Je li dobro da televizija “čuva” djecu?

OSTAVITI djecu da se zabave gledajući televiziju dok nešto radite ponekad može izgledati jako praktično. No kako to može utjecati na Vašu djecu?

“Poruke s televizijskih ekrana mogu djelovati na emocije čak posve male djece”, izvještava The New York Times. Nedavno je provedeno istraživanje u kojem su jednogodišnjoj djeci prikazivane kratke snimke na kojima je neka glumica glumila različite reakcije na jednu igračku. “Kad je glumica pokazala da se boji igračke, djeca se nisu htjela igrati igračkom i često bi se zabrinula, namrgodila ili počela plakati. Kad je glumica bila oduševljena igračkom, djeca su pokazivala veću želju da se igraju tom igračkom”, piše Times.

Televizija očito može utjecati i na jako malu djecu. No kakav je njen dugoročni utjecaj na djecu? Dr. Naoki Kataoka, profesor pedijatrije s Medicinskog fakulteta Kawasaki u Kurashikiju (Japan), promatrao je velik broj djece koja su bila izrazito šutljiva i rijetko su mijenjala izraz lica. Sva su djeca mnogo gledala televiziju ili videokasete. Jedan dvogodišnji dječak nije znao razgovarati i imao je siromašan rječnik. On je od svoje prve godine svakog dana od jutra do navečer gledao videokasete. Kad je dječakova majka poslušala savjet doktora i prestala mu dopuštati da gleda kasete te se počela redovito igrati s njim, dječak je postupno počeo učiti nove riječi. Da, roditelji se moraju baviti svojom djecom.

Jehova Bog, osnivač obitelji, smatra da je jako važno baviti se djecom. Još u davna vremena svom narodu je rekao: “Često ih [Božje riječi] napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sjediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ” (5. Mojsijeva 6:7). Djecu se najbolje poučava riječima i primjerom, a tako ih ne može poučavati televizija, već roditelji, koji ih trebaju usmjeravati “prema putu” kojim trebaju ići (Priče Salamunove 22:6).