“Doista nisam mogla poželjeti ljepši kraj”

PROFESOR iz jedne srednje škole u Španjolskoj napisao je: “Jehovini svjedoci već više od stotinu godina pokazuju istinsku solidarnost, besprijekorno poštenje, i što je najvažnije, neuništivu vjeru.” Što je tog profesora, koji sebe naziva ateistom, navelo da to kaže?

Sve je počelo kad je Noemí, Jehovina svjedokinja srednjoškolske dobi, trebala napisati maturalnu radnju. Ona je odlučila pisati o temi “Ljubičasti trokuti u vrijeme nacizma”.

Zbog čega je izabrala baš tu temu? Noemí objašnjava: “Željela sam iskoristiti tu priliku da profesoru koji je bio moj mentor dam svjedočanstvo. Izvještaj o tome kako su Jehovini svjedoci u nacističkoj Njemačkoj ostali vjerni svojim načelima duboko me se dojmio. Pretpostavila sam da će jednako utjecati i na druge.”

Noemín maturalni rad dojmio se puno više ljudi nego što je očekivala. Petog listopada 2002. bio je nagrađen na državnom natjecanju za istraživačke radove iz humanističkih i drugih znanosti. Nagrade na tom natjecanju dodjeljivao je odbor od 20 profesora s uglednih španjolskih sveučilišta.

Španjolska ministrica prosvjete Pilar del Castillo uručila je nagradu Noemí, a ona je iskoristila tu priliku kako bi joj dala videokasetu Jehovini svjedoci stoje čvrsto pod nasrtajem nacizma. Ministrica je rado prihvatila taj poklon.

U Noemínom rodnom gradu Manresi novine su pisale o njenom uspjehu te su se osvrnule na sadržaj njene maturalne radnje. Osim toga, ravnatelj njene srednje škole zamolio ju je da mu da primjerak svoje radnje kako bi je uključili u program povodom obilježavanja 75. godišnjice te srednje škole.

“Doista nisam mogla poželjeti ljepši kraj svog srednjoškolskog obrazovanja”, kaže Noemí. “Bila sam presretna kad sam pročitala riječi koje je moj profesor, gospodin Jorge Tomás Calot, napisao kao uvod u moju maturalnu radnju:

‘Premda sam ateist, volio bih biti uvjeren u postojanje tog Vrhovnog Bića koje svoje štovatelje potiče na pokazivanje tako duboke “ljubavi prema bližnjemu”.’”