Pitanja

◼ Što se od nekrštenog objavitelja traži u pogledu pohađanja sastanaka i sudjelovanja u službi propovijedanja da bi se mogao krstiti?

Odluka o krštenju najvažnija je odluka koju možemo donijeti. Da bi se netko mogao krstiti, mora u razumnoj mjeri shvaćati što Bog očekuje od njega. Pored toga svoj život treba uskladiti s Božjim mjerilima i tako pokazati želju da živi po njima.

Biblija nalaže kršćanima da ne propuštaju sastanke. Stoga nekršteni objavitelj treba redovito prisustvovati kršćanskim sastancima (Hebr. 10:24, 25). Dobro je i da se na sastancima trudi komentirati. Osim toga vjerojatno će biti uključen u Teokratsku školu propovijedanja, iako to nije uvjet koji mora zadovoljiti da bi se mogao krstiti.

Budući da je Isus svim kršćanima zapovjedio da propovijedaju dobru vijest i čine učenike, i nekršteni objavitelji trebaju redovito sudjelovati u službi propovijedanja (Mat. 24:14; 28:19, 20). No koliko mjeseci nekršteni objavitelj mora sudjelovati u propovijedanju da bi se mogao krstiti? Logično je zaključiti da mu treba dati dovoljno vremena kako bi se vidjelo hoće li iz mjeseca u mjesec biti redovit i revan u službi propovijedanja (Psal. 78:37). Međutim ne treba proći puno vremena otkad postane nekršteni objavitelj do krštenja, dovoljno je možda samo nekoliko mjeseci. A je li određeno koliko sati svaki mjesec treba provesti u propovijedanju? Nema potrebe postavljati kruta pravila u vezi s tim. Prilikom donošenja odluke može li se neki nekršteni objavitelj krstiti starješine trebaju biti razumni i uravnoteženi te uzeti u obzir njegove okolnosti (Luka 21:1-4).

Starješine (ili sluge pomoćnici, u slučaju da u skupštini nema dovoljno starješina) koji razgovaraju s kandidatom za krštenje trebaju imati na umu da je svaka osoba drugačija te razborito prosuditi udovoljava li on preduvjetima za krštenje. Nekršteni objavitelj koji se želi krstiti treba pokazivati stvarnu želju da postane Jehovin svjedok. Osim toga treba cijeniti čast što može biti dio Jehovine organizacije i sudjelovati u službi propovijedanja. Starješine neće od kandidata za krštenje očekivati da pokazuje istu duhovnu zrelost niti istu vještinu u propovijedanju poput krštenih objavitelja koji su već dugo u istini. Ako zaključe da nekršteni objavitelj ne udovoljava preduvjetima za krštenje, trebaju mu obzirno na temelju Biblije objasniti razlog svoje odluke i pomoći mu da i dalje napreduje do krštenja.