Pitanja
◼ Kada je prikladno koristiti termine “brat” i “sestra”?
Kada ih se koristi u doslovnom smislu, termini “brat” i “sestra” odnose se na osobe koje imaju iste roditelje. Taj prirodan odnos obično stvara srdačnu privrženost te je bliskost koju te osobe doživljavaju još veća zbog društvenih i emocionalnih veza te istih životnih okolnosti.
Isus je učio svoje učenike da se obraćaju Jehovi u molitvi sa “Oče naš”. Korištenje tog izraza ukazuje na to da smo kao kršćani svi mi dio bliskog obiteljskog kruga gdje uživamo bogat duhovni odnos. Isus je to dalje naglasio kada je rekao svojim sljedbenicima: “Vi ste svi braća” (Mat. 6:9; 23:8).
Zbog naših bliskih duhovnih veza koje imamo unutar Božjeg kućanstva, obraćamo se jedni drugima s “brate” i “sestro”, posebno na kršćanskim sastancima. Tokom takvih duhovnih prigoda, onaj tko predsjedava sastankom prepoznaje krštene pojedince oslovljavajući ih s “brate” ili “sestro”, iza čega slijedi prezime osobe kojoj se obraća.
Što ako nekrštena osoba želi sudjelovati na sastancima? Kada je osoba povezana s Jehovinim narodom već neko vrijeme i napreduje k predanju, smatrajući sebe Jehovinim svjedokom, nema prepreke da se prilikom obraćanja osobi prije prezimena kaže “brate” ili “sestro”. To bi naročito bilo ispravno ako je osoba postala nekršteni objavitelj.
S druge strane, zainteresirane osobe koje su nedavno započele pohađati naše sastanke još nisu poduzele korake koji bi ih identificirali kao dio Božjeg kućanstva. Takve osobe neće biti oslovljavane s “brate” ili “sestro”, budući da duhovni odnos Božje obitelji ne postoji u njihovom slučaju. Tako ćemo im se tokom sastanaka obraćati formalnije, koristeći prikladnu titulu kao što je “Gospodin” i njihovo prezime.
Korištenjem izraza “brat” i “sestra” na našim skupštinskim sastancima ukazuje se na vezu koja je mnogo bliskija i dragocjenija nego što bi se to moglo ukazati bilo kakvim korištenjem osobnih imena. To nas podsjeća na vrlo blagoslovljen odnos koji uživamo kao duhovna obitelj pod jednim Ocem, Jehovom Bogom. Također nas podsjeća na duboku ljubav i naklonost koju imamo jedni prema drugima (Ef. 2:19; 1. Petr. 3:8).