“Tko je metnuo mudrost u oblake?”

“KAD vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biće dažd; i biva tako. I kad vidite jug gdje [puše] kažete: biće vrućina; i biva.” Ove Isusove riječi koje je zabilježio evanđelist Luka pokazuju kakve su vremenske prognoze bile uobičajene u drevnoj Palestini (Luka 12:54, 55). Narodi starog vijeka, pod određenim su okolnostima, mogli prepoznati određene znakove i napraviti točna kratkoročna predviđanja.

U današnje vrijeme meteorolozi upotrebljavaju sofisticirane instrumente kao što su sateliti koji kruže u Zemljinoj orbiti, Dopplerov radar i snažni kompjuteri kako bi dugoročnije predvidjeli vremenske prilike. Međutim, njihova su predviđanja često pogrešna. Zašto?

Mnogi faktori otežavaju točno prognoziranje vremena. Naprimjer, neočekivane promjene temperature, vlažnosti i tlaka zraka, brzina i smjera vjetra mogu zakomplicirati stvari. Usto, postoje složena međudjelovanja Sunca, oblaka i oceana koje znanstvenici još ne razumiju u potpunosti. Zbog toga prognoziranje vremena ostaje neegzaktna znanost.

Čovjekovo nas ograničeno poznavanje vremenskih prilika podsjeća na pitanje postavljeno Jobu: “Tko je rodio kaplje rose? Iz čijeg krila izlazi led? (...) Možeš li dignuti glas svoj do oblakâ, da te pokrije mnoštvo vode? (...) Tko je metnuo mudrost u oblake, tko je dao razboritost oblaku pahuljnjaku? Tko izbraja mudro oblake, tko pušta da miruju mjehovi nebeski”? (Job 38:28-37, Šarić).

Odgovor na sva ova pitanja je: Ne čovjek, nego Jehova Bog. Da, koliko god ljudi izgledali mudri, mudrost našeg Stvoritelja daleko nadmašuje njihovu. Stvarno je pokazao ljubav time što nam je preko stranica Biblije omogućio uvid u svoju mudrost, tako da možemo svoj put učiniti uspješnim (Priče Salamunove 5:1, 2).