Svjetski izvještaj

◼ EUROPA

Broj zemalja: 46

Broj stanovnika: 728 162 887

Broj objavitelja: 1 476 554

Broj biblijskih studija: 697 044

Za neke ljude put do istine jako je dugačak. Godine 1951. Steponas je kao politički zatvorenik služio kaznu u logoru u Kazahstanu. Tamo je radio s Edvardasom, revnim mladim Jehovinim svjedokom iz Litve koji je bio zatvoren zbog toga što je umnožavao časopis Kula stražara. Edvardas mu je pričao o svojoj biblijskoj nadi i Steponas je uvidio da je pronašao istinu. Godine 1955. Steponas je bio oslobođen. Na rastanku mu je Edvardas rekao: “Možda se jednom opet sretnemo.” Iako Steponas nije bio kršten, sovjetski Komitet državne sigurnosti smatrao je da je on Jehovin svjedok. Policija je došla u njegov stan i uzela mu bilješke s adresama braće. Tako je izgubio kontakt s Božjim narodom.

Otada je prošlo 47 godina. Sve to vrijeme Steponas je živio u malom selu na sjeveru Litve u kojem nije bilo Jehovinih svjedoka. Zatim je u proljeće 2002. došao do neke naše literature te je podružnici u Litvi poslao kupon na kojem je naznačio da mu se dostavi knjiga Tajna obiteljske sreće. On kaže: “Poslao sam kupon nadajući se da ću ponovno stupiti u kontakt s braćom.” Bračni par specijalnih pionira potražio ga je kako bi s njim uspostavio biblijski studij. Za manje od godinu dana Steponas se krstio u dobi od 80 godina.

Je li ikada ponovno vidio Edvardasa, koji mu je prije skoro 50 godina rekao: “Možda se jednom opet sretnemo”? Jest! Dan nakon Steponasovog krštenja njih su se dvojica, sada kao duhovna braća, srdačno i radosno zagrlili.

Jedanaestogodišnjaci Tim i Sam iz Velike Britanije nekršteni su objavitelji i išli su u službu s Timovom majkom. Obojica su trebala novu torbu za svoju Bibliju i literaturu, no nisu imali novaca da je kupe. Prije nego što su tog dana krenuli u službu, njihove su se majke pomolile u vezi s tim. U zadnjoj kući koju su tog jutra planirali posjetiti Tim je razgovarao s jednom ženom te joj je pročitao biblijski redak. Ona ga je prekinula i upitala kojoj religiji pripada. Kad je rekao da je Jehovin svjedok, ljutito ga je prekorila i njegovoj majci rekla kako ne može shvatiti zbog čega Jehovini svjedoci dopuštaju da njihova djeca umru umjesto da dozvole da prime transfuziju krvi.

Timova majka predložila joj je da dječake upita što oni misle o tome, što je žena i učinila. Tim joj je objasnio da bi uvijek radije izabrao alternativno liječenje nego da postupi protiv svoje biblijski oblikovane savjesti. Zatim je Sam rekao da je njegova sestra također izabrala alternativno liječenje te se oporavila bolje nego drugi pacijenti koji su primili krv.

Stanarka se ponovno obratila Timovoj majci. Ovaj put je rekla kako joj se ne sviđa što Jehovini svjedoci vode svoju malu djecu od vrata do vrata. Oba dječaka rekla su joj da vole propovijedati i da im je to draže nego da, poput svojih vršnjaka, lutaju ulicama. To je ostavilo dubok dojam na tu ženu, te ih je zamolila da sačekaju dok nakratko ode u kuću. Kako su se samo iznenadili kad se vratila i svakome poklonila lijepu, novu kožnu torbu koja je bila kao stvorena za službu! Ona se bavila prodajom torbi. Budući da je promijenila svoj stav, dopustila je dječacima da je ponovno posjete. Kad su odlazili, njena 94-godišnja majka, koja je slušala razgovor, došla je do vrata i zamolila Timovu majku da je posjeti u njenom domu.

Za vrijeme službe propovijedanja dvije sestre iz Portugala na autobusnoj su stanici ugledale oglas na kojem je pisalo: “Studiram psihologiju i pripremam seminarsku radnju o praznovjerju. Ako mi možete pomoći u tome, molim vas da mi se javite na e-mail adresu (...).” Tog poslijepodneva sestre su nudile Kulu stražaru koja je sadržavala članak “Upravlja li praznovjerje tvojim životom?” Odlučile su pisati na tu e-mail adresu i ponuditi osobi taj časopis.

Tjedan dana kasnije žena koja je napisala taj oglas poslala im je sljedeću poruku: “Hvala vam za ponuđenu pomoć. Žao mi je što vam se nisam ranije javila. Voljela bih da mi pošaljete časopis koji ste spomenule. U zadnje vrijeme, kad god mi pristupe Jehovini svjedoci, ja ili žurim na posao ili na autobus i nikako da porazgovaram s njima. Znam da vi nudite biblijske tečajeve i zainteresirana sam za to.”

Sestre su rekle: “Kad smo je prvi put posjetile, ona nam je postavila mnoga pitanja. Ostavile smo joj knjigu Spoznaja i dogovorile se da ćemo s njom proučavati Bibliju. Ona se uvijek dobro pripremi za studij i sada dolazi na sve skupštinske sastanke.”

Dok je u jednom gradu u južnoj Njemačkoj svjedočila na ulici, Lini je pristupila žena koja se zove Tatjana. “Sjećaš li me se?” upitala ju je Tatjana. Lina joj je rekla da je se ne može sjetiti. “Nije ni čudo”, uzvratila je Tatjana. “Srele smo se samo jednom, i to prije pet godina.” Zatim joj je objasnila: “U proljeće 1998. pristupila si mi na ulici i ponudila mi brošuru Što Bog zahtijeva od nas? Ja sam bila gruba prema tebi, ali ti si ostala ljubazna i prijateljski si sa mnom razgovarala. Zbog toga sam uzela brošuru i pročitala je. Ono što sam pročitala duboko me se dojmilo.” Kasnije je jedan bračni par Jehovinih svjedoka, koji nije poznavao Linu, posjetio Tatjanu. Zbog onog što je pročitala u brošuri pristala je na biblijski studij. Kad je 2003. ponovno srela Linu, već je bila krštena. Ustvari, obje su taj mjesec bile pomoćni pioniri!

Jedna sestra iz Pskova (Rusija) dobila je od podružnice adresu nekog čovjeka koji živi na jednom udaljenom području. Zbog toga joj je trebalo puno vremena da bi došla do njega. Kad je napokon stigla, saznala je da on nije znao da je zatražio biblijski studij. Na kiosku je kupio neki časopis u kojem se nekim slučajem našao izrezani kupon iz jednog od naših traktata. Poslao ga je, misleći da će dobiti nekakvu nagradu. Sestra mu je nato rekla: “Pa osvojili ste besplatan biblijski studij!” Taj čovjek i njegova obitelj pokazali su zanimanje, te je započet biblijski studij. Budući da ova obitelj živi jako daleko, studij se vodi dvaput mjesečno.

◼ AUSTRALIJA I OCEANIJA

Broj zemalja: 30

Broj stanovnika: 34 355 946

Broj objavitelja: 93 718

Broj biblijskih studija: 47 270

Četrnaestogodišnja Alyce, koja živi u Australiji, koristi članke iz naših časopisa dok piše zadaće. Jednom je napisala sastav koji je imao temu “Kamo ide ovaj svijet?” U njemu je objasnila kakvo je značenje vremena u kojem živimo prema onome što kažu biblijska proročanstva. Njena učiteljica upitala ju je kojoj religiji pripada. Alyce je objasnila da proučava Bibliju s Jehovinim svjedocima te joj je dala neke naše časopise.

Premda je to sve zainteresiralo učiteljicu, jedan drugi učitelj odgovorio ju je od toga da se dalje zanima za Jehovine svjedoke. Pa ipak, promatrajući nekoliko mjeseci Alycino lijepo vladanje, odlučila je saznati nešto više. Pobojavši se da je Alyce povezana s opasnim vjerskim kultom, otišla je u knjižnicu i posudila knjigu Jehovini svjedoci — objavitelji Božjeg Kraljevstva. Cijelu je knjigu pročitala za jedan vikend! Uvjerena da je pronašla istinu, telefonirala je Alycinoj majci kako bi je zamolila za još literature te je s Jehovinim svjedocima počela proučavati Bibliju. U roku od mjesec dana počela je dolaziti na sve sastanke te je uvjerila i svog supruga i majku da dolaze na nedjeljne sastanke. I oni su počeli proučavati Bibliju i dobro napreduju. Za tri mjeseca učiteljica je postala nekršteni objavitelj i imala je prvi učenički govor u Teokratskoj školi propovijedanja. Nekoliko mjeseci nakon toga Alyce i njena učiteljica Linda krstile su se istog dana.

Zamisli da živiš na otoku na kojem jedino ti obožavaš Jehovu! U toj teškoj situaciji nalazi se sestra s Otočja Marshall, čiji je suprug prihvatio posao na atolu Mejattu. Susjedi su joj predložili da dođe u protestantsku crkvu, no ona je to odbila. Umjesto toga, usredotočila se na to da pomoću knjige Moja knjiga biblijskih priča poučava svoju djecu. Također je sa susjedima razgovarala o svojim vjerovanjima, posjećujući ih od kuće do kuće sa svojom najmlađom djevojčicom u naručju. Nakon nekog vremena neki su pokazali zanimanje te ova sestra koja živi na tom udaljenom području sada vodi nekoliko biblijskih studija na temelju brošure Zahtjevi. Izvještaj službe propovijedanja svakog mjeseca šalje svojoj skupštini. Zajedno sa svojom djecom brodom putuje na udaljeni otok Ebeye kako bi prisustvovala Spomen-svečanosti i većim skupovima. Braća iz skupštine na Ebeyeu šalju joj ohrabrujuća pisma, u kojima joj pišu o svojim iskustvima iz službe propovijedanja te o onome što su naučila na skupštinskim sastancima. Primjer ove vjerne sestre koja živi na tom udaljenom otoku za njih je pravo ohrabrenje.

Mnoga udaljena sela u Papui Novoj Gvineji nemaju struju. Ljudi koji tamo žive koriste generatore i akumulatore kako bi električne uređaje napajali strujom. Da bi pomogla ljudima u svom selu da više saznaju o Bibliji, jedna novokrštena sestra odlučila je pokazati im neke videofilmove koje su objavili Jehovini svjedoci. Nakon što je prodajom voća i povrća koje je uzgojila zaradila dovoljno novca, obratila se ženi koja je posjedovala televizor, videorekorder i generator te je zamolila da joj ih iznajmi. Objasnila joj je da planira pozvati cijelo selo kako bi ljudima prikazala videofilmove koji se temelje na Bibliji i za koje vjeruje da će im pomoći u duhovnom pogledu. Žena je odmah spustila cijenu iznajmljivanja na simboličan iznos te je rekla da bi i ona voljela vidjeti te videofilmove. Skoro svi u selu odazvali su se na sestrin poziv. Kasnije su mnogi rekli da nisu znali da je djelovanje Jehovinih svjedoka tako rašireno. Također ih se veoma dojmilo naše svjetsko bratstvo, jer takvo što ne postoji u njihovoj crkvi. Mnogi koji prije nisu željeli razgovarati s Jehovinim svjedocima zamolili su sestru da ih posjeti, jer su željeli više saznati o našim vjerovanjima.

Na Savai’iju, najvećem otoku Samoe, neki glavari zabranili su Jehovinim svjedocima da propovijedaju u njihovim selima. Sestra koja živi u jednom takvom selu zauzela je čvrst stav za istinu kad je organizirala pogreb svog sina. Budući da se sprovod trebao održati u njenom domu, braća i sestre iz dvije skupštine na tom otoku pomogli su joj očistiti kuću i dvorište te su nabavili generator. Ljudi u selu promatrali su kako joj braća s ljubavlju pomažu. Način na koji su braća organizirala i održala pogreb veoma se razlikuje od samoanskih običaja.

Dva dana nakon pogreba seosko vijeće sazvalo je sastanak i razgovaralo o tom događaju. Svi članovi vijeća bili su impresionirani time kako su Jehovini svjedoci pomagali ovoj obitelji i prije i nakon pogreba. Seoske glavare toliko se dojmio način na koji je održan pogreb da su se jednoglasno složili svoje pogrebne običaje ubuduće održavati na Faa-Molimau a Ieova (na način na koji ih održavaju Jehovini svjedoci). Dva dana nakon toga u maloj Dvorani Kraljevstva udaljenoj nekoliko kilometara od sela održana je godišnja proslava Spomen-svečanosti obilježavanja Kristove smrti. Tri kamioneta vozila su obitelji iz ovog sela na tu proslavu. Sada naša braća i sestre mogu slobodno svjedočiti u ovom selu, koje je jedno od najvećih na otoku. Dva specijalna pionira u tom selu vode šest biblijskih studija. Skupštinskom studiju knjige uz ostale zainteresirane osobe prisustvuje i jedan glavar sela.

Na Fidžiju je jedan mladić sjedio pod nekim drvetom i razmišljao o svom životu i budućnosti. Jednog je prolaznika pozvao da sjedne pored njega. Taj je prolaznik bio naš brat, koji je iskoristio tu priliku kako bi svjedočio mladiću. Iako je mladić već čuo za biblijsko obećanje o rajskoj Zemlji, razgovor koji su vodili pobudio je njegovo zanimanje. On se odlučio vratiti na otok na kojem je živjela njegova majka i tamo proučavati Bibliju. Kad je došao na taj otok, članovi obitelji koji su se protivili njegovoj novoj vjeri uništili su mu sve što je uzgajao u svom vrtu. Zatim mu je glavar sela naredio da napusti selo, rekavši mu da u selu ne žele druge religije. Nakon toga je ovaj mladić otišao na jedan drugi mali otok, u selo svog oca. Tamo je od starih limenih ploča napravio kanu te je njime svakog tjedna nemirnim morem plovio nekoliko kilometara kako bi se sastao s Jehovinim svjedocima. Obitelj mu se i dalje protivila te je morao živjeti poput pustinjaka na udaljenom dijelu otoka. Na koncu se preselio na glavni otok, u blizinu jedne velike skupštine. Sada je nekršteni objavitelj i dobro duhovno napreduje.

◼ SJEVERNA, SREDNJA I JUŽNA AMERIKA

Broj zemalja: 56

Broj stanovnika: 857 137 983

Broj objavitelja: 3 095 083

Broj biblijskih studija: 2 898 369

Jednog nedjeljnog jutra u rujnu 2002. jedna sestra iz Sjedinjenih Država došla je na ponovni posjet vlasniku neke trgovine. Budući da je trgovina bila puna kupaca, sestra se malo prošetala po njoj. Dok je tako razgledavala, zapazila je ženu koja se žurila da kupi hinduističku brojanicu malu, koja je slična katoličkoj krunici. Ona se sastoji od nanizanih smeđih kuglica, a koristi se prilikom ponavljanja molitvi raznim hinduističkim bogovima. Ta žena po imenu Shwe pronašla je brojanicu koja joj se svidjela, nakon čega joj je pristupila naša sestra i rekla: “Oprostite, mogu li vas upitati je li ta mala od sandalovine?”

“Jest! Molila sam se bogu da pronađem neku takvu i, evo, danas sam je pronašla. Pomirišite je!”

“O, fino miriše! Kojem ćete se bogu moliti pomoću nje?”

“Pa, nekad Ganeši, nekad Šivi, nekad Durgi. Njima ću se moliti pomoću ove male.”

“Dozvolite da vas upitam, što mislite koji je od to troje bogova najveći?”

“Nisam baš sigurna. Ne znam koji bi bio najveći.”

“I mene je to zbunjivalo dok sam bila hindus i štovala te bogove. No sad znam tko je Svemogući Bog. Dozvolite da vam pokažem. [Zatim je ženi pročitala Psalam 83:18.] Jehova je Svemogući Bog čitave Zemlje. On je veći od Šive, Ganeše i Durge. Rado bih vas besplatno poučavala o tom Svemogućem Bogu.”

“Stvarno biste me poučavali o pravom Bogu? Danas su sve moje molitve uslišene!”

“Kako to mislite?”

“Svaki dan molila sam se da pronađem dobru malu kako bih pomoću nje pronašla pravog Boga. Također sam se molila da pronađem iskrenog prijatelja koji bi mi pomogao u tome, budući da nemam nikoga takvog. Kako se vi zovete?”

“Zovem se Mala i rado ću biti taj prijatelj koji će vam pomoći da razumijete Bibliju.”

“Ne mogu vjerovati da mi je Bog dao živu Malu!”

Njih dvije dogovorile su se da će proučavati brošuru Zahtjevi. Shwe redovito dolazi na sastanke i cilj joj je da se krsti.

U Hondurasu je misionarka koja je tek učila španjolski ušla u neku poslovnu zgradu i recepcionarki ponudila časopise. Uto je zazvonio telefon i misionarki se učinilo da joj je žena rekla da sjedne, što je ona i učinila. Zapravo ju je krivo razumjela, jer ju je recepcionarka zamolila da ode. U međuvremenu se žena u obližnjem uredu molila za pomoć da prekine svoju nemoralnu vezu s oženjenim čovjekom te da sazna koji je ispravan način služenja Bogu. Kad je čula da je na recepciji naša sestra, shvatila je da je njena molitva uslišena. No čuvši da je recepcionarka sestru zamolila da ode, pobojala se da će misionarka već otići dok ona dođe do recepcije. Misionarka je kasnije rekla: “Budući da sam pogrešno razumjela recepcionarku, još sam uvijek bila tamo kad je ova žena dotrčala kako bi razgovarala sa mnom. Obje smo uvjerene da je Jehova tako vodio stvari.” Godinama prije toga ova je žena čitala literaturu Jehovinih svjedoka, a sada se odlučila u potpunosti posvetiti duhovnim stvarima. Prekinula je svoju vezu s oženjenim muškarcem i sada redovito proučava Bibliju i dolazi na sastanke.

Specijalna pionirka iz Salvadora bila je poslana u skupštinu na čijem je području bilo samo nekoliko ljudi koji su pozitivno reagirali na istinu. Ona se molila Jehovi da joj pomogne pronaći zainteresirane osobe. Jedne je nedjelje naišla na mladog čovjeka s kojim je vodila biblijski razgovor. On je prihvatio knjigu Spoznaja te je pristao da ga ona ponovno posjeti. Sestra ga je često tražila, no on nikada nije bio kod kuće. Doduše, upoznala je njegovu suprugu, ali nju Biblija baš i nije zanimala. Kad je došla peti put, žena ju je pozvala da uđe na, kao što je rekla, “samo deset minuta”. Sestra ju je upitala je li joj negdje pri ruci knjiga Spoznaja. Žena ju je pronašla i sestra je kratko s njom razmotrila neke misli iz te knjige te joj pokazala kako se vodi biblijski studij. Nakon što su proučavale tri mjeseca, žena je počela dolaziti na sastanke i brzo napredovati. A što je bilo s njenim mužem? S vremenom im se i on pridružio u proučavanju. Zatim je zajedno sa svojom obitelji počeo dolaziti na sastanke. Ovaj par sada planira ozakoniti svoj brak. Ovi izvrsni rezultati postignuti su zahvaljujući ustrajnosti i molitvi.

Margarita, koja živi u Meksiku, priča o izvanrednim rezultatima koje je postigla neformalno svjedočeći: “Na tečaju šivanja s jednom sam ženom razgovarala o Bibliji. Ona je rekla da joj se čini da su obitelji Jehovinih svjedoka sretne, jer su uvijek nasmijane i vesele. Rekla sam joj da je dobro zaključila i da su oni koji se uzdaju u Jehovu i žive u skladu s biblijskim načelima istinski sretni.” Margarita je s tom ženom počela proučavati Bibliju. Ona sada redovito dolazi na sastanke i napreduje u upoznavanju istine.

U Dominikanskoj Republici Ana je jednom čovjeku koji se doimao zabrinuto uručila brošuru Zahtjevi. Njegova supruga imala je rak i u bolnici je čekala operaciju. Čovjek je rekao da ona voli čitati te da će joj brošuru odnijeti u bolnicu. Nakon nekog vremena Ana je upoznala njegovu suprugu, koja joj je rekla: “Možemo početi proučavati. Ja sam spremna.” Kasnije joj je objasnila da je, dok je bila u bolnici, preklinjala Boga da joj pokaže koja je religija prava. I upravo tada joj je njen suprug donio brošuru Zahtjevi. Pročitala ju je, shvatila da je Bog uslišio njenu molitvu i odmah si postavila cilj da postane Jehovin svjedok. Premda je do Dvorane Kraljevstva morala pješačiti sat vremena i isto toliko natrag, brzo je napredovala te je uskoro postala nekršteni objavitelj. “Sada mogu ispuniti zavjet koji sam dala Bogu”, rekla je. Za manje od šest mjeseci krstila se na oblasnom kongresu i sada radosno služi Jehovi.

Martin, 13-godišnji objavitelj koji živi u Paragvaju, jako voli neformalno svjedočiti. Jednog dana dok se vraćao iz škole i svjedočio jednom prolazniku, ugledao je na ulici mali smotuljak. Podigao ga je i shvatio da se u njemu nalazi novac. Budući da u blizini nije bilo nikoga tko je nešto tražio, stavio ga je u džep. Dok je hodao, razmišljao je: ‘Ovim bih novcem mogao platiti školarinu za tri mjeseca koju još nisam platio i pomoći svojim roditeljima da pokriju neke troškove.’ Udubivši se u misli, nije ni primijetio da je krenuo ulicom kojom nije običavao ići. Tamo je zapazio čovjeka koji je očito nešto tražio. Čuo ga je kako je rekao da je izgubio 115 000 guaranija (16 eura) i da je to sav novac koji mu je ostao do kraja mjeseca. Martin se odmah sjetio što mu je rekao starješina koji je s njim prolazio pitanja za krštenje: “Naći ćeš se pred mnogim kušnjama, naročito sada kad si pred krštenjem.”

Martinu je taj novac bio jako potreban. Tog dana nije imao dovoljno novca ni da si u školi kupi nešto za jelo, a kamoli da plati školarinu. Pa ipak, uvjeren u to da ispravno postupa, upitao je tog čovjeka koliko je novca izgubio. Bilo je to točno onoliko koliko je Martin pronašao. Martin mu je dao taj novac, a zajedno s njim i jedan traktat te mu je rekao da je on Jehovin svjedok. Čovjek mu se sav sretan neprestano zahvaljivao te ga je zagrlio. Dao mu je i svoju adresu kako bi ga Martin mogao posjetiti. Martin se zajedno sa svojim roditeljima krstio na nedavnom pokrajinskom sastanku.

◼ AZIJA

Broj zemalja: 47

Broj stanovnika: 3 931 574 927

Broj objavitelja: 568 370

Broj biblijskih studija: 417 308

Zbog zdravstvenih problema pionirka Kumiko, koja živi blizu Tokija (Japan), više nije mogla toliko često ići u službu od kuće do kuće. Zato je više svjedočila putem pisama. Braća iz njene skupštine davala bi joj adrese onih koje nisu mogli pronaći kod kuće. Ona im je pisala pisma, a objavitelji bi ih zatim nosili na te adrese. Više od godinu dana nitko nije odgovarao na njena pisma. Pa ipak, ona ih je ustrajno pisala. Konačno je, nakon što je napisala otprilike 1 500 pisama, dobila razglednicu na kojoj je pisalo: “Hvala vam za vaše pismo. Jako me zanima ono što ste napisali. Slobodan sam ovih dana i čekat ću vas.” Sa suzama radosnicama otišla je posjetiti tog čovjeka i odmah je s njim započela biblijski studij. Kumiko kaže: “U početku sam se nekako ustručavala pisati pisma, no sada znam da ako strpljivo tražimo osobe nalik ovcama, Jehova će sigurno blagosloviti naša nastojanja.”

Jednog jutra dok je bila u službi od kuće do kuće, jedna sestra u Indiji pokucala je na neka vrata. Vrata je otvorila žena s tužnim izrazom lica. Na podu su sjedile dvije male djevojčice s praznim tanjurima ispred sebe. Naša sestra prenijela je ženi utješnu poruku o Božjem Kraljevstvu i blagoslovima koje će ono donijeti, a žena ju je pažljivo slušala. U međuvremenu su gladne djevojčice stalno molile majku da im da jesti. Ona to nije željela učiniti, zbog čega joj je sestra rekla da će rado sačekati dok ona djevojčicama da jesti. Nato je žena počela plakati te joj je rekla da je hrana otrovana. Upravo ju je željela dati svojoj djeci kad je čula da netko kuca. Zbog obiteljskih problema, između ostalog i toga što joj je muž bio pijanica, odlučila je ubiti sebe i svoje dvije male djevojčice. Kad je to čula, sestra je bacila tu hranu, otišla u dućan i kupila namirnice za obitelj. Ona i ta žena zajedno su pripremile obrok i dale ga djeci. Poruka o Kraljevstvu pružila je ovoj ženi pravu utjehu. Ona je prihvatila biblijski studij i sada je kršteni Jehovin svjedok. Njene dvije djevojčice dolaze s njom na sastanke. Nedavno je i njen suprug počeo dolaziti na sastanke i dobro napreduje.

Pojava SARS-a kod mnogih je na Tajvanu izazvala veliki strah. Ljudi su s tjeskobom gledali vijesti o tome kako se ova bolest širi Hong Kongom. Nakon toga proširila se i na Tajvan! Zbog naglog širenja ove zarazne bolesti, u nekoliko je bolnica uvedena karantena i mnogi su se bojali da bi mogli biti sljedeća žrtva. Čak i prije nego što je vlada to zatražila, podružnica je skupštinama pomogla da nabave toplomjere kako bi se svima koji dođu na sastanak izmjerila temperatura.

Nakon toga je vlada svim registriranim religijama zabranila da propovijedaju u nekim stambenim dijelovima grada. Na posebnom Službenom sastanku braća su dobila upute kako da svoju službu propovijedanja prilagode novonastalim okolnostima i izbjegnu probleme. Jedna specijalna pionirka postupila je u skladu s prijedlogom da ponovno posjeti čak i one koji su pokazali vrlo slab interes. Zahvaljujući tome uspostavila je nove biblijske studije. Neke od osoba s kojima je počela proučavati sada lijepo napreduju. Sestra kaže: “Ova nepovoljna situacija ipak ima i pozitivnih rezultata — moja je služba postala produktivnija.”

Dok je bila u službi propovijedanja, jedna sestra na Cipru naišla je na ženu koja joj je kroz otvoreni prozor svoje kuhinje rekla da nema vremena razgovarati. Sestra joj je uputila nekoliko riječi, pročitala Psalam 72:12-14 i rekla da će je ponovno posjetiti u neko zgodnije vrijeme. Kad je ponovno došla, iznenadila se kad joj je žena rekla da ju je željno iščekivala. Zbog čega se toliko radovala njenom posjetu? Biblijski reci koje joj je sestra pročitala pružili su joj pravu utjehu te je razmišljala o njima cijeli dan. Sestra joj je ponudila biblijski studij, a žena ga je spremno prihvatila. Ona sada istinski cijeni sve što uči iz Božje Riječi.

Polo iz Kambodže počeo je proučavati s jednim misionarom i dobro je napredovao. Dolazio je na sve skupštinske sastanke u Phnom Penhu. Tada je poslodavac od njega zatražio da se preseli u Bătdâmbâng, grad u blizini tajlandske granice. U tom gradu nema skupštine, pa je Polo misionaru dao broj svog mobitela te su proučavati nastavili putem telefona, po pola sata svake srijede i petka. Polo je također želio sudjelovati u Studiju Kule stražare. Budući da se skupština nalazi jako daleko, on na papir napiše tri ili četiri odgovora za sljedeći studij te papir da nadgledniku svog Skupštinskog studija knjige da ih on pročita na sastanku. Njegova revnost ohrabrenje je svim objaviteljima. On također nastoji svjedočiti svima koje sretne. Kad autobusom putuje u Phnom Penh i natrag, on mnogima svjedoči i potiče ih da idu na sastanke. Njegov je cilj postati nekršteni objavitelj.

U Mongoliji su dvije sestre naišle na čovjeka koji ima oko 30 godina. On ih je zamolio da sačekaju, ušao je u kuću te je donio knjige Čovječanstvo u potrazi za Bogom i Najveći čovjek koji je ikad živio. Rekao im je da je prije 12 godina u Poljskoj s Jehovinim svjedocima proučavao Bibliju. Kad se 1993. vratio u Mongoliju, odmah je putem pisma zamolio da ga posjeti netko od Jehovinih svjedoka. No u to vrijeme u Mongoliji nije bilo Jehovinih svjedoka, tako da ga nitko nije posjetio. Nakon nekog vremena otišao je studirati u Indiju, gdje je ostao pet godina. U tom periodu, od 1994. do 1998, nije imao nikakvih kontakata s Jehovinim svjedocima. Zatim se vratio u Mongoliju, gdje je napokon naišao na braću. S njim je ponovno započet biblijski studij, a u travnju 2003. prisustvovao je svom prvom sastanku. Sada radosno proučava brošuru Zahtjevi.

Dvije naše sestre na Šri Lanki iznenadile su se kad ih je jedna budistkinja srdačno pozvala u kuću, rekavši im da su one odgovor na njenu molitvu. Ispričala im je da je njena kći nedavno počinila samoubojstvo zbog toga što ju je ona bila kaznila. Budistički svećenik kojem se obratila da je utješi rekao joj je da će se njena kći ponovno roditi i vratiti se kako bi joj se osvetila. To je uplašilo ovu ženu. Jedna njena prijateljica rekla joj je da kršćani u to ne vjeruju. Tako se ova žena molila da upozna prave kršćane, misleći da će naići na nekog katolika. Umjesto toga, posjetile su je naše sestre te su je utješile biblijskom istinom. Ona sada, usprkos protivljenju budističkog svećenika, proučava Bibliju.

U Kirgistanu je jedna mlada žena godinama odlazila u Evangeličku crkvu. Čitajući Bibliju, primijetila je da se ono što piše u njoj razlikuje od onog što uči njena crkva. Naprimjer, nije mogla razumjeti zbog čega njena crkva uči da je Isus Krist i Otac i Sin. Svjesna toga da sin mora imati oca, uputila je usrdnu molitvu Ocu Isusa Krista, moleći ga da joj pomogne pronaći odgovore na njena biblijska pitanja. Idućeg dana posjetila su je dva Jehovina svjedoka. Oni su joj rekli: “Isus Krist poučavao je svoje učenike da se mole. Što mislite, kome su se trebali moliti i čije ime svetiti?” Prisjetivši se molitve koju je dan prije uputila Ocu Isusa Krista, moleći ga da sazna odgovore upravo na ta pitanja, žena se zapanjila. Nakon razgovora znala je da je Bog čuo njenu molitvu. Pristala je na redoviti biblijski studij te je počela dolaziti na sastanke Jehovinih svjedoka. Kad je saznala da je Jehova Isusov Otac, počela mu se moliti, koristeći njegovo osobno ime. Sada duhovno napreduje i svojoj obitelji prenosi ono što uči.

◼AFRIKA

Broj zemalja: 56

Broj stanovnika: 755 145 559

Broj objavitelja: 950 321

Broj biblijskih studija: 1 666 518

U mnogim međugradskim autobusima u Zambiji vozači putnicima puštaju videofilmove koji često imaju nasilan i nemoralan sadržaj. Bračni par misionara koji je autobusom putovao u glavni grad zamolio je vozača da pusti videofilm Biblija — njena snaga u tvom životu. Vozač je pristao. Ruth se prisjeća: “Putnici su s velikom pažnjom gledali videofilm. Kasnije smo razgovarali s njima te im nudili traktate i časopise. Svi su vrlo pozitivno reagirali.” Bračni par upitao je vozača hoće li ponovno pustiti videofilm, misleći da to učini neki drugi put. No vozač ga je odmah premotao i ponovno pustio. Richard kaže: “Putnici su tako i drugi put gledali videofilm i bilo nam je drago što smo vozača zamolili da ga ponovno pusti.”

Miranda, tinejdžerka iz Malavija, za vrijeme školskog odmora pokazivala je kolegici knjigu Tajna obiteljske sreće. Učitelj je čuo što su razgovarale te je pozvao Mirandu u svoj ured. Upitao ju je zbog čega je svojoj kolegici rekla da bi se trebala udati. Miranda mu je odgovorila da joj nije rekla da se uda, već da joj je objašnjavala kako ta knjiga može pomoći obiteljima da budu istinski sretne. Učitelj joj je nato ljutito rekao: “Premlada si da bi drugima davala savjete o braku!”

Miranda je uzrujano i dršćući otišla iz učiteljevog ureda. Nakon dva dana on ju je ponovno pozvao k sebi. Miranda priča što se zatim dogodilo: “Učitelj mi je rekao da mu je žao što je vikao na mene i da se on i njegova žena oduvijek svađaju, a i ne žive više zajedno. Upitao me da li bih mu mogla dati knjigu koju sam pokazivala školskoj kolegici. Rado sam mu je dala. Nakon dva tjedna rekao mi je da mu je knjiga pomogla i da ju je dao i svojoj supruzi. Kasnije su on i njegova žena ponovno bili zajedno.”

Ostarjeli čovjek Eric iz Južnoafričke Republike mnogo je godina s Jehovinim svjedocima proučavao Bibliju, no zbog pušenja nije mogao duhovno napredovati. Nakon što se njegova supruga krstila, odlučio je da to bude i njegov cilj. Napravio je nekoliko velikih natpisa s retkom iz 2. Korinćanima 7:1, gdje stoji: “Budući da imamo ta obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha, usavršujući svetost u Božjem strahu.” Eric je te natpise stavio na vidljiva mjesta u svojoj kući. Svaki put kad mu je došla želja da zapali cigaretu, pročitao je taj redak i molio se Jehovi da mu pomogne da prestane pušiti. Zahvaljujući tome on ne puši već više od deset mjeseci. Sada je nekršteni objavitelj i planira se krstiti na sljedećem oblasnom kongresu.

Dok je na Sejšelima čekala trajekt, jedna misionarka zapazila je ženu koja je bila sama. Premda je cijeli dan propovijedala i bila umorna, pristupila joj je i ponudila joj traktat. Žena ga je prihvatila i rekla da je hindus. Nakon nekoliko dana ponovno su se srele na ulici i sestra je s njom dogovorila biblijski studij. Muž te žene, koji je liječnik, bio je katolik, no nakon što je pročitao knjigu Čovječanstvo u potrazi za Bogom i knjigu Spoznaja, pridružio im se u proučavanju. Jedne večeri ovaj je bračni par pozvao sestru i njenog supruga na poseban roštilj. Oboje su spalili svoje religiozne slike i kipove i na toj vatri pripremili obrok! Uskoro su počeli dolaziti na sastanke i ići u službu propovijedanja. Nakon što su se krstili, oboje su započeli s pomoćnom pionirskom službom. Budući da je otok na kojem žive malen, svi stanovnici poznaju ovog brata. Neki u šali znaju reći: “Liječnik je postao svećenik.” On je sada sluga pomoćnik, a njegova supruga raduje se što služi kao opći pionir.

Ishmael je naučio znakovni jezik kako bi gluhim osobama u Zimbabveu mogao pomoći da upoznaju istinu. Dok se jednog dana vozio autobusom, zapazio je gluhu ženu koja je prolaznike molila da joj daju novac. Ishmael joj je svjedočio i dogovorio ponovni posjet. Kad ju je upitao što njena crkva kaže zašto je ona gluha, žena mu je rekla: “U crkvi kažu da je to Božja volja.” Ishmael joj je objasnio da nije Božja volja da ljudi budu gluhi, već da je to posljedica grijeha i nesavršenstva koje smo naslijedili. Također joj je objasnio da će Bog uskoro ukloniti sve bolesti. Žena je nato rekla: “Da mi je znati zbog čega su me u mojoj crkvi učili laži!” Kad je Ishmael treći put razgovarao s njom, rekla mu je: “Odsad želim biti što i vi. Ne želim više slušati laži!” S tom se ženom vodi biblijski studij i ona redovito dolazi na skupštinske sastanke te se nada da će uskoro ispuniti sve uvjete kako bi postala nekršteni objavitelj.

Budući da moraju naporno raditi kako bi zbrinuli svoje životne potrebe, mnogi ljudi u Gani imaju malo vremena za duhovne stvari. Jedna opća pionirka u službi od kuće do kuće upitala je nekog mladog čovjeka da li ima samo pet minuta za kratak biblijski razgovor. On je rekao: “Tijekom dana sam uvijek jako zaposlen. Kući dođem tek u osam navečer, a tada idem spavati.”

Sestra ga je upitala: “Da li biste mali dio svog vremena za spavanje mogli posvetiti proučavanju Biblije?”

On je rekao: “Samo ako dođete odmah poslije osam navečer.” Idućeg su dana sestra i njen suprug točno u osam navečer došli kod ovog čovjeka. On se upravo vratio s posla. Započet je biblijski studij i on je ubrzo počeo dolaziti na sastanke. Kasnije je postao nekršteni objavitelj te se nakon nekog vremena krstio. Promjene koje je učinio u životu toliko su se dojmile njegove supruge da je i ona pristala na biblijski studij te je uskoro postala nekršteni objavitelj. Susjedi i većina onih koji su znali kako je prije izgledao njegov život nisu mogli vjerovati svojim očima kad su ga vidjeli kako propovijeda od kuće do kuće. Mnoge je zanimalo što ga je, kao osobu poznatu po opijanju, krađi i zloupotrebi droge, ponukalo da se promijeni. Zahvaljujući tome 22 osobe u tom gradu zatražile su da se s njima proučava Biblija. Već 12 njih redovito dolazi na skupštinske sastanke, a neki će uskoro postati nekršteni objavitelji.

[Slika na stranici 43]

Steponas i Edvardas (Litva)

[Slika na stranici 47]

Alyce i njena učiteljica Linda (Australija)

[Slika na stranici 51]

Mala (Sjedinjene Države)

[Slika na stranici 56]

Kumiko (Japan)

[Slika na stranici 61]

Ruth i Richard (Zambija)