Kako će te se Jehova sjetiti?

“SJETI me se, Bože moj.” Nehemija se puno puta molio Bogu ovim riječima (Nehemija 5:19; 13:14, 31; St). Posve je prirodno da se ljudi obraćaju Bogu kad se nađu u bezizlaznoj situaciji i da mu tada upućuju slične izraze usrdnog moljenja.

No, što ljudi ustvari misle kad mole Boga da ih se sjeti? Sasvim je razumljivo da oni žele nešto više od toga da se Bog samo sjeti njihovog imena. Nesumnjivo se njihove želje poklapaju sa željom jednog od zločinaca koji su pogubljeni zajedno s Isusom. Taj je zločinac, za razliku od onog drugog, usrdno molio Isusa: “Sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo.” On nije želio da ga se Isus samo sjeti kao osobe nego i da učini nešto za njega — da ga uskrsne (Luka 23:42).

U skladu s time, Biblija pokazuje da Božje “sjećanje” uključuje poduzimanje pozitivnih koraka. Naprimjer, nakon što je Zemlja 150 dana bila preplavljena vodama potopa, “Bog se opomenu Noe (...) i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu” (1. Mojsijeva 8:1). Stoljećima kasnije, Samson, kojeg su Filistejci oslijepili i okovali, molio se: “Jehova! opomeni me se, molim te, i ukrijepi me, molim te, samo sada.” Jehova se sjetio Samsona davši mu nadljudsku moć, čime mu je omogućio da se osveti Božjim neprijateljima za ono što su mu učinili (Suci 16:28-30). A što se tiče Nehemije, Jehova je blagoslovio njegova nastojanja i pravo je obožavanje bilo obnovljeno u Jeruzalemu.

“Sve što je prije napisano, napisano je nama za pouku, da bismo svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imali nadu”, napisao je apostol Pavao (Rimljanima 15:4). Ako se sjećamo Jehove tako da nastojimo vršiti njegovu volju, kao što su to činili njegovi vjerni sluge u prošlosti, možemo biti uvjereni da će nas se Jehova sjetiti tako što će nam pomagati da zadovoljimo svoje svakodnevne potrebe, pružati podršku kad se nađemo u kušnjama te nas izbaviti prilikom izvršenja osude nad bezbožnim ljudima (Matej 6:33; 2. Petrova 2:9).