Je li na vidiku vjersko jedinstvo?

“Svjedoci smo značajnog dana u povijesti svojih crkava”, rekao je Christian Krause, predsjednik Luteranskog svjetskog saveza. Slično tome, papa Ivan Pavao II govorio je o “velikom koraku na teškom putu prema konačnom pomirenju kršćana”.

Te entuzijastičke izjave uslijedile su nakon potpisivanja zvanične zajedničke izjave 31. listopada 1999. u Augsburgu (Njemačka), kojom se potvrdilo Zajedničku deklaraciju o nauku spasenja. Vrijeme i mjesto za taj događaj smišljeno su izabrani. Tvrdi se da je 31. listopada 1517. Martin Luther pribio svojih 95 teza na vrata crkve vitenberškog dvorca, čime je započeo protestantsku reformaciju. Augsburg je, dakako, bio mjesto gdje su luterani 1530. predstavili svoje osnovne nauke u dokumentu “Augsburška konfesija”, koji je Katolička crkva odbila, što je prouzročilo nepremostiv jaz između protestantizma i katolicizma.

Hoće li Zajednička deklaracija biti presudni korak u premošćivanju podjele crkve, kao što se tvrdi? Nisu svi sudionici pokazali optimizam. Preko 250 protestantskih teologa izrazilo je neslaganje potpisavši peticiju kojom upozoravaju na mogućnost da Katolička crkva preuzme dominaciju. Protestante je također razljutilo kad je Katolička crkva najavila poseban oprost grijeha za 2000. godinu, upravo ono što je potaknulo raskol prije otprilike 500 godina. A budući da Augsburška konfesija i dalje ostaje na snazi, te da je Katolička crkva još od Tridentskog koncila i dalje odbacuje, jedinstvo ni izdaleka nije osigurano.

Razdor i neslaganje u svijetu kršćanstva preveliki su da bi ih potpisivanje neke zajedničke deklaracije moglo premostiti. Nadalje, jedinstvo u vjeri ovisi o vjerovanjima čvrsto utemeljenim na Božjoj Riječi, Bibliji (Efežanima 4:3-6). Umjesto da se temelji na kompromisu, pravo jedinstvo proizlazi iz učenja o tome što Bog traži od nas i postupanja u skladu s tim. “Svi [će] narodi hoditi svaki u ime boga svojega”, rekao je vjerni prorok Mihej, “a mi ćemo hoditi u ime Jehove Boga svojega u vijek i dovijeka” (Mihej 4:5).