“Kažnjava li Bog stvarno ljude u paklenoj vatri?”

Ovo pitanje iznenadilo je Joela i Carla. Ta dva mladića — volontera u centrali Jehovinih svjedoka u Brooklynu (New York) — prelistavala su knjige u jednoj obližnjoj knjižari. Dok je Joel pregledavao biblijske konkordancije, Carl mu je prepričavao ugodan razgovor koji je vodio u službi propovijedanja. Budući da je načuo njihov razgovor, prišao im je jedan čovjek koji je stajao nedaleko od njih.

No tog čovjeka nije zanimalo studiraju li ta dva mladića teologiju; želio ih je pitati nešto drugo, što ga je mučilo. Objasnio je: “Ja sam Židov i neki od mojih prijatelja koji su kršćani rekli su mi da ću gorjeti u paklu zbog toga što su Židovi odbacili Isusa. To me jako muči. Takva osuda od Boga ljubavi ne čini mi se pravedna. Kažnjava li Bog stvarno ljude u paklenoj vatri?”

Joel i Carl rekli su tom iskrenom čovjeku da sustavno proučavaju Bibliju. Pokazali su mu iz nje da su mrtvi bez svijesti i da jednostavno spavaju smrtnim snom čekajući uskrsnuće. Stoga, niti se muče niti osjećaju bilo kakvu bol u paklenoj vatri (Psalam 146:3, 4; Propovjednik 9:5, 10; Danijel 12:13; Ivan 11:11-14, 23-26). Na kraju njihovog 45-minutnog razgovora čovjek je Joelu i Carlu dao svoju adresu i zatražio dodatne informacije o toj temi.

Kad bi pakao bio mjesto vatrenih muka, bi li itko tražio da ode tamo? Ipak, želeći se izbaviti iz svoje teške situacije, patrijarh Job je zamolio sljedeće: ‘Ah, kad bi mi dao, da me zaštitiš u paklu, i da me ondje sakriješ, dokle mine tvoja srdžba’ (Job 14:13, Ška). Očito je da Job nije vjerovao da je pakao mjesto mučenja. Naprotiv, on je tamo tražio zaštitu. Smrt je stanje nepostojanja, a pakao koji se spominje u Bibliji opći je grob čovječanstva.

Ako biste željeli dodatne informacije o tome što se dešava s nama kad umremo i koja nada postoji nakon smrti, srdačno Vas pozivamo da prihvatite sljedeću ponudu.