‘Snaga karaktera koju je nadahnula vjera’
GODINE 1998. na francuskom je jeziku, popraćena brojnim pohvalama kritičara, objavljena nova knjiga pod naslovom Les Témoins de Jéhovah face à Hitler (Jehovini svjedoci stoje nasuprot Hitleru), koju je napisao Guy Canonici. Visokocijenjeni francuski povjesničar François Bédarida napisao je u predgovoru te knjige: “Ovo je knjiga koju smo željno čekali. I to ne samo zbog toga što otkriva nepoznate činjenice već i zbog toga što se pojavila u pravo vrijeme. (...) Tko osim stručnjaka zna išta o nedaćama koje su snašle Jehovine svjedoke u vrijeme Trećeg Reicha? Pa ipak, progonstvo kojem su bili izloženi tijekom svih 12 godina tog režima bilo je neumoljivo okrutno i nasilno. Oni su također iskusili užase koncentracionih logora. Platili su i visoku cijenu svoje vjere i svojih uvjerenja. Zašto je povijest zaboravila te kršćane? (...)
Zbog čega se tako brutalno i sustavno progonilo jednu malobrojnu, rasijanu i bezopasnu vjersku zajednicu? U tome je sama bit tog paradoksa. Ne samo da su Svjedoci u Njemačkoj predstavljali tek neznatnu manjinu stanovništva — statistički podaci pokazuju da ih je bilo oko 20 000, u odnosu na ukupan broj od preko 60 milijuna stanovnika — već su svi oni bili miroljubivi građani koji su poštovali zakon i nikome nisu predstavljali prijetnju, koji su jedino željeli raditi i ispravno odgajati svoju djecu. (...)
To je progonstvo naišlo na nepopustljivi i pobjedonosni duhovni otpor vjernika, sposobnih da se svojom unutarnjom snagom vjere u Isusa Krista suprotstave snazi vanjskih pritisaka, od fizičkog nasilja policijske države — pa sve do nasilja koje je kulminiralo njihovim herojskim djelima i mučeništvom.”
Priča o Jehovinim svjedocima koji su zbog svoje kršćanske vjere, suočivši se s vjerskom netolerancijom, pretrpjeli mučeničku smrt, zaista je upečatljiva. U svom osvrtu na knjigu vodeći francuski katolički list, La Croix, dirljivo je dodao: “Guy Canonici je iz malo poznate prošlosti [Jehovinih svjedoka] prikupio veliko mnoštvo autentičnih iskaza koji ostavljaju čovjeka bez riječi kad se suoči sa snagom karaktera koju je nadahnula vjera izražena najjednostavnijim riječima, vjera koja je do samog kraja bila nesalomljiva čak i kod djece. To prisjećanje trebalo bi poslužiti kao temelj za raspravu koja se trenutno vodi oko kršćanske prirode Jehovinih svjedoka.”