Salamunova mudrost

“I BOG dade mudrost Salamunu i razum vrlo velik i srce prostrano kao pijesak na brijegu morskom. Jer mudrost Salamunova bijaše veća od mudrosti svijeh istočnijeh naroda i od sve mudrosti Egipatske.” Zatim se navode imena nekih drugih iznimno mudrih ljudi: Etana Ezrahita (koji je vjerojatno bio pjevač u Davidovo vrijeme i pisac 89. Psalma) i još trojice mudrih muževa u Izraelu. Salamun je bio mudriji od njih; ustvari, “razglasi se ime njegovo po svijem narodima u naokolo. I izgovori tri tisuće priča, i bijaše pjesama njegovijeh tisuća i pet.” Njegovo je znanje obuhvaćalo i poznavanje biljki i životinja Zemlje, a iz njegovih poslovica, kao i iz zapisa u knjizi Propovjednika i Pjesmi nad Pjesmama, vidljivo je da je duboko poznavao ljudsku prirodu (1. Carevima 4:29-34). Iz Propovjednika saznajemo da je mnogo razmišljao, nastojeći pronaći “ugodne riječi, i napisa[ti] što je pravo, riječi istine” (Propovjednik 12:10). Mnogo toga je prošao, krećući se i među malim i među velikim ljudima, pomno promatrajući njihov život, njihov posao, nade i ciljeve, kao i prevrtljivu narav čovječanstva. Veličao je spoznaju o Bogu i njegov zakon te je, iznad svega, isticao da je ‘strah Gospodinov početak znanja i mudrosti’ i da je sva čovjekova dužnost da se ‘boji Boga i drži njegove zapovijesti’ (Priče Salamunove 1:7; 9:10; Propovjednik 12:13).