Svjetski izvještaj

◼ OCEANIJA

Broj zemalja: 30

Broj stanovnika: 33 773 304

Broj objavitelja: 92 691

Broj biblijskih studija: 44 999

Dvoje objavitelja ima običaj postaviti štand s literaturom na udaljenoj željezničkoj stanici u seoskom predjelu Novog Južnog Walesa (Australija) svaki put kad tamo treba doći jedan od dva međudržavna vlaka. Budući da ta dva vlaka, Indian Pacific i The Ghan, na stanici ponekad stoje i do dva sata, objavitelji s putnicima vode mnoge lijepe razgovore te im uručuju puno literature. Ustvari, na povratku kući nekoliko je putnika čak izvršilo “ponovni posjet” kod to dvoje objavitelja.

Kondukter vlaka The Ghan obično putnicima spomene zanimljivosti koje mogu pogledati dok vlak stoji u raznim mjestima. Budući da je objavitelje Kraljevstva prethodno upitao za dopuštenje, sada putnicima spomene i njih i njihovu literaturu. Da, zahvaljujući domišljatosti ovo dvoje Jehovinih svjedoka koji žive na udaljenom području putnici iz čitave Australije i iz drugih zemalja primaju izvrsno svjedočanstvo.

Bračni par misionara na Kosraeu (Mikronezija) uručio je knjigu Spoznaja baptističkom svećeniku koji ima preko 80 godina. Knjiga je bila na kosraeanskom jeziku, kojim govori manje od 10 000 ljudi. Svećenik je izrazio cijenjenje za knjigu. Kad ga je bračni par ponovno posjetio, rekao je da je potaknuo pripadnike svoje crkve da uzmu našu literaturu. Naravno, misionari su ga upitali zbog čega. “Zbog toga što u našoj religiji nemamo knjige na kosraeanskom jeziku”, odgovorio je. Misionari sada redovito posjećuju tog ostarjelog svećenika.

Na Otočju Marshall jedna je misionarka zamoljena da s neaktivnom sestrom proučava Božju Riječ. Budući da to nije urodilo pozitivnim rezultatima, misionarka je sestru upitala: “Kako se osjećaš kad ti netko kaže da te voli?” Iznenađena, sestra je odgovorila: “Nitko mi to još nije rekao.” Misionarka joj se zatim približila, zagrlila je i rekla joj: “Ja te volim. A Jehova te voli još više.” Neaktivna je sestra počela plakati i otada je promijenila svoj stav prema Jehovi. Počela je svakodnevno čitati Bibliju, pohađati sve sastanke i sudjelovati u pomoćnoj pionirskoj službi, te je duhovno napredovala. U siječnju 2002. predala je molbu za opću pionirsku službu. Otada je započela mnoge biblijske studije te je čak mjesec dana provela svjedočeći na udaljenom otoku gdje je veća potreba.

Dok se s nekolicinom braće i sestara družila na plaži, jedna je misionarka na Novoj Kaledoniji neformalno svjedočila mladoj ženi iz Francuske koja je na tom otočju bila u posjeti kod svojih rođaka. Žena je bila vojnik te je služila i u Sarajevu. Misionarka ju je upitala bi li voljela živjeti među ljudima koji se iskreno ljube. Odgovorila je da bi, no rekla je da bi jedino neka moćna vladavina koja ima dobro organiziranu vojsku mogla donijeti pravi mir.

Misionarka joj je zatim rekla da su Jehovini svjedoci s kojima je bila na plaži, premda različitih nacionalnosti, ujedinjeni vjerom u Boga i ljubavlju prema njemu. Nakon ugodnog razgovora dogovorile su se da će se ponovno naći sljedećeg dana kako bi nastavile razgovor. Žena je došla i sestra je s njom održala njen prvi biblijski studij. Nakon toga je počela dolaziti na sve sastanke. Njen je duhovni apetit rastao i kako joj se godišnji odmor bližio kraju, proučavala je svaki dan. Nakon što je prisustvovala kongresu i posjetila podružnicu, vratila se u Francusku, gdje i dalje duhovno napreduje.

Jeannie je mlada objaviteljica koja živi u Papui Novoj Gvineji. Ona u školu često nosi knjigu Pitanja mladih — djelotvorni odgovori. Jednog je dana učitelj engleskog svima u razredu rekao da sastave kratak govor o temi koju sami izaberu. Jeannie je odlučila govoriti o drogi i alkoholu, a govor je sastavila pomoću 8. poglavlja knjige Pitanja mladih. Učitelj se toliko oduševio njenim govorom da joj je rekao da ga može “nastaviti do kraja sata” ako to želi. Jeannie je to i učinila. Učitelj ju je zatim upitao bi li sutradan željela održati govor i pred učenicima drugog razreda srednje škole. Ona je pristala. Nakon govora učitelj engleskog rekao joj je da će se potruditi uključiti je u program ako škola bude organizirala “večer govora”. To je sve rezultiralo time da je Jeannie podijelila 64 knjige Pitanja mladih. Dvije djevojke usto su zatražile i brošuru Zahtjevi i Jeannie je s objema započela biblijski studij.

Zbog etničkog nasilja na Solomonskim otocima mnoga su braća izgubila svoj dom i imaju financijske poteškoće. Jedan bračni par čija je kuća bila uništena odlučio je propovijedati na neobrađenom području, premda je to značilo da će potrošiti i ono malo novca što su imali. Za putovanje su braći na raspolaganje stavili svoj kanu te su uživali u, kako su kasnije rekli, svom najboljem propovjedničkom iskustvu. Oni već planiraju ponovno posjetiti osobe koje su pokazale zanimanje. Hoće li im financijsko stanje to dopustiti? Pa, otprilike tjedan dana nakon što su se vratili s tog rijetko obrađivanog područja, obratio im se jedan čovjek, izrazivši želju da kupi njihovo imanje s kojeg su pobjegli za vrijeme borbi.

Na otoku Santu (Vanuatu) oblasni kongresi obično su se održavali u Dvorani Kraljevstva. No do 2001. broj objavitelja već je toliko porastao da je dvorana postala premala. Tako su braća unajmila mali stadion koji se dotad koristio samo za sportske događaje. Premda su upravitelju stadiona rekla da će ga očistiti i prije i nakon kongresa te učiniti potrebne popravke, on se bojao da bi delegati mogli napraviti nekakvu štetu, pa je odredio visoku cijenu.

Budući da je on vlasnik obližnje trgovine, vidio je Jehovine svjedoke kako u njoj kupuju materijal potreban za čišćenje stadiona te dodatne popravke. Iz znatiželje je zatim otišao vidjeti što se zbiva na stadionu. Kad je došao tamo, ugledao je više od 100 volontera kako ribaju, metu i boje stadion te popravljaju toalete. Ostao je bez riječi. Uskoro se o stadionu, koji je bio čist i uređen, pričalo u čitavom gradu. Kad su braća nakon kongresa došla platiti korištenje stadiona, upravitelj je pokazao potpuno drugačiji stav. Dao im je 80 posto popusta te im rekao da u budućnosti stadion mogu koristiti besplatno! Tristo objavitelja radovalo se što su kongresu prisustvovale 832 osobe te što je bilo 13 krštenih.

◼ AZIJA I BLISKI ISTOK

Broj zemalja: 47

Broj stanovnika: 3 869 881 970

Broj objavitelja: 561 276

Broj biblijskih studija: 390 151

Podružnica u Indiji radosna je što može izvijestiti da je većina stanovnika te zemlje putem televizije dobila izvrsno svjedočanstvo. Jedna televizijska postaja čula je za videofilm Biblija — njena snaga u tvom životu, koji su objavili Jehovini svjedoci. Pisali su svjetskoj centrali u New Yorku, tražeći dozvolu da ga prikažu u sklopu emisije Home Shanti (Mir domu vašemu). Dobili su odobrenje i indijska podružnica kaže da su početkom 2002. videofilm “mogle vidjeti obitelji na čitavom tom području”.

U Izraelu je sestra koja zna znakovni jezik na ulici prošla pored gluhog bračnog para, Bennya i Sharon. Umjesto da uđe u svoj autobus, zaustavila se i svjedočila im, a oni su je pozvali k sebi. Bennyeva početna znatiželja pretvorila se u iskreno zanimanje za poruku o Kraljevstvu, te je uskoro počeo dolaziti na skupštinske sastanke. No osim što je potpuno gluh, njegov je vid vrlo slab. Zato mu nije bilo lako ići na sastanke i razumjeti osobu koja ih je prevodila na znakovni jezik. No trudio se, a u isto je vrijeme svoj život i osobnost dovodio u sklad s biblijskim načelima.

S obzirom na svoja ograničenja, Benny je izvrsno napredovao. On komentira na sastancima, u Teokratskoj školi propovijedanja iznosi žive govore — premda mu je za to potreban prevodilac — a nedavno je čak postao nekršteni objavitelj. Njegova supruga, Sharon, koja također slabo čuje i vidi, počela je proučavati kasnije, no i ona lijepo napreduje. Dakako, Benny i Sharon o svojoj novopronađenoj vjeri govore mnogim svojim poznanicima s oštećenim sluhom.

Sestra Fukue iz Japana svojim posebnim područjem smatra ljude koje upozna preko svoje troje djece. Njeno područje uključuje susjede i roditelje koje susreće u vrtiću, školi te na roditeljskim sastancima. Kad god se s nekim upozna, ona na jednostavan, ali iskren način kaže da joj Biblija puno pomaže u odgoju djece. Zatim taktično prijeđe na neku drugu temu. No budući da je na taj način probila led, u narednim joj je razgovorima puno lakše spomenuti Bibliju. Je li njena metoda djelotvorna? Jest, jer se dosad uz njenu pomoć krstilo 12 osoba, od kojih su pet pioniri. Budući da je i sama na taj način upoznala istinu, Fukue se naročito trudi neformalno svjedočiti.

U malom gradiću u Kazahstanu dijete jedne žene razboljelo se te je kasnije umrlo. Zatim je odmah nakon rođenja umrlo i njeno drugo dijete. Budući da ju je to jako pogodilo, ona je zbog fizičkih i emocionalnih poteškoća završila u bolnici. Dok je jedne noći ležala u krevetu, čula je bolničarku kako šapuće. Nakon što je pažljivije osluhnula, shvatila je da se ta bolničarka, koja je Jehovin svjedok, zapravo moli za nju te je čak spominje po imenu. Sljedećeg je jutra bolničarka utješila tu ženu, govoreći joj o nadi u uskrsnuće. Kratko nakon toga žena je puštena iz bolnice.

Nakon pet godina jednog je dana ta žena čula kako članovi njene obitelji s nekim razgovaraju o istim stvarima o kojima joj je u bolnici govorila bolničarka. Uvjerena da je osoba s kojom su razgovarali Jehovin svjedok, predstavila se te je dogovoren biblijski studij. Odlučna da ne potrati još pet godina, marljivo je počela proučavati i izvrsno je duhovno napredovala. Za kratko se vrijeme predala Jehovi i krstila. Zamisli koliko je samo bila uzbuđena kad se na svom prvom kongresu srela s bolničarkom koja joj je prije više od pet godina pružila utjehu! Sa suzama je rekla: “Da u bolnici nisam čula tvoju tihu molitvu, možda nikad ne bih prihvatila istinu. Ona me duboko dirnula.”

Sestra koja s još 20 žena radi u jednoj banci na Tajvanu odlučila je na novi način pokušati zainteresirati te žene za Božju Riječ. Za vrijeme popodnevne pauze napisala je pozivnice za “besplatno razmatranje Biblije u trajanju od 30 do 45 minuta tjedno koje će se održavati za vrijeme pauze”. Također je napisala da će im to razmatranje “pomoći da steknu osnovno znanje o Bibliji”. Potpisala je pozivnice te na svaki stol u uredu stavila jednu. Tog su popodneva četiri žene prihvatile njenu ponudu.

U Tajlandu se čovjek po imenu Arun promatrajući svog radnog kolegu zainteresirao za Jehovine svjedoke. Arun kaže: “Primijetio sam na njemu pozitivne promjene otkad se počeo družiti s Jehovinim svjedocima, a i ja sam se želio promijeniti.” Arun se kockao i uzimao je drogu. Pokušao se riješiti tih loših navika, no to mu nije pošlo za rukom. Budući da je bio oženjen, nadao se da će kad on i supruga dobiju dijete postati odgovorniji. Rodila im se djevojčica, no ništa se nije promijenilo. “Na koncu moja supruga to više nije mogla trpjeti, pa me napustila, a našu je kćer ostavila kod svoje tetke”, kaže Arun.

U tom nesretnom periodu Arunovog života njegov ga je radni kolega pozvao u Dvoranu Kraljevstva. Arun se odazvao i premda baš nije razumio ono što se iznosilo, uživao je u srdačnoj, prijateljskoj atmosferi. Otada je počeo redovito dolaziti na sastanke, prihvatio je biblijski studij te je počeo primjenjivati ono što je učio. U želji da obnovi svoj brak, razgovarao je o tome sa svojom suprugom, no ona nije mogla vjerovati da se zaista promijenio. “Svjedočio sam joj te je pozvao da upozna moje nove prijatelje, no ona je odbila, rekavši da sam zaveden”, kaže Arun. “Ipak, nastavio sam je posjećivati i poticati na to. Nakon otprilike pet mjeseci njeno se srce smekšalo i došla je sa mnom na sastanak. Kratko nakon toga i ona je prihvatila biblijski studij.”

Sada su Arun, njegova supruga i njihova mala djevojčica ujedinjeni u sretnoj obitelji. Oboje se krstilo 2001. na oblasnom kongresu u Bangkoku. Osim toga, i Arunov je mlađi brat, koji je također živio razuzdanim načinom života, prihvatio dobru vijest i sada je nekršteni objavitelj.

◼ EVROPA

Broj zemalja: 45

Broj stanovnika: 727 550 200

Broj objavitelja: 1 456 309

Broj biblijskih studija: 647 279

Zbog urođene bolesti 25-godišnja Eva, koja živi u Tirani (Albanija), visoka je samo 113 centimetara. No usprkos izazovima i tome što joj se neki ljudi rugaju zbog njene visine, ona uživa u pomoćnoj pionirskoj službi. Umjesto da se ljuti, prema svima se odnosi s poštovanjem i uvijek je nasmijana, što oni koji imalo razmišljaju zamjećuju. To je zamijetila i žena čija je 26-godišnja kći patila od depresije. Ona ju je vodila kod liječnika i u razne vjerske organizacije, nadajući se da će joj se stanje poboljšati. Jednog dana uočila je koliko je Eva radosna te ju je odlučila posjetiti. Kad je Eva otvorila vrata, žena ju je upitala bi li s njenom kćeri željela proučavati Bibliju. Dakako, Eva je pristala. Za kratko vrijeme zdravstveno stanje kćeri toliko se poboljšalo da se i majka željela pridružiti studiju. Eva sada i majku i kćer redovito vodi na sastanke i obje dobro duhovno napreduju.

Mladić iz Belgije po imenu Benjamin odrastao je u kršćanskom domu. No kao tinejdžer počeo je voditi dvostruki način života. Pretvarao se da živi u skladu s biblijskim načelima, a u isto se vrijeme družio s grupom mladih koji su se opijali, drogirali i pušili. Također je slušao iskvarenu muziku. Za kratko vrijeme počeli su ga uznemiravati demoni te je zbog opijanja padao u komu. Usprkos tome, i dalje je uzimao teške droge. U potpunosti je prestao voditi računa o higijeni te se ozbiljno razbolio. U tom teškom periodu svog života uvidio je da se njegovi takozvani prijatelji nimalo ne brinu za njega! Tek je tada počeo ozbiljno razmišljati o svom životu i tome kuda ga sve to vodi. Donio je mudru odluku da se vrati onima koji ga iskreno vole — svojoj obitelji i Jehovi.

No od samog početka njegova je odluka bila na ispitu. Demoni su ga žestoko napadali, a djevojka ga je preklinjala da se ne druži s Jehovinim svjedocima. Čak je dovela katoličke svećenike i otpadnike da ga pokušaju odvratiti od toga. No uz pomoć koju su mu strpljivo i s puno ljubavi pružili njegovi roditelji i skupštinski starješine, Benjamin je počeo razvijati istinsku vjeru u Jehovu te je uvidio da je Božji zakon doista ‘savršen i da krijepi dušu’ (Ps. 19:7). Tako je konačno okrenuo leđa svom prijašnjem načinu života. Njegovo se zdravlje poboljšalo te je pronašao istinsku sreću.

Dok je svjedočio na ulici, bračni par iz skupštine francuskog govornog područja u Velikoj Britaniji pristupio je dvjema ženama iz Zimbabvea. Rekli su im da ljudima nude besplatan biblijski studij te ih upitali govore li francuski. Odgovorile su da ne govore, ali da bi željele proučavati Božju Riječ. Uskoro su počele dolaziti na Skupštinski studij knjige. Na kraju prvog studija knjige kojem su prisustvovale jedan im je brat na 20. stranici Godišnjaka za 2002. pokazao iskustvo Nathana Muchingurija iz Zimbabvea. Kad su na 21. stranici ugledale sliku brata i sestre Muchinguri, zinule su u čudu. Bila je to slika njihovog djeda i bake! Objasnile su da u Zimbabveu žive daleko od ostalih članova svoje obitelji, pa su s njima izgubile kontakt. Naravno, upitale su smiju li zadržati Godišnjak. Sada redovito proučavaju, za što im je poticaj izvrstan primjer njihovog djeda i bake.

Dok su služile na udaljenom području u Češkoj Republici, dvije su sestre naišle na prijaznu ženu koja ih je pozvala da uđu. No ta je žena imala čvrste stavove o nekim biblijskim temama, kao naprimjer što znači posjedovati ‘darove duha’ (1. Kor. 14:12). Osim toga, nije željela čitati iz Svetog pisma prema prijevodu Novi svijet, već je koristila svoj Ekumenski prijevod. Nakon naizgled uzaludnog razgovora koji je trajao sat vremena, sestre su morale požuriti kako bi stigle na vlak. Obje su bile sretne što je taj naporan razgovor bio završen. No jedna od njih opazila je da je kod te žene zaboravila svoju Bibliju i bilješke, što je značilo da će ponovno morati ići kod nje. Kad su došle, dočekalo ih je doista ugodno iznenađenje! Žena je rekla da si je uzela slobodu da pogleda sestrinu Bibliju te je izrazila svoje divljenje zbog kvalitete prijevoda, paralelnih redaka i konkordancije. Zatim je upitala bi li mogla dobiti taj prijevod. Štoviše, pristala je na biblijski studij. Kasnije se studiju pridružila i njena majka.

Jedna sestra u Reykjavíku (Island) radi u Institutu za istraživanje mora, u kojem se pruža školovanje vezano za ribarstvo. Nedavno je šestomjesečni tečaj tog instituta pohađalo 14 osoba iz raznih zemalja u razvoju. Sestra je svakom polazniku ponudila knjigu Postoji li Stvoritelj koji se brine za tebe? Primjerke knjige naručila je na engleskom, kineskom, portugalskom, španjolskom i vijetnamskom. Svi su je uzeli. Lice jednog čovjeka i žene iz Vijetnama ozarilo se kad su ugledali knjigu na vlastitom jeziku. “Ne mogu vjerovati!” rekao je taj čovjek. “Doista sam iznenađen. Odakle vam ta knjiga?” Uganđanin koji ju je već prije pročitao preporučio ju je drugima. Neka žena s Kube rekla je da će je uzeti jer joj je njena 13-godišnja kći počela postavljati teška pitanja o životu.

Prije nego što su se polaznici tečaja trebali vratiti u svoje zemlje, sestra im je rekla da je na stol u učionici stavila još neku literaturu (10 knjiga Spoznaja, 30 časopisa i 10 brošura) kako bi je mogli čitati u avionu. Ne čudi što je sljedećeg ponedjeljka ujutro najprije išla provjeriti što je ostalo na tom stolu. “Mislila sam da će ostati par knjiga Spoznaja i koji časopis, no stol je bio prazan!” kaže ona.

Mladić iz Latvije kojeg ćemo nazvati Arthur nije se zanimao za Boga. Ipak, bilo mu je teško vjerovati da su se ljudi razvili od majmuna. Godine 1996. Arthur je upao u ozbiljne probleme i završio je u zatvoru. Tamo je počeo ozbiljnije razmišljati o životu. Kad su ga roditelji posjetili, potakli su ga da čita Bibliju, nadajući se da će mu to pomoći. Zatim mu je jednog dana 1998. dok je pisao pismo zatvorenik koji je s njim bio u ćeliji dao jednu knjigu kao podlogu za pisanje. Bila je to knjiga I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. Arthur ju je iz znatiželje otvorio. Budući da je zaokupila njegovu pažnju, pročitao ju je za tri dana. Drugi je zatvorenik u svojoj ćeliji imao knjigu Spoznaja. Kad je vidio da se Arthur zanima za Bibliju, dao mu ju je. Dao mu je i adresu Jehovinog svjedoka kojeg je poznavao.

Arthur mu je pisao te su putem pisama počeli proučavati Bibliju. Nakon što je u travnju 2000. pušten iz zatvora, odmah je počeo dolaziti na skupštinske sastanke. A što je bilo s njegovim roditeljima koji su ga potaknuli da čita Bibliju? Dakako, Arthur je o svojoj novopronađenoj vjeri razgovarao i s njima. Koji je bio rezultat? I oni su počeli proučavati Božju Riječ. Zamisli samo njihovu radost kad su se svi krstili na istom danu posebnog sastanka u ožujku 2002!

Jedan ortopedski kirurg iz Španjolske kao mladić je otišao u sjemenište kako bi postao svećenik. Tokom tri godine školovanja bio je sve zbunjeniji, te je na koncu sjemenište napustio kao ateist. Premda je o Jehovinim svjedocima imao negativno mišljenje, zanimalo ga je kako tako “jednostavni” ljudi mogu tako dobro razumjeti Bibliju, a on, koji se godinama školovao u sjemeništu, zna tako malo. Njegovo zanimanje za Jehovine svjedoke poraslo je kad je bolničko osoblje jednom prilikom pokazalo predrasude prema njemu. To ga je podsjetilo da se ljudi na taj način ponekad ophode s Jehovinim svjedocima. Nakon toga prihvatio je besplatan biblijski studij. Za kratko vrijeme ono što je učio toliko ga se dojmilo da je znao proučavati i tri puta tjedno! Također je počeo dolaziti na sve sastanke te se uključio u Teokratsku školu propovijedanja. Nedavno se krstio.

◼ AFRIKA

Broj zemalja: 56

Broj stanovnika: 739 543 571

Broj objavitelja: 915 262

Broj biblijskih studija: 1 550 572

U Beninu se braća veoma raduju gradnji Dvorana Kraljevstva, što je ujedno izvrsno svjedočanstvo drugima. Na otvorenju jedne Dvorane Kraljevstva istaknuti član tog grada jednom je Jehovinom svjedoku rekao: “Vaša je crkva najljepša u gradu, a to će i ostati. Zašto to kažem, iako sam pobožan katolik? Nedavno su pripadnici naše župe sakupili 17 000 000 CFA franaka [23 700 eura] kako bi se dovršila gradnja naše crkve, koja je započela još 1950-ih. No svećenici su pronevjerili taj novac. Katolici u drugom dijelu grada sakupili su 3 000 000 CFA franaka [4 100 eura] kako bi se tamo izgradila crkva, no i taj je novac ‘nestao’. Zbog toga kažem da je ova građevina najljepša u gradu i da će to i ostati.”

U nekim zemljama ljudi su veoma vezani za svoje fetiše, a to novima otežava zauzimanje čvrstog stava za biblijsku istinu. Razmotri primjer obitelji iz Obale Bjelokosti koja je svakodnevno pred svojim fetišom vršila rituale. Kad je jedna od njihovih kćeri zauzela stav za biblijsku istinu i odbila sudjelovati u krivom obožavanju, obitelj se bojala da će zbog toga biti prokleta. Ipak, djevojka je ostala nepokolebljiva, zbog čega su joj se počeli protiviti te su je otjerali od kuće. No ona se nije ljutila na svoju obitelj, već ih je nastavila posjećivati.

To je rezultiralo time da se njena baka zainteresirala za Bibliju te joj čak rekla da se vrati kući, što je ona i učinila. Baka je nastavila duhovno napredovati i krstila se u dobi od 62 godine. Impresionirana onim što je baka učila, majka te djevojke također je počela proučavati Božju Riječ te sada i ona svjedoči drugima. Da, tri su generacije napustile krivo obožavanje, a sve zahvaljujući tome što je jedna djevojka ostala besprijekorna prema Jehovi te nije prestala pokazivati ljubav prema svojoj obitelji.

U Mozambiku braća redovito posjećuju zatvore, gdje za zatvorenike organiziraju biblijske tečajeve. Godine 2001. neki su zatvorenici pobjegli iz jednog od tih zatvora. No oni koji su pohađali biblijski tečaj nisu im se željeli pridružiti. Uprava zatvora to je zapazila te je Jehovine svjedoke pohvalila za djelo koje vrše. Nadležni u zatvoru sada sve zatvorenike potiču da proučavaju s braćom. Dvojici zatvorenika već su smanjene kazne zahvaljujući velikim promjenama u njihovom vladanju. Jedan od njih raduje se što će se krstiti na sljedećem oblasnom kongresu.

Judith, koja ima 27 godina i živi u Namibiji, doživjela je prometnu nesreću te je ostala paralizirana od vrata nadolje. Počela je razmišljati o samoubojstvu, pitajući se zbog čega joj se to dogodilo. Posjećivali su je pripadnici raznih crkava te se molili za to da ponovno prohoda. Budući da im molitve nisu bile uslišane, rekli su joj da je Bog sigurno zbog nečega kažnjava. Nakon toga počela je još više razmišljati o samoubojstvu. No najprije je željela saznati zbog čega je to Bog kažnjava. Zato je jednog dana zamolila majku da pozove pastora tamošnje crkve. Dok ga je čekala, došli su joj Jehovini svjedoci. Nadajući se da će iz Biblije dobiti odgovore na pitanja koja je muče, prihvatila je biblijski studij na temelju knjige Spoznaja. Proučavajući 8. poglavlje, pod naslovom “Zašto Bog dopušta patnje?”, saznala je da Bog nije prouzročio njenu nesreću. “Zamislite kakvo sam olakšanje i radost osjetila kad sam saznala da Jehova ne uzrokuje loše stvari koje se događaju!” rekla je Judith. Nastavila je proučavati, predala je svoj život Jehovi i sada s radošću očekuje novi sustav u kojem će ponovno biti zdrava.

Godine 1994, za vrijeme genocida u Ruandi, mlada žena po imenu Chantal pobjegla je u susjedni Burundi. Tamo je dobila knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji i cijelu ju je pročitala. Kad se vratila u Ruandu, nije mogla pronaći Jehovine svjedoke, jer je njena obitelj živjela na udaljenom području. No njena je majka susrela dva objavitelja Kraljevstva koja su svjedočila na tržnici. Da bi se našli s Chantal, na papir su napisali dane kad će biti na tržnici i dali su ga njenoj majci. Jednog od tih dana Chantal je sjela na ulaz tržnice, držeći taj papir tako da ga svi mogu vidjeti. Bila je vrlo sretna kad su je braća ugledala i predstavila joj se. Uočivši njeno iskreno zanimanje, pozvali su je na skorašnju Spomen-svečanost, kojoj je i prisustvovala, premda je morala pješačiti dva dana da bi došla na mjesto gdje se održavala!

Otada je Chantal, usprkos velikoj udaljenosti, redovito dolazila na sastanke. Nažalost, njena joj se obitelj počela protiviti. Njen ju je brat čak jednom prilikom mačetom otjerao iz kuće! No Chantal je ostala nepokolebljiva. Godinu dana kasnije sastanke se počelo održavati bliže njenom domu, premda je još uvijek trebala pješačiti osam sati da bi im prisustvovala. No tada joj se prvi put pružila prilika da netko s njom vodi biblijski studij. Nakon kratkog vremena predala je svoj život Jehovi i sada služi kao opći pionir. A što je s njenom obitelji? Oni su se u potpunosti promijenili. Brat koji ju je otjerao iz kuće sada je opći pionir, drugi brat nedavno se krstio, a majka im je nekršteni objavitelj. Osim toga, na tom udaljenom području organizirana je grupa, tako da njena obitelj do mjesta održavanja sastanaka sada ima samo pet minuta hoda.

Thembisile je revna sestra koja živi u blizini zaštićenog područja u Svaziju, gdje stanuje kraljevska obitelj. Ona je željela svjedočiti ljudima u tom naselju, no to nije bilo jednostavno budući da je ono bilo strogo čuvano. Nakon što se pomolila u vezi s tim, skupila je hrabrost i pošla prema naselju. Svjedočila je stražarima i jedan od njih prihvatio je brošuru I ti možeš biti Božji prijatelj! Nakon što su je ispitali i pretražili, na njenu su je radost pustili da uđe. Kad je vidjela koliko su mještani prijazni, još se više iznenadila. Sada redovito obrađuje to područje i započela je tri biblijska studija. Štoviše, policija je sada ljubazno dočekuje. Neki joj je stražar jednog dana čak rekao: “Samo naprijed, gospođo, slobodno uđite. Djelo koje ovdje vršite nešto je izvanredno.”

◼ SJEVERNA, SREDNJA I JUŽNA AMERIKA

Broj zemalja: 56

Broj stanovnika: 807 517 534

Broj objavitelja: 3 023 062

Broj biblijskih studija: 2 676 288

U jednom malom gradu u Argentini dvije su specijalne pionirke ugledale bračni par koji je u kolicima vozio ozlijeđenog psa. Ponudile su se da njih i psa odvezu kod veterinara. Oni su to s cijenjenjem prihvatili, tim više što im pomoć nije ponudio nitko od njihovih susjeda. Pionirke su saznale da je čovjek katolički vjeroučitelj te da sa svojom suprugom sudjeluje u tamošnjim procesijama u čast svetaca. No njihova jaka povezanost s Katoličkom crkvom nije ih spriječila da prihvate časopise Kula stražara i Probudite se! Nakon što su otprilike dvije godine posjećivale taj bračni par, pionirke su ih pozvale na Spomen-svečanost. Premda je te večeri jako padala kiša, došli su i veoma ih se dojmila srdačna dobrodošlica koju su im drugi izrazili. Štoviše, rekli su da su prvi put razumjeli značenje Gospodinove večere. Sada redovito proučavaju Bibliju, dolaze na sve sastanke i nimalo nisu opterećeni time kakvo mišljenje o tome imaju njihovi susjedi katolici.

Svjedočeći na Barbadosu, pionirka i još jedna sestra na ulici su prošle pored žene koja je stajala na svojim vratima. Počele su joj svjedočiti i iznenadile su se kad im je ona, kao da je očekivala njihov posjet, rekla: “Izvolite, uđite. Donijet ću svoju Bibliju.” Sestre su ušle, sjele s njom te joj pomoću 1. lekcije brošure Zahtjevi pokazale kako se proučava. Kasnije je žena upitala pionirku je li je ona jutros nazvala i ponudila joj besplatan biblijski studij. “Rekla sam joj da je nisam zvala”, kaže ta sestra. “Tko god da je to bio, nije se pojavio. No sretne smo što smo do nje došle točno u 11.30 kad je studij bio dogovoren.” Žena dobro napreduje i već dolazi na sastanke.

Tržnice znaju biti plodno tlo za svjedočenje. Misionarka iz Bolivije priča: “Moj je suprug uručio traktat ženi koja je prodavala na tržnici. Budući da je bila prijazna, ponovno sam je posjetila i ponudila joj da pomoću brošure Zahtjevi s njom proučavam Bibliju. Ona me upitala: ‘Zar ćemo ovdje proučavati?’ ‘Možemo’, rekla sam. ‘Već sam navikla na to.’ Kad dođem, ona mi da svoju malu stolicu te proučavamo pored njenih kolica. Ako se pojave kupci, ona ih posluži i zatim nastavimo proučavati.”

Jedna žena iz Kanade dobila je od prijatelja Sveto pismo prema prijevodu Novi svijet. S užitkom ga je čitala te je željela naučiti više. Na Internetu je pronašla službenu stranicu Jehovinih svjedoka (www.watchtower.org), a zatim je napisala pismo, zatraživši biblijski studij i knjigu Spoznaja. Kad su je dvije sestre posjetile i donijele joj knjigu, odmah ju je uzela u ruke i rekla da će je do jutra cijelu pročitati! Sljedeće je večeri došla na svoj prvi sastanak i odmah se ugodno osjećala u društvu braće i sestara. Brzo je duhovno napredovala i sada je nekršteni objavitelj, a uskoro se planira i krstiti.

Jedna žena iz Kolumbije po imenu Sol invalid je te je vezana za krevet. Ona nije željela da je posjećuje itko osim članova njene obitelji. Jednog joj je dana susjeda koja je Jehovin svjedok po majci poslala nekoliko časopisa Kula stražara i Probudite se! Nakon nekog vremena Sol je pristala da je ta susjeda posjeti, a ona joj je ponudila da s njom proučava Bibliju. Sol je to prihvatila te je nakon otprilike godinu dana prisustvovala Spomen-svečanosti. Bilo je to prvi put u sedam godina da je izašla iz kuće. Nakon dva dana prisustvovala je svom prvom sastanku pokrajine. Premda ne može ni sjediti, Sol sada sudjeluje i u službi propovijedanja. Kako? Braća su joj napravila poseban krevet u kojem je voze od vrata do vrata. Zahvaljujući Solinom primjeru i ohrabrenju njena je majka sada krštena, a njeni su brat i sestra pioniri.

Novoimenovani bračni par specijalnih pionira u Kostariki posjetio je jednu ženu na svom području. Kad su došli kod nje, rekli su joj da je njena snaha, koja je Jehovin svjedok i živi u Sjedinjenim Državama, nazvala podružnicu Jehovinih svjedoka u Kostariki i zamolila braću da netko posjeti njenu svekrvu. Bračni par kaže: “Na naše iznenađenje, ova je 65-godišnja gospođa počela plakati. Rekla je da ne može vjerovati da smo tako brzo došli, jer je tek nedavno razgovarala sa svojom snahom, koja ju je potakla da sasluša Jehovine svjedoke. Nije mislila da ćemo se pojaviti tako brzo.”

Prema riječima pionira, bilo je to prvi put da je saslušala Jehovine svjedoke. Bila je revna katolkinja i već je 12 godina detaljno proučavala katolička vjerovanja kako bi ih mogla prenositi drugima. Pioniri su joj rado odgovorili na mnoga njena pitanja o Bibliji i Jehovinim svjedocima, nakon čega je pristala na biblijski studij. Njen suprug i kćerka također su željeli više saznati o Božjoj Riječi.

Član betelske obitelji na Portoriku priča: “S jednim sam policajcem u glavnoj policijskoj stanici dogovorio da ću mu donijeti Probudite se! od 8. srpnja 2002, pod naslovom ‘Policija — zašto nam je potrebna?’ Članci su ga se veoma dojmili te mi je preporučio da primjerak časopisa odnesem gradonačelniku i u druge policijske stanice na tom području. Jedan drugi policajac ponudio se da me u policijskom automobilu odveze do tih drugih stanica. Da stvar bude još bolja, odobrio mi je da nove časopise nosim onima pod njegovom nadležnošću. ‘To će policiji dati snagu koja joj je potrebna, pružit će joj psihološku i duhovnu pomoć’, rekao je.” U roku od mjesec dana taj je betelski radnik posjetio osam policijskih stanica i mnogi su ga policajci zamolili da im donese još časopisa. Sveukupno je uručio 164 časopisa te je pet novih osoba uključio u svoju rutu s časopisima.

Na otocima Trinidadu i Tobagu žena koja je 25 godina bila istaknuta pripadnica Nazarenske crkve otišla je na predavanje pokrajinskog nadglednika na koje ju je pozvala radna kolegica. Na kraju sastanka pristupio joj je pokrajinski nadglednik te je s njom vodio prijateljski razgovor. To ju je zadivilo jer se u njenoj crkvi obično druže oni koji su iste rase ili staleža. Štoviše, budući da ona i njen suprug nisu iste rase, pripadnici crkve neljubazno su se ophodili s njom. Ono što je vidjela u Dvorani Kraljevstva i osobno ohrabrenje pokrajinskog nadglednika potaklo ju je da prihvati biblijski studij. Za šest mjeseci postala je nekršteni objavitelj te svakog mjeseca provodi 70 do 100 sati u službi propovijedanja. Krstila se 2002. na Oblasnom kongresu “Revni objavitelji Kraljevstva”, a cilj joj je postati opći pionir. Također pomaže svojoj sedmogodišnjoj kćerki, koja već ima zadatke u Teokratskoj školi propovijedanja.

U Urugvaju je trgovac koji je od vrata do vrata prodavao ogrlice s križevima došao na vrata jedne naše sestre. Sestra je iskoristila priliku te mu na temelju Biblije objasnila zbog čega ih ne može kupiti. On je izrazio cijenjenje prema onome što mu je rekla te je pokazao zanimanje za duhovne stvari. Ustvari, rekao je da se upoznao s nekoliko religija, nastojeći dobiti odgovore na svoja pitanja, no nije ih dobio. Na kraju je rekao da su crkve više zainteresirane za novac nego za to da duhovno pomažu ljudima. Prije nego što je otišao, sestra ga je pozvala u Dvoranu Kraljevstva.

Poslije ga nije vidjela sve dok nakon otprilike godinu dana ponovno nije došao na njena vrata. Na njeno veliko iznenađenje, rekao je: “Ovaj put nisam ovdje da vam nešto prodam, već da vam kažem da proučavam knjigu Spoznaja i već sam na 15. poglavlju.” Rekao joj je da cijela njegova obitelj proučava i ide na sastanke. Na odlasku je rekao: “Vidimo se na kongresu idući vikend.”

[Slika na stranici 43]

Novi Zeland

[Slika na stranici 43]

Tahiti

[Slika na stranici 43]

Papua Nova Gvineja

[Slika na stranici 47]

Tajland

[Slika na stranici 47]

Indija

[Slika na stranici 47]

Japan

[Slika na stranici 51]

Velika Britanija

[Slika na stranici 51]

Albanija

[Slika na stranici 51]

Španjolska

[Slika na stranici 56]

Namibija

[Slika na stranici 56]

Benin

[Slika na stranici 56]

Demokratska Republika Kongo

[Slika na stranici 60]

Kanada

[Slika na stranici 60]

Tobago

[Slika na stranici 60]

Bolivija