyna je plaća kasnije povećana te su joj povjereni ključevi doma zdravlja.

Benin: Josuéa su u školi često ismijavali. Kad bi za vrijeme nastave rekao nešto pogrešno, neki su mu se učenici rugali, govoreći: “Kako Jehovin svećenik može pogriješiti?” Drugi bi na to dodali: “Previše vremena hoda okolo sa svojom torbom.”

Josué priznaje: “Kad sam vikendom išao u službu propovijedanja, jako sam se bojao da ću sresti nekoga iz svog razreda.” Molio se u vezi s tim te se posavjetovao s jednim starješinom. On ga je potaknuo da poduzme odlučne korake i još više vremena posveti službi propovijedanja te učenicima iz razreda hrabro ponudi literaturu. Josué je bio trostruko nagrađen. On kaže: “Sada često služim kao pomoćni pionir. S dvojicom učenika iz svog razreda koji su mi se prije rugali proučavam Bibliju. Također imam puno bolje ocjene.”

Etiopija: Prije otprilike dvije godine Asnakech je pronašla vozačku dozvolu te je potražila vlasnicu, ženu po imenu Elsa, kako bi joj je vratila. Elsu je zadivilo Asnakechino poštenje te joj je za nagradu htjela dati nešto novca. Asnakech je to odbila i ponudila joj je brošuru Što Bog zahtijeva od nas? Idućeg dana Elsa je počela proučavati Bibliju. Rekla je da joj je ime Jehova poznato jer joj je njen otac, koji je svećenik, pričao o tome. Nakon što je cijela njena obitelj prisustvovala oblasnom kongresu, i njen je suprug počeo proučavati Bibliju. No kad je njen otac, svećenik, saznao za to, jako se razljutio i nazvao Jehovine svjedoke propalicama. Odlučna da nastavi proučavati, Elsa mu je ljubazno rekla da Jehovini svjedoci nipošto nisu takvi kakvima ih je opisao. Očajan, otac je kriomice uzeo njenu brošuru Zahtjevi. Pročitao ju je nekoliko puta i ona ga se jako dojmila. Kad je nakon toga po običaju blagoslovio jednog prolaznika, više to nije učinio u ime Trojstva. Ubrzo je proglašen “otpadnikom” te su ga neki čak htjeli istući. Nakon toga preselio se u Addis Abebu, gdje je i sam počeo proučavati Bibliju. Elsa i još sedmero članova njene obitelji krstili su se kao Jehovini svjedoci. Njen suprug i sin također dobro duhovno napreduju.

Obala Bjelokosti: Anderson je vlasniku jedne trgovine koji je redovito čitao Bibliju dao brošuru Što Bog zahtijeva od nas? Uskoro je započet biblijski tečaj. Čovjeku se naročito svidjela lekcija pod naslovom “Obiteljski život koji je ugodan Bogu”. On je rekao: “Nisam uviđao da oba partnera imaju svoju ulogu u braku. Kad sam se znao kasno vratiti kući, nisam dozvoljavao ženi da mi išta kaže. Znao sam joj reći: ‘Ja sam muškarac i ići ću van ako to želim. Ti si žena i vodi brigu o kući.’ Sada odmah nakon posla idem kući i pomažem supruzi oko kućanskih poslova.”

Kenija: Jedan sedmogodišnji dječak koji ide u drugi razred čuo je da im u posjet dolazi pokrajinski nadglednik. Stoga je tjedan dana ranije zamolio ravnatelja škole da mu dopusti da u utorak poslijepodne prisustvuje sastanku. Ravnatelj mu je to odobrio. No u srijedu su ga iz škole poslali kući i rekli mu da se vrati s roditeljima i navodnim posjetiteljem. Stoga je pokrajinski nadglednik zajedno s dječakovim ocem pošao u školu. Ravnatelj se zapanjio kad je vidio da je taj posjetitelj zaista došao i da se više od sat vremena penjao po strmim brežuljcima kako bi došao do njega. Prihvatio je literaturu i otada je prijateljski raspoložen i susretljiv.

Malavi: Jednom je bratu u službi propovijedanja neki čovjek na biciklu često stvarao probleme. Kad god bi ga vidio kako propovijeda, stao bi i pokušao započeti svađu. Čak je bratu pokušao uzeti Bibliju. Jednog je dana naišao biciklom kad je brat s nekim proučavao Bibliju. U vožnji je pokušao dohvatiti nešto na biciklu, no ruka mu je ušla među žbice prednjeg kotača i jako je ozlijedio prste. Iako ga je jako boljelo, od svih promatrača u pomoć mu je priskočio jedino naš brat, koji mu je omotao prste i pobrinuo se da ga odvedu u bolnicu. Kasnije je posjetio tog čovjeka kod njegove kuće. Posramljen zbog svog vladanja, čovjek je priznao da je tako postupao jer je bio pod utjecajem lažnih glasina. Rekao je: “Vi doista služite jedinom pravom Bogu. Nikada ne bih ni slutio da ćete biti toliko dobri prema meni nakon što sam se tako ružno ponio prema vama.”

Kamerun: Jedna mlada sestra sjedila je u prepunoj bolničkoj čekaonici kad je došao neki stari i bolestan čovjek. Budući da su sva sjedala bila zauzeta, morao je ostati stajati. Sestra se prisjeća: “Bilo mi ga je žao, pa sam mu ponudila da sjedne na moje mjesto. U čekaonici je nastao popriličan žamor jer sam mu time ujedno prepustila svoj red za liječnički pregled. Ubrzo mi je pristupila jedna gospođa i upitala me koje sam religije. Rekla sam da sam Jehovin svjedok. Pohvalila me, rekavši da bi jako malo mladih postupilo na sličan način. Iskoristila sam tu priliku kako bih njoj i drugima dala svjedočanstvo pomoću nekoliko traktata koje sam ponijela sa sobom. Također mi se pružila prilika da odgovorim na mnoga pitanja. Neki s kojima sam razgovarala promijenili su mišljenje o Jehovinim svjedocima te su rekli da nemaju ništa protiv da ih oni posjete kod kuće.”

Togo: Dok su obrađivala jedno udaljeno područje, neka braća naišla su na mladića koji je bio jako sretan što ih je upoznao. Pokazao im je dvije bilježnice u koje je prepisao čitavu knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji te dio knjige “Osiguraj se u svemu”. Te je knjige vidio u kući evangeličkog pastora kod kojeg je neko vrijeme živio. Pastor je imao dvije police, jednu za omiljene knjige, a drugu za “nevažne”. Te dvije knjige bile su na toj drugoj polici. Mladiću se jako svidjelo ono što je pročitao na prvih nekoliko stranica jedne od knjiga. Budući da je nije mogao uzeti, a nije znao gdje bi je mogao nabaviti, prepisao ju je. Kad je drugima počeo govoriti o onome što je pročitao, njegova majka i pastor počeli su mu se protiviti. Braća su mu dala literaturu te mu pomažu da duhovno napreduje.

Južnoafrička Republika: Thandi je Jehovina svjedokinja te ju je šefica zamolila da razgovara s Bellom, radnom kolegicom koja je imala bračne probleme. Njen ju je suprug, koji je bio policajac, fizički i emocionalno zlostavljao, zbog čega se Bella odlučila rastati. Thandi joj je dala dva primjerka knjige Tajna obiteljske sreće te ju je potaknula da jednu knjigu da svom suprugu. Tjedan dana kasnije razgovarala je s njom i saznala da Bellin suprug čita knjigu te da se u njihovom domu stanje smirilo. Tri mjeseca kasnije Bella je Thandi rekla da je Bog spasio njen brak te da su joj pomogle molitva i knjiga Obiteljska sreća. Kad je Bellina šefica to čula, preporučila je da svih 2 000 zaposlenika pročita tu knjigu. Dosad je Thandi svojim kolegama na poslu uručila 96 knjiga Obiteljska sreća. Poduzeće u kojem radi dalo je prilog za svjetsko djelo Jehovinih svjedoka.

◼ SJEVERNA, SREDNJA I JUŽNA AMERIKA

Broj zemalja: 56

Broj stanovnika: 879 073 403

Broj objavitelja: 3 199 841

Broj biblijskih tečajeva: 3 022 264

Venezuela: Jedna obitelj Jehovinih svjedoka nedavno je dobila novi telefonski priključak, a s njim i novi telefonski broj. No zbog neke tehničke greške počeli su dobivati pozive onih koji su zvali jednu televizijsku stanicu kako bi razgovarali s astrologinjom. Obitelj je odlučila na najbolji mogući način iskoristiti tu situaciju. Pomoću knjige Raspravljanje na temelju Pisma pripremili su neke misli i nekoliko biblijskih redaka za one koji će nazvati. Mama Graciela postala je pravi stručnjak u tome. Jednog je dana nazvala neka žena i rekla: “Dobar dan. Jeste li vi astrologinja?”

“Dobar dan. Zovem se Graciela. A vi?”

“Ja sam Carmen.”

“Carmen, zašto želite razgovarati s astrologinjom? Treba li vam pomoć ili savjet?”

Carmen je ispričala našoj sestri koji je problem muči. Graciela joj je na ljubazan način objasnila gdje možemo pronaći najbolje savjete te joj pročitala neke biblijske retke. Zatim ju je upitala: “Ne slažete li se da bismo se za pouzdano vodstvo danas, a i u budućnosti trebali obratiti svom Stvoritelju?” Carmen joj je priznala da je prije proučavala Bibliju s Jehovinim svjedocima te su se dogovorile da nastavi proučavati. Gracielina je obitelj kasnije razgovarala s još mnogima koji su tražili pomoć te su im često mogli dati dobro svjedočanstvo i potaknuti ih da saslušaju Jehovine svjedoke kad ih oni posjete. Također su im objasnili gdje se nalazi dvorana u kojoj Jehovini svjedoci održavaju sastanke.

Kolumbija: U ožujku 2005. jednoj sestri koja živi u Caliju ukraden je automobil, no pronađen je par dana kasnije. Ta sestra i njen suprug, koji nije u istini, čekali su kod automobila da dođe policija, no kako je dugo nije bilo, odvezli su se njime. Međutim, budući da je tim automobilom počinjeno kriminalno djelo, policija ih je zaustavila, uhapsila i odvela u zatvor. Čim je došla u zatvor, sestra je počela propovijedati te je u kratkom vremenu započela nekoliko biblijskih tečajeva. Jedna od žena s kojima je proučavala prilikom izlaska iz zatvora zamolila je sestru da nastavi proučavati s njom čim bude puštena na slobodu. Ujedno je čovjeku s kojim je živjela rekla da se želi vjenčati kako bi ugodila Bogu.

Iako se ova sestra prije molila da pronađe više vremena za propovijedanje, nije ni slutila da će to biti u zatvoru! Kad joj se pružila mogućnost da ranije izađe iz zatvora, ona je to odbila jer je osjećala da ima Jehovinu zaštitu i bila je sretna što tamo može propovijedati. Nakon što su u zatvoru proveli mjesec i po dana, ona i njen suprug pušteni su na slobodu. Sestra kaže da je njena vjera tokom boravka u zatvoru ojačala. U tom su periodu braća posjećivala njenog supruga i pomagala mu. Nakon što 20 godina nije pokazivao zanimanje za duhovne stvari, počeo je dolaziti na sastanke te je izrazio želju da proučava Bibliju. Naša sestra sada redovito posjećuje zatvor kako bi vodila četiri biblijska tečaja s tamošnjim zatvorenicama. Zahvalna je Jehovi što joj je odgovorio na molitve i što ju je blagoslovio na tako mnogo načina.

Brazil: Do prije dvije godine Renildo, koji je slijep, običavao je prositi na tržnicama svojeg i obližnjih gradova. Iako je prosio jer mu invalidska mirovina nije bila dovoljna, to se za njega pokazalo veoma unosnim, tako da je čak kupio automobil, živio u lijepo namještenoj kući i imao obilje hrane, što si obični ljudi u tom siromašnom kraju ne mogu priuštiti. Zahvaljujući tome što je počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, počeo je razmišljati na duhovan način, što ga je potaklo da donese hrabru odluku. Nakon što je sa svojom ženom i troje djece porazgovarao o tome kako bi kao obitelj mogli živjeti s manjim prihodom, prestao je prositi. Ubrzo su on i njegova obitelj duhovno napredovali i krstili se na oblasnom kongresu. Sada je Renildo poznat ne kao prosjak, već kao revni objavitelj dobre vijesti jer u službi propovijedanja svakog mjeseca u prosjeku provede 40 sati.

Ekvador: Jedna pionirka redovito je vlasniku jednog restorana donosila časopise na kineskom. Tog je čovjeka posjetio prijatelj koji također posjeduje restoran. On je vidio časopise i pročitao ih. Toliko se zainteresirao da je pisao podružnici u Hong Kongu i zatražio još časopisa, Bibliju i knjigu Približi se Jehovi. Također je izrazio želju da proučava Bibliju. Podružnica u Hong Kongu kontaktirala je s podružnicom u Ekvadoru te je uskoro dvoje pionira posjetilo tog zainteresiranog čovjeka i donijelo mu literaturu koju je zatražio. Četiri dana kasnije ponovno su ga posjetili. Je li pročitao literaturu? On im je rekao: “Počeo sam čitati od 1. Mojsijeve i došao sam do Ezehijela, ali imam neka pitanja. Zašto je Jehova toliko dobar prema nama ljudima? Njemu sve pripada. Zašto nam onda toliko uporno pomaže? Kakvu korist ima od toga?” Započet je biblijski tečaj i čovjek je odmah počeo dolaziti na sastanke. Prestao je pušiti i kockati se. Onim danima u tjednu kad se održavaju sastanci čak ranije zatvori svoj restoran. Sada se sprema postati nekršteni objavitelj te tamošnju braću koja žele pomagati Kinezima uči kineski jezik.

Honduras: U Gvatemali je u siječnju 2005. sestra po imenu Flor neformalno svjedočila 15-godišnjem Sebastiánu, koji je bio klaun u cirkusu. On se zainteresirao, ali nije imao vremena za duži razgovor. Jednog je dana pao s vrha velikog šatora, pa su mu morali staviti gips. Sada je imao puno vremena za razmišljanje o duhovnim stvarima. Flor ga je posjećivala svaki dan kako bi mu odgovorila na mnoga pitanja. Uskoro je i njegova majka Doris, koja u cirkusu hoda po žici, pokazala zanimanje te je Flor počela s njom proučavati Bibliju. Dalila, akrobatkinja na trapezu, i Sofía, plesačica koja je prije proučavala s Jehovinim svjedocima, pridružile su im se u proučavanju zajedno sa svojim kćerima. Tako je grupa porasla na sedmero osoba. Flor je dva mjeseca sa svima njima proučavala pet do sedam puta tjedno.

Kad je cirkus trebao otići u Honduras, potaknula ih je da u gradovima u koje će ići potraže Jehovine svjedoke kako bi mogli nastaviti proučavati i posjećivati sastanke. Nakon dolaska u grad Copán, s njima su nastavili proučavati specijalni pioniri koji su služili na tom području. U gradu Graciasu s njima je proučavao jedan drugi specijalni pionir. Kad su trebali poći u Santa Rosa de Copán, jedan bračni par misionara zamoljen je da naredna tri tjedna proučava s njima.

To je doista jedinstven biblijski tečaj, budući da sedmero do desetero osoba zajedno proučava u velikom cirkuskom šatoru. Oni proučavaju dva puta tjedno i dobro se pripremaju, uključujući i najmlađu devetogodišnju djevojčicu Juliettu, koja je akrobatkinja na trapezu. Kad ta grupa dođe na sastanak, često odmah po završetku sastanka moraju žuriti natrag kako bi na vrijeme obukli svoje kostime i pripremili se za predstavu. No oni rado ulažu taj trud.

◼ AUSTRALIJA I OCEANIJA

Broj zemalja: 30

Broj stanovnika: 35 237 787

Broj objavitelja: 93 961

Broj biblijskih tečajeva: 47 864

Novi Zeland: Mlada sestra po imenu Cecilia čitala je za vrijeme pauze jednu biblijsku brošuru, pa ju je kolegica s posla upitala o čemu ta brošura govori. Dok joj je Cecilia objašnjavala, oko njih se okupilo 15 ljudi, uključujući i njihovog šefa, koji ju je kasnije pozvao u svoj ured. Rekao joj je da ga se jako dojmilo ono što je čuo. Također je svojim radnicima rekao da će se prostorija za ručanje koristiti za biblijske razgovore, a Cecilijinu je pauzu s pola sata produžio na sat vremena kako bi stigla ručati i razgovarati s drugima o Bibliji. Četiri tjedna zaredom tim je razgovorima prisustvovalo između 9 i 15 ljudi. Dvije žene sada redovito proučavaju Bibliju, dobro napreduju i svjedoče članovima svoje obitelji i prijateljima.

Tuvalu: Peteli, čije ime znači “Betel”, 14-godišnja je djevojčica koja je skoro potpuno gluha. Neki su njeni rođaci Jehovini svjedoci, pa je i ona bila na nekoliko sastanaka, no nije od njih imala veliku korist budući da je gluha i ne zna čitati. Peteli je na vlastitu inicijativu naučila čitati s usana. Nedavno je misionarka po imenu Dale počela s njom proučavati pomoću brošure Raduj se zauvijek životu na Zemlji! Dale koristi ilustracije kako bi Peteli poučavala o Bibliji, a tekst ispod njih kako bi je naučila čitati. To nije jednostavno jer je ona nova misionarka i još uvijek uči jezik, a Peteli mora naučiti točan položaj jezika kako bi ispravno izgovarala riječi. Peteli je ustrajna i marljivo uči. Nakon samo tri mjeseca počela je čitati. Ona i Dale zajedno pripremaju komentare za sastanke. Peteli ih marljivo uvježbava te zatim ponosno komentira na sastancima. U dvorani sjedi u prvom redu kako bi se mogla usredotočiti na govornikove usne. Dale piše: “Peteli sada smatra Jehovu pravim prijateljem i njene se oči često ispune suzama kad razgovaramo o vremenu kada će se ‘otvoriti uši gluhima’” (Iza. 35:5).

Samoa: Pionirka Elena proučavala je Bibliju sa ženom koja je metodist i čija se kuća nalazi preko puta pastorove. Tečaj se vodio u otvorenom dijelu kuće, pa ih je pastor uvijek mogao vidjeti. Jednog dana dok su proučavale došao je k njima. Žena ga je upitala za razlog njegove posjete. On je nato rekao: “Tražim svog praščića. Nema ga već skoro mjesec dana.” Zatim se okrenuo Eleni i upitao je: “Što vi mislite, zašto je moj praščić pobjegao?” Misleći da je riječ o pravom praščiću, Elena je rekla da ga je možda hranio jednoličnom hranom. Predložila je da mu pokuša davati nešto drugo. Na njeno iznenađenje, pastor je zatim pokazao na ženu s kojom je proučavala Bibliju i rekao: “Ona je moj praščić!” Zatim je dodao: “Vi ste mi ga ukrali! Odmah da ste prestali s tim proučavanjem i da vas više nisam vidio da to radite!” (U selima Samoe pastori su vrlo utjecajni ljudi.) Žena je počela plakati. Elena ju je pokušala smiriti i objasnila joj je da je Biblija prorekla da će se takve stvari događati onima koji proučavaju Bibliju.

Elena je učinila neke prilagodbe te su promijenile dan, vrijeme i mjesto proučavanja. Ona kaže: “Umjesto da proučavamo u otvorenom prednjem dijelu kuće, preselile smo se u malu prostoriju u njenom stražnjem dijelu. Tamo je bilo jako vruće, ali barem smo mogle nastaviti proučavati. Tako smo proučavale dva mjeseca. A onda se jednog dana, nakon što smo se pomolile na početku proučavanja, neočekivano pojavio pastor. Mislila sam da nas je opet došao prekinuti, no kod njega je došlo do promjene.”

Sjeo je kako bi prisustvovao proučavanju te je čak postavljao pitanja. Nakon što su završile s proučavanjem, obratio se toj ženi: “Htio bih vam nešto ispričati. Sinoć smo išli u grad, no na putu kući, blizu jednog sela, pokvario nam se automobil. Pristupio nam je mladi bračni par i još jedan mladić kako bi nam pomogli popraviti automobil. No on se nikako nije htio pokrenuti, pa su nam ponudili da nas odvezu kući, a automobil sam ostavio kod njihove kuće. Kad sam ušao u njihov automobil, zapazio sam Kulu stražaru i još neku literaturu. Možda oni pripadaju istoj crkvi kao i žena koja vas posjećuje.”

Žena mu je nato rekla: “U pravu ste! To su Elenina djeca.” Pastor se ispričao i rekao: “Nastavite s proučavanjem. Sada uviđam da su Jehovini svjedoci dobri ljudi i da vole druge. Oprostite mi zbog onoga što sam rekao. Ovakvi tečajevi pomoći će ljudima iz moje crkve da se promijene.” Otada one više ne proučavaju u maloj prostoriji u stražnjem dijelu kuće u kojoj je vruće, već u ugodnijem otvorenom dijelu kuće, gdje ih pastor može vidjeti. On ih nakon toga više nije ometao u proučavanju.

Saipan: Na ovom je otoku istina o Božjem Kraljevstvu dirnula srce žene po imenu Helen. Ona je proučavala Bibliju s jednom misionarkom te je željela pokazati cijenjenje za ono što je učila. Nakon što su jednog dana završile s proučavanjem, Helen je misionarki dala malu platnenu torbicu i rekla: “Nemam mnogo, ali željela bih ovo dati kao prilog za djelo propovijedanja.” U torbici je bio lijepi biser s njenog rodnog otoka Pohnpeija. Helen je predložila da se biser proda i da se novac upotrijebi kao dobrovoljni prilog. Biser je bio vrlo kvalitetan i vlasnik draguljarnice kupio ga je za 100 američkih dolara. Misionarka je novac odnijela Helen kako bi odlučila koliki prilog želi dati, no Helen ga je odgurnula i rekla: “Sve to stavi u kutiju.” Što ju je potaklo da da tako velikodušan prilog? Slično kao u usporedbi koju je Isus jednom ispričao, Helen je pronašla biser veće vrijednosti — nadu u Kraljevstvo (Mat. 13:45, 46).

◼ EUROPA

Broj zemalja: 46

Broj stanovnika: 731 536 437

Broj objavitelja: 1 498 142

Broj biblijskih tečajeva: 717 797

Bjelorusija: Pavel i Mayya, bračni par specijalnih pionira, bili su u pionirskoj školi. Jedne večeri otišli su u šetnju. Premda nisu namjeravali propovijedati, ponijeli su sa sobom brošuricu Dobra vijest za sve narode. Kad su spazili dva stranca, odlučili su im svjedočiti. Saznali su da su oni iz Pakistana i da govore urdu. Sjetivši se da kod sebe imaju brošuru, dali su im da pročitaju poruku koju ona sadrži. Jedan od njih dvojice pokazao je zanimanje i prihvatio mogućnost da proučava Bibliju. Istog tjedna došao je na skupštinski sastanak. Druženje s Jehovinim narodom jako ga je ohrabrilo i potaklo da kaže: “U Minsku sam već tri godine, a tek sam sad upoznao prave kršćane.” Taj čovjek i dalje proučava Bibliju.

Velika Britanija: Richard služi kao starješina. Budući da je slijep, ima dresiranog psa vodiča koji se zove Irvin. Služba od vrata do vrata postala je pravi problem za Irvina, koji je dresiran tako da upamti svako mjesto na koje ga Richard odvede. Kad je Richard to spomenuo onima koji su mu dali psa, rekli su mu da je to za Irvina pretežak zadatak. Preporučili su mu da ga vodi na poslovno područje, gdje će pas lakše upamtiti razna mjesta koja budu redovito posjećivali. Richard se uvijek ustručavao svjedočiti na poslovnom području, no uz Irvinovu pomoć sada se navikao na taj vid službe.

Mađarska: Jedan pokrajinski nadglednik piše: “U svibnju 2004. upoznali smo čovjeka po imenu Csaba, koji je radio u svom vrtu. Rekao nam je da je član crkvenog vijeća. Nakon kratkog razgovora, otišli smo. Dva dana kasnije vratili smo se s knjigom Spoznaja i počeli s njim proučavati Bibliju. Na kraju razgovora Csaba je spomenuo da mu se pokvarila peć. Rekao sam mu da poznajem brata koji je majstor za takve kvarove i da ću mu reći da ga nazove. Kad su braća posjetila Csabu kako bi nastavila razvijati njegov interes, on im je vratio knjigu i rekao da više ne želi proučavati. U međuvremenu ga je nazvao brat kojeg sam mu preporučio kako bi se dogovorili za popravak peći. Brat je tri dana radio na njegovoj peći i za to vrijeme satima s njim razgovarao o istini. Taj je čovjek ponovno počeo proučavati Bibliju, a pridružila mu se i supruga. U svibnju 2005. postao je nekršteni objavitelj. Kad sam posjetio tu skupštinu, zajedno smo išli u službu propovijedanja. Bilo mu je to prvi put da sa skupštinom sudjeluje u propovijedanju. Njegovom duhovnom napretku puno je doprinijela susretljivost braće i razlika koju je uočio u vladanju Jehovinih svjedoka i vladanju članova svoje crkve.”

Belgija: Jedan brat redovito je posjećivao neku ženu čija se kuća nalazila na uglu ulice, a razgovor se uvijek vodio pred vratima. Kad je jednog dana odlazio od nje, pristupio mu je neki čovjek i rekao: “Moji su prijatelji rekli da nije dobro družiti se s vama, Jehovinim svjedocima. No stao sam u vašu obranu i rekao im da su u krivu. Moram vam nešto priznati. Kad vodim svog psa u šetnju, često zastanem iza ugla ove kuće i slušam kako razgovarate s tom ženom. Puno ste puta govorili o uskrsnuću i raju. Volio bih više saznati o tome. Moja je supruga u bolnici i oporavlja se od napada u kojem su je 17 puta izboli nožem. Očajan sam i više ne znam što da radim.” S tim je čovjekom započet biblijski tečaj.

Italija: Jedan se brat u ranim poslijepodnevnim satima vraćao kući s posla. Kad je već bio blizu svoje kuće, sustigla su ga dva muškarca na motociklu. Muškarac koji je sjedio straga izvadio je pištolj i dao mu znak da zaustavi automobil, što je brat i učinio. Zatim je taj čovjek otvorio vrata automobila i rekao bratu da izađe i preda im sav novac koji ima kod sebe. Brat je to učinio. Čovjek je zatim sjeo u njegov automobil i spremao se krenuti. No na ploči s instrumentima ugledao je Godišnjak Jehovinih svjedoka i upitao: “Jeste li vi Jehovin svjedok?”

Brat je rekao: “Jesam. Zašto?” Čovjek je bez riječi izašao, ispričao se zbog onog što se desilo i rekao mu da sjedne u automobil. Nato mu je drugi pljačkaš rekao da bratu vrati njegov novac.

“Još jednom vas molimo da nam oprostite”, rekao je muškarac s pištoljem i zatvorio vrata automobila. Premda nisu rekli zbog čega su se predomislili, očito je da poštuju Jehovine svjedoke.

Švedska: U travnju 2003. jedan je objavitelj nekom 90-godišnjem čovjeku uručio knjigu Spoznaja. Taj je čovjek prije putovao po čitavoj državi i fotografirao mnoge crkve, zbog čega je bio počasni član jedne grupe u Švedskoj crkvi. Objavitelj ga je upitao je li u tim crkvama zapazio Božje ime, koje mu je zatim pokazao na fotografiji jedne švedske crkve. To je izazvalo njegovo zanimanje. Prihvatio je ponudu da proučava Bibliju, što mu je pričinjavalo veliku radost. Rekao je: “Čitam Bibliju još od djetinjstva i smatrao sam da je dosta dobro razumijem. No u usporedbi s onim što sada znam, uviđam da prije nisam znao ništa.” Taj je čovjek uskoro počeo dolaziti na sastanke u dvoranu Jehovinih svjedoka. U lipnju 2005, u dobi od 91 godine, imao je prvi zadatak u Teokratskoj školi propovijedanja — čitanje Biblije. Sada je nekršteni objavitelj i želi se krstiti. Razlog zbog kojeg je 2003. saslušao Jehovine svjedoke bila je jedna televizijska emisija u kojoj se govorilo protiv nas. Želio je saznati istinu o nama, što mu se i ostvarilo.

[Slika na stranici 43]

Svetlana (Kirgistan)

[Slika na stranici 47]

Lucy (Uganda)

[Slika na stranici 52]

Graciela (Venezuela)

[Slika na stranici 55]

Renildo i njegova obitelj (Brazil)

[Slika na stranici 57]

Dale i Peteli (Tuvalu)

[Slika na stranici 57]

Cecilia (Novi Zeland)

[Slika na stranici 58]

Elena (Samoa)

[Slika na stranici 61]

Pavel i Mayya (Bjelorusija)

[Slika na stranici 61]

Richard i njegov pas Irvin (Velika Britanija)