Znate li?

Tko su bili “oni iz careva dvora” koji su preko Pavla poslali pozdrave kršćanima u Filipima?

Između 60. i 61, dok je bio u Rimu, apostol Pavao napisao je poslanicu skupštini u Filipima. U to je vrijeme Rimom vladao Neron, pa je, po svemu sudeći, on car kojeg je Pavao spomenuo u toj poslanici. No tko bi iz Neronova dvora poslao pozdrave kršćanima u Filipima? (Filipljanima 4:22).

Bilo bi pogrešno zaključiti da se izraz “carev dvor” nužno odnosi na careve bliske rođake. Taj izraz obuhvaća sve koji su bili u službi cara, između ostalog i robove i slobodnjake, kako u Rimu tako i u provincijama. Stoga se izraz “oni iz careva dvora” odnosi na tisuće slugu. Oni su obavljali različite poslove — neki od njih bili su upravitelji, a neki obični sluge ili robovi na dvoru, u carskim palačama i na njegovim posjedima. Neki su čak imali odgovorne službe u državnoj upravi.

Očigledno su neki od “onih iz careva dvora” koji su živjeli u Rimu postali kršćani. Nije poznato jesu li prihvatili kršćanstvo zahvaljujući Pavlovom propovijedanju. U svakom slučaju, imali su posebnog razloga pozdraviti kršćane u Filipima. Budući da su Filipi bili rimska kolonija u kojoj su živjeli umirovljeni vojnici i drugi koji su nekad bili u službi cara, moguće je da su neki kršćani iz tog grada bili prijatelji onih u čije je ime Pavao prenio pozdrave.

Što je djeverski brak koji se spominje u Mojsijevom zakonu?

U starom je Izraelu bio običaj da brat umrloga koji za života nije dobio sina oženi njegovu udovicu i podigne potomstvo svome bratu kako bi sačuvao njegovo obiteljsko ime. Taj običaj, koji je kasnije bio uključen u Mojsijev zakon, bio je poznat kao djeverski ili leviratski brak (1. Mojsijeva 38:8, bilješka; 5. Mojsijeva 25:5, 6). Brak između Rute i Boaza, opisan u biblijskoj knjizi o Ruti, pokazuje da se dužnost sklapanja djeverskog braka prenosila na muške rođake umrloga ako on nije imao brata ili ako su njegova braća umrla prije njega (Ruta 1:3, 4; 2:19, 20; 4:1-6).

Djeverski brak postojao je i u Isusovo vrijeme, što se može zaključiti po riječima saduceja koje se nalaze u Marku 12:20-22. Prema zapisima Josipa Flavija, židovskog povjesničara iz 1. stoljeća, taj je običaj omogućavao da se sačuva obiteljsko ime i nasljedstvo, a zahvaljujući njemu udovice su bile zbrinute. U to vrijeme žena nije mogla naslijediti muževu imovinu. Međutim pravo na nasljedstvo imalo je njeno dijete rođeno u djeverskom braku.

Prema Mojsijevom zakonu, rođaci umrloga imali su pravo odbiti sklopiti djeverski brak. No odbiti “podići dom bratu svojemu” smatralo se sramotnim (5. Mojsijeva 25:7-10; Ruta 4:7, 8).