Ljubav nikad ne zataji

Kao što nam je poznato, olujno vrijeme praćeno tučom, nanijelo je u mjesecu srpnju velike štete u cijeloj južnoj, a djelomično i zapadnoj Njemačkoj. Vjetar je nosio ne samo crepove, nego i krovove. Razbijeni su bezbrojni prozori, oštećeni automobili, u nekim slučajevima čak i stanovi. Nevrijeme je pogodilo i našu braću.

Srca su nam bila dirnuta kada smo doznali kako su braća u toj zemlji spontano i brzo priskočila u pomoć. Iz izvještaja od tamošnje braće vidljivo je kako su voditelji grupica, odnosno starješine, odmah pokazali interes za obim štete, te su organizirali potrebnu pomoć (1. Ivan. 3:18). Brzo su popravljeni prozori i krovovi a onima koji su bili prisiljeni napustiti svoje stanove, stavljeni su na raspolaganje drugi stanovi. U Munchenu su braća 13. srpnja 1984. radila do kasnih noćnih sati, jer su svi željeli posjetiti pokrajinski sastanak koji se održavao 14. srpnja. Sestre su se posebno pobrinule za tjelesne potrebe braće. Ovaj divni primjer je vrijedan pažnje i služi nam kao podstrek da pokažemo jednaku ljubav u sličnim situacijama, kao i ova braća, koja su na nesebičan način pružila pomoć, dokazavši tako u praksi svoju ljubav prema bližnjima. Sigurno su Jehovine oči bile s velikim dopadanjem upravljene na njih.

Mi znamo da idemo ususret olujnim vremenima, kada će se pred svakoga od nas postaviti veliki zahtjevi. Ali, također znamo da ‘ljubav nikada ne zataji’, i da će nam svima biti radost izraziti na praktičan način svoju ljubav prema braći (1. Kor. 13:8).