Znate li?

Jesu li se u drevnom Izraelu pri rješavanju svakodnevnih pravnih sporova primjenjivala načela iz Mojsijevog zakona?

PONEKAD jesu. Navedimo samo jedan primjer. U 5. Mojsijevoj 24:14, 15 stoji: “Nemoj zakidati najamnika koji je nevoljnik i siromah, bio on brat tvoj ili došljak koji živi s tobom u zemlji tvojoj (...) da ne bi zavapio k Jehovi zbog tebe, i to bi ti bio grijeh.”

Povijesni zapis iz 7. stoljeća pr. n. e. koji je pronađen u blizini Ašdoda govori o jednom takvom sporu. Riječ je o žalbi koja je možda napisana u ime najamnika koji je radio na polju i navodno nije predao dogovorenu količinu žita. Na pronađenim glinenim krhotinama stoji: “Nakon što je tvoj sluga [podnositelj žalbe] prije nekoliko dana pohranio požnjeveno žito, došao je Šobajev sin Hošajahu i tvome sluzi uzeo haljinu. (...) Svi moji drugovi koji su po najvećoj žegi bili sa mnom u žetvi mogu posvjedočiti (...) da je to što sam rekao istina. Ništa nisam skrivio. (...) Ako upravitelj ne smatra da je dužan vratiti svom sluzi haljinu, neka to učini iz samilosti! Ne smiješ se oglušiti na molbu svog sluge, koji je ostao bez haljine.”

Ta žalba “otkriva nam puno više od osjećaja najamnika koji je očajnički želio ponovno dobiti [svoju haljinu]”, napisao je povjesničar Simon Schama. “Iz nje se može zaključiti da je znao nešto o biblijskim zakonima, posebno o odredbama Levitskog zakonika i Ponovljenog zakona koje su zabranjivale okrutno postupanje sa siromašnima.”