Obucite se u poniznost
1 Uzdajući se u Jehovu, mladi pastir poražava moćnog ratnika (1. Sam. 17:45-47). Imućan čovjek strpljivo podnosi nevolje (Job 1:20-22; 2:9, 10). Božji Sin svu zaslugu za svoja učenja pripisuje svome Ocu (Ivan 7:15-18; 8:28). U svakom od spomenutih primjera poniznost je igrala ključnu ulogu. Jednako tako, i danas je poniznost od presudne važnosti u situacijama s kojima se suočavamo (Kol. 3:12).
2 Dok propovijedamo: Kao kršćanski propovjednici, mi ponizno prenosimo dobru vijest ljudima svih vrsta, koje ne sudimo na temelju njihove rase, kulture ili porijekla (1. Kor. 9:22, 23). Ako su neki neljubazni ili drsko odbacuju poruku o Kraljevstvu, mi im ne uzvraćamo jednakom mjerom, već strpljivo nastavljamo tražiti dostojne (Mat. 10:11, 14). Umjesto da ljude nastojimo impresionirati svojim znanjem ili obrazovanjem, mi im ukazujemo na Božju Riječ, uviđajući da ona može utjecati na njih snažnije od bilo čega što bismo mi mogli reći (1. Kor. 2:1-5; Hebr. 4:12). Oponašajući Isusa, svu hvalu dajemo Jehovi (Mar. 10:17, 18).
3 U skupštini: Kršćani se također moraju ‘opasati poniznošću jedan prema drugome’ (1. Pet. 5:5). Ako druge smatramo većima od sebe, tražit ćemo načine da služimo svojoj braći, a ne očekivati da ona služe nama (Ivan 13:12-17; Fil. 2:3, 4). Isto tako, nećemo smatrati da su nam poslovi kao što je čišćenje Dvorane Kraljevstva ispod časti.
4 Poniznost nam pomaže da ‘podnosimo jedni druge u ljubavi’ te stoga promiče mir i jedinstvo u skupštini (Ef. 4:1-3). Pomaže nam da budemo podložni onima koji su imenovani da predvode (Hebr. 13:17). Potiče nas da prihvaćamo savjete i ukore koje bismo mogli dobiti (Ps. 141:5). Također nas potiče da se oslanjamo na Jehovu u izvršavanju svih zadataka koji su nam povjereni u skupštini (1. Pet. 4:11). Poput Davida, mi smo svjesni toga da uspjeh ne ovisi o tome koliko je netko sposoban, već o tome ima li Božji blagoslov (1. Sam. 17:37).
5 Pred našim Bogom: Što je najvažnije, trebamo se ‘poniziti pod Božju moćnu ruku’ (1. Pet. 5:6). Ako se nalazimo u teškim okolnostima, možda čeznemo za izbavljenjem koje će nam donijeti Kraljevstvo. No ipak ponizno pokazujemo strpljivost, čekajući dok Jehova, u vrijeme koje je sam odredio, ne ispuni svoja obećanja (Jak. 5:7-11). Naša najveća želja, kao što je to rekao i besprijekorni Job, jest da ‘Jehovino ime bude blagoslovljeno’ (Job 1:21).
6 Prorok Danijel ‘ponizio se pred Bogom svojim’, te mu je Jehova ukazao svoju naklonost i čast da služi na mnoge načine (Dan. 10:11, 12). Obucimo se i mi u poniznost, svjesni toga da je ‘plaća za smjernost i strah Jehovin bogatstvo, slava i život’ (Priče 22:4).