Propovijedati dobru vijest sa snažnim uvjerenjem
1 Početkom prvog stoljeća Isus Krist je poslao svoje sljedbenike da propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu i ‘načine učenike od ljudi iz svih naroda’ (Mat. 24:14; 28:19, 20). Jehovini svjedoci ozbiljno su shvatili njegov nalog, tako da je do kraja ovog 20. stoljeća naše kršćansko bratstvo naraslo na više od 5 900 000 učenika u 234 zemlje. Kakvog li veličanstvenog uzvika hvale našem nebeskom Ocu!
2 Naš Protivnik i dalje podmuklo pokušava omesti naš glavni posao propovijedanja o Kraljevstvu i činjenja učenika. Služi se pritiscima ovog sustava stvari kako bi nam odvratio pažnju, oduzeo vrijeme i iscrpio snagu mnogim nepotrebnim brigama i preokupacijama. Umjesto da dozvolimo ovom sustavu da nam određuje što je važno u životu, mi smo se na temelju Božje Riječi uvjerili što je najvažnije — vršenje Jehovine volje (Rim. 12:2). To znači da se odazivamo na poticaj iz Biblije da ‘propovijedamo riječ u povoljno i u teško vrijeme i da potpuno izvršimo svoju službu’ (2. Tim. 4:2, 5).
3 Izgradi snažno uvjerenje: Kršćani trebaju ‘stajati potpuni i s čvrstim uvjerenjem s obzirom na svu Božju volju’ (Kol. 4:12). Riječ “uvjerenje” definira se kao “uvjerenost ili snažno vjerovanje; sigurnost u što”. Kao kršćani moramo biti uvjereni u to da je Božja proročanska riječ pouzdana i da se nalazimo duboko u vremenu kraja. Moramo imati snažno uvjerenje kakvo je imao i apostol Pavao, koji je rekao da je dobra vijest “Božja sila za spasenje svakome tko vjeruje” (Rim. 1:16).
4 Đavo se služi zlim ljudima i varalicama, koji su i sami zavedeni, kako bi preko njih utjecao na druge i zavodio ih (2. Tim. 3:13). Budući da smo upozoreni na to, poduzimamo korake kako bismo ojačali svoje uvjerenje u to da posjedujemo istinu. Umjesto da dopustimo životnim brigama da oslabe našu revnost, mi uvijek stavljamo interese Kraljevstva na prvo mjesto (Mat. 6:33, 34). Također ne bismo smjeli izgubiti osjećaj hitnosti vremena jer nam se možda čini da je kraj ovog sustava daleko. On se sve više približava (1. Pet. 4:7). Iako nam se možda čini da su rezultati širenja dobre vijesti u nekim zemljama slabi, s obzirom na svjedočanstvo koje je već dano, djelo upozoravanja mora se nastaviti (Ezeh. 33:7-9).
5 U ovo poodmaklo doba ključna su pitanja: ‘Shvaćam li ozbiljno Isusovu zapovijed da se stvara učenike? Dok propovijedam dobru vijest, pokazujem li snažno uvjerenje u to da je Kraljevstvo stvarno? Jesam li odlučan imati što je moguće veći udio u toj službi kojom se spašavaju životi?’ Budući da smo svjesni koliko smo duboko u vremenu kraja, moramo paziti na sebe i svoj zadatak propovijedanja i poučavanja. Čineći to, spasit ćemo i sebe i one koji nas slušaju (1. Tim. 4:16). Kako svi mi možemo ojačati svoje uvjerenje kao propovjednici?
6 Oponašaj Solunjane: Osvrćući se na naporan rad braće u Solunu, apostol Pavao im je rekao: “Dobra vijest koju propovijedamo nije [se] među vama pojavila samo s riječju nego i sa snagom i sa svetim duhom i snažnim uvjerenjem, kao što i znate kakvi smo vam bili za vaše dobro; i vi ste postali naši i Gospodinovi oponašatelji, jer ste pod mnogim nevoljama prihvatili riječ s radošću svetog duha” (1. Sol. 1:5, 6). Da, Pavao je pohvalio solunsku skupštinu jer su braća usprkos mnogim nevoljama propovijedala revno i sa snažnim uvjerenjem. Što im je pomoglo da to čine? Revnost i uvjerenje koje su vidjeli kod Pavla i njegovih suradnika u velikoj su mjeri vršili pozitivan utjecaj na njih. Na koji način?
7 Sam način života Pavla i suradnika koji su putovali s njime svjedočio je da su imali Božjeg duha i da su svim srcem vjerovali u ono što su propovijedali. Prije nego su došli u Solun, Pavao i Sila bili su zlostavljani u Filipima. Bili su pretučeni, zatvoreni i stavljeni u klade, a da im se nije sudilo. Međutim, ovo iskušavajuće iskustvo nije ugušilo njihovu revnost za dobru vijest. Božanska intervencija dovela je do njihovog oslobađanja, do obraćenja zatvorskog čuvara i njegove obitelji, a i omogućila im je da nastave sa svojom službom (Djela 16:19-34).
8 Ojačan Božjim duhom, Pavao je došao u Solun. Tamo je radio kako bi zbrinuo svoje osnovne potrebe te se u potpunosti posvetio poučavanju Solunjana istini. Nije oklijevao objavljivati dobru vijest u svakoj prilici (1. Sol. 2:9). Pavlovo propovijedanje sa snažnim uvjerenjem toliko je jako utjecalo na tamošnje ljude da su neki od njih napustili svoje prijašnje idolopokloničko obožavanje i postali sluge pravog Boga, Jehove (1. Sol. 1:8-10).
9 Progonstvo nije zaustavilo nove vjernike da propovijedaju dobru vijest. Potaknuti svojom novostečenom vjerom i potpuno uvjereni da će primiti vječne blagoslove, Solunjani su revno objavljivali istinu koju su s oduševljenjem prihvatili. Ta je skupština postala toliko aktivna da se glas o njihovoj vjeri i revnosti proširio u ostale dijelove Makedonije, čak i u Ahaju. A kada je Pavao pisao svoje prvo pismo Solunjanima, njihova dobra djela već su bila dobro poznata (1. Sol. 1:7). Kakvog li izvrsnog primjera!
10 Motivirani ljubavlju prema Bogu i ljudima: Kako mi danas možemo poput Solunjana sačuvati snažno osobno uvjerenje dok propovijedamo dobru vijest? Pavao je u vezi s njima napisao: “Neprestano imamo na umu djelo koje vršite iz vjere i vaš trud koji je iz ljubavi” (1. Sol. 1:3). Očito je da su imali duboku, iskrenu ljubav prema Jehovi Bogu i ljudima kojima su propovijedali. Ta je ista ljubav motivirala Pavla i njegove suradnike da Solunjanima daju “ne samo Božju dobru vijest nego i svoje duše” (1. Sol. 2:8).
11 Jednako tako, naša duboka ljubav prema Jehovi i bližnjima razvija u nama želju da u punoj mjeri sudjelujemo u djelu propovijedanja koje nam je Bog dao da vršimo. Takva nam ljubav pomaže shvatiti da je širenje dobre vijesti naša osobna, od Boga dana odgovornost. Kada pozitivno i s cijenjenjem razmišljamo o svemu što je Jehova učinio za nas kako bi nas usmjerio prema ‘pravom životu’, to nas motivira da drugima kažemo te iste divne istine u koje vjerujemo svim svojim srcem (1. Tim. 6:19).
12 Dok nastavljamo marljivo vršiti djelo propovijedanja, naša ljubav prema Jehovi i ljudima mora rasti. Ako raste, poticat će nas da povećamo svoj udio u službi od vrata do vrata i da sudjelujemo u svim ostalim oblicima svjedočenja koji nam stoje na raspolaganju. Koristit ćemo prilike za neformalno svjedočenje rođacima, susjedima i znancima. Iako možda većina ljudi odbija dobru vijest koju im nosimo i premda će neki pokušati spriječiti objavljivanje Kraljevstva, mi osjećamo unutarnju radost. Zašto? Zato što znamo da smo učinili sve što smo mogli kako bismo svjedočili o Kraljevstvu i pomogli ljudima da dobiju spasenje. A Jehova će blagosloviti naša nastojanja da pronađemo osobe iskrena srca. Čak i kada smo izloženi životnim pritiscima i kad nam Sotona nastoji oduzeti radost, mi možemo sačuvati svoje snažno uvjerenje i revnost u svjedočenju drugima. Kada svatko od nas čini svoj dio, to stvara jake, revne skupštine poput one u Solunu.
13 Nikad ne posustaj u kušnji: Uvjerenje nam je potrebno i kada smo suočeni s raznim kušnjama (1. Pet. 1:6, 7). Isus je svojim učenicima jasno rekao da će, ako ga budu slijedili, biti “predmet mržnje svih naroda” (Mat. 24:9). Pavao i Sila su to iskusili u Filipima. Izvještaj iz 16. poglavlja Djela apostolskih kaže da su Pavao i Sila bili bačeni u unutarnji zatvor i stavljeni u klade. Obično je glavni zatvor bio neka vrsta dvorišta ili predvorja okruženog zgradama u kojima su se nalazile ćelije do kojih je dopirala svjetlost i zrak. Međutim, unutarnji zatvor bio je bez svjetla i slabo prozračan. Pavao i Sila bili su u tami, vrućini i smradu te užasne tamnice. Možeš li zamisliti kakvu su bol morali osjećati dok su satima bili u kladama s leđima punim rana koje su krvarile od batinanja?
14 Usprkos tim kušnjama, Pavao i Sila ostali su vjerni. Oni su imali čvrsto uvjerenje, koje im je davalo snagu da služe Jehovi usprkos ispitu. Njihovo se uvjerenje ističe u 25. retku 16. poglavlja, gdje se kaže da su se Pavao i Sila “molili i pjesmom hvalili Boga”. Ustvari, iako su bili u unutarnjem zatvoru, bili su toliko uvjereni u to da imaju Božje odobravanje da su pjevali dovoljno glasno da su ih mogli čuti ostali zatvorenici! Mi danas moramo imati isto takvo uvjerenje kada se suočavamo s ispitima vjere.
15 Đavo nam nanosi brojne kušnje. Za nekoga to može biti progonstvo od obitelji. Mnoga se naša braća suočavaju sa sudskim sporovima. Protivljenje može doći i od otpadnika. Tu su financijska opterećenja i briga kako sastaviti kraj s krajem. Mladi se suočavaju s pritiskom vršnjaka u školi. Kako se uspješno možemo nositi s tim kušnjama? Što je potrebno da bismo pokazivali uvjerenje?
16 Prije svega potrebno je da sačuvamo blizak osobni odnos s Jehovom. Kada su Pavao i Sila bili u unutarnjem zatvoru, nisu trošili vrijeme na kukanje zbog svoje situacije ili na samosažalijevanje. Odmah su se obratili Jehovi u molitvi i hvalili ga pjesmom. Zašto? Zato što su imali blizak osobni odnos sa svojim nebeskim Ocem. Znali su da podnose patnje zbog pravednosti i da je njihovo spasenje u Jehovinim rukama (Ps. 3:8).
17 I mi se danas moramo oslanjati na Jehovu kada se suočavamo s kušnjama. Pavao nas kao kršćane potiče da ‘obznanimo svoje molbe Bogu; i Božji mir koji nadilazi svaku misao čuvat će naša srca i naše misaone snage’ (Fil. 4:6, 7). Kako li je utješno znati da nas Jehova neće ostaviti da sami prolazimo kroz kušnje! (Iza. 41:10). Jehova je uvijek s nama sve dok mu služimo s iskrenim uvjerenjem (Ps. 46:7).
18 Druga neophodna stvar koja će nam pomoći u pokazivanju uvjerenja je da smo bogato zaposleni u Jehovinoj službi (1. Kor. 15:58). Pavao i Sila bili su bačeni u zatvor jer su marljivo propovijedali dobru vijest. Jesu li prekinuli propovijedanje zbog kušnji? Nisu, nastavili su propovijedati čak i kada su bili u zatvoru, a nakon što su bili oslobođeni, otputovali su u Solun i otišli u židovsku sinagogu da bi ‘raspravljali sa Židovima na temelju Pisama’ (Djela 17:1-3). Ako imamo čvrsto povjerenje, odnosno vjeru, u Jehovu i ako smo uvjereni da posjedujemo istinu, ništa nas “neće moći rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, našem Gospodinu” (Rim. 8:35-39).
19 Suvremeni primjeri osoba sa snažnim uvjerenjem: Postoje mnogi istaknuti primjeri osoba koje su u naše vrijeme pokazale snažno uvjerenje poput Pavla i Sile. Jedna sestra koja je preživjela koncentracioni logor u Auschwitzu pričala je o nepokolebljivoj vjeri i uvjerenju koje su tamo pokazivala braća i sestre. Ona priča: “Jednom je za vrijeme ispitivanja pred mene stao jedan oficir stisnutih šaka. Uzviknuo je: ‘Što da radimo s vama? Ako vas uhapsimo, svejedno vam je. Ako vas pošaljemo u zatvor, vama je sasvim svejedno. Ako vas pošaljemo u koncentracioni logor, vas to ne brine. Kad vas osudimo na smrt, vi jednostavno ravnodušni stanete ovdje. Što da radimo s vama?’” Kako samo jača našu vjeru kada vidimo kakvu su vjeru imala naša braća pod tako teškim okolnostima! Ona su neprestano tražila Jehovu da im pomogne ustrajati.
20 Sigurno se sjećamo kakvo su uvjerenje imala mnoga naša braća koja se posljednjih godina suočavaju s etničkom mržnjom. Iako se nalaze u jako opasnim okolnostima, odgovorna se braća brinu za to da njihova braća i sestre budu duhovno nahranjeni. Svi vjerno ustraju sa snažnim uvjerenjem da ‘nikakvo oružje načinjeno protiv njih neće biti sretno [“uspješno”, NS]’ (Iza. 54:17).
21 Mnoga naša braća i sestre koji imaju nevjerujućeg supružnika također pokazuju snažnu vjeru i ustrajnost. Jedan se brat s Guadeloupea suočavao s jakim protivljenjem svoje nevjerujuće supruge. Da bi ga odvratila od kršćanskih sastanaka i spriječila da ih posjećuje, nije mu kuhala, ni prala, glačala i krpala odjeću. Dugo vremena nije razgovarala s njim. No zato što je pokazivao iskreno uvjerenje u služenju Jehovi i obraćao mu se u molitvi za pomoć, taj je brat bio u stanju podnositi sve to. Koliko dugo? Otprilike 20 godina — nakon kojih je njegova žena postepeno promijenila stav svog srca. Na koncu se mogao istinski radovati što je ona prihvatila nadu u Božje Kraljevstvo.
22 Konačno, ne smijemo zaboraviti snažno uvjerenje naše mlade braće i sestara koji svaki dan idu u školu i bore se s pritiskom vršnjaka i drugim izazovima. S obzirom na pritisak u školi da se bude kao i ostali, jedna mlada Svjedokinja kaže: “Kad si u školi, svi te stalno nagovaraju da budeš malo buntovan. Drugi te mladi više poštuju ako napraviš nešto što graniči s buntovnošću.” S kakvim se samo pritiskom suočavaju naši mladi! Oni moraju čvrsto odlučiti u svom umu i srcu da se odupru iskušenju.
23 Mnogi naši mladi uspijevaju sačuvati svoju besprijekornost usprkos kušnjama. Jedan je takav primjer jedna mlada sestra koja živi u Francuskoj. Jednog su je dana nakon ručka neki mladići pokušali prisiliti da ih poljubi, no ona se molila i snažno odupirala, pa su je ostavili na miru. Kasnije se jedan od njih vratio i rekao joj da se divi njenoj hrabrosti. Dala mu je dobro svjedočanstvo o Kraljevstvu, objasnivši visoka mjerila koja je Jehova postavio za sve one koji žele dobiti njegov blagoslov. Tijekom školske godine objasnila je svoja vjerovanja i cijelom razredu.
24 Kakva je samo dragocjena prednost da možemo biti među onima kojima se Jehova služi da s čvrstim uvjerenjem govore o njegovoj volji! (Kol. 4:12). Osim toga, imamo divnu mogućnost dokazati svoju besprijekornost kada nas poput lava napada naš Protivnik, Sotona Đavo (1. Pet. 5:8, 9). Nemoj nikada zaboraviti da Jehova koristi poruku Kraljevstva kako bi donio spasenje i nama koji je propovijedamo i onima koji je slušaju. Dokažimo odlukama koje donosimo i svojim svakodnevnim načinom života da stavljamo Kraljevstvo na prvo mjesto. Nastavimo propovijedati dobru vijest sa snažnim uvjerenjem!