Je li dobro biti bezbrižan?

VEĆINA ljudi vjerojatno smatra da je poželjno ako se za njih kaže da su ležerni, opušteni, neopterećeni i tolerantni. Međutim, bezbrižnost ima svoju drugu stranu. U Bibliji stoji: “Bezbrižnost je propast luđaka” (Priče Salamunove 1:32, Šarić). Što to znači?

Drugi prijevodi Biblije izvornu hebrejsku riječ koja se ovdje koristi prevode izrazima “nemar” (Stvarnost) i “samodopadnost” (Grubišić). Gledano iz tog kuta, bezbrižnost se povezuje s lijenošću i nezainteresiranošću te stoga s ludošću ili nerazumnošću.

U prvom stoljeću kršćani iz skupštine u Laodiceji nisu vodili računa o tome što im je duhovnost oslabila, odnosno nisu marili za to. Zadovoljni sami sobom, hvalili su se da im ‘ništa više ne treba’. Isus Krist ih je ukorio i potaknuo da obnove svoju kršćansku revnost (Otkrivenje 3:14-19).

I ljudi u Noino vrijeme bili su bezbrižni, zadovoljni sami sobom. Bili su zaokupljeni svakodnevnim stvarima, ‘jeli su i pili, ženili se i udavali i nisu obratili pažnju dok nije došao potop i sve ih izbrisao’. Isus je zatim dodao: “Takva će biti prisutnost Sina čovječjeg” (Matej 24:37-39).

Ispunjena biblijska proročanstva pokazuju da živimo u vrijeme ‘prisutnosti Sina čovječjeg’, to jest Isusa Krista. Nemojmo nikada postati nezainteresirani, nemarni, pretjerano zadovoljni sami sobom, odnosno bezbrižni u negativnom smislu (Luka 21:29-36).