Objavitelji Kraljevstva izvještavaju

Bivši protivnik upoznaje istinu

U SREDSTVIMA javnog informiranja mnogo se izvještava o građanskom ratu u Liberiji. Poginulo je na desetke tisuća ljudi, a još ih je više bilo prognano. Unatoč ovim teškoćama ljudi iskrenog srca nastavljaju prihvaćati istinu, kao što to pokazuje sljedeće iskustvo.

Jamesa je od njegove desete godine školovala Luteranska crkva. Nakon što je postao urednik jednog crkvenog časopisa, koristio je svoj položaj da bi pisao protiv Jehovinih svjedoka. To je radio unatoč činjenici da nikada nije upoznao niti jednog Svjedoka.

Nakon nekog vremena James je prestao raditi za crkveni časopis te je ostvario poslovan uspjeh kao vlasnik motela. Dok je jednog dana sjedio na recepciji motela, posjetile su ga dvije lijepo odjevene sestre. Vidjevši njihovu urednu odjeću, pozvao ih je unutra. Ali kad su mu objasnile svrhu svoje posjete, rekao je: “Nemam vremena za razgovor.” Svjedokinje su mu ponudile pretplatu na časopise Kula stražara i Probudite se! i on ju je prihvatio samo da bi ih se riješio. Časopisi su 12 mjeseci stizali u njegovu kuću, no on ih je stavljao u neku plastičnu torbu, a da nije čak ni omot skinuo s njih.

Kako je građanski rat bio u punom jeku, James je spremio torbu s novcem i nekim dragocjenostima u namjeri da pobjegne na prvi znak napada. Jednog je jutra eksplodirala granata iza stražnjih vrata njegove kuće, a on je u panici zgrabio torbu i pobjegao kako bi spasio živu glavu. Nakon što se pridružio tisućama civila koji su bježali, morao je proći nekoliko kontrolnih točaka. Na njima se često pljačkalo i ubijalo nedužne civile bez ikakvog jasnog razloga.

Na prvoj su kontrolnoj točki Jamesu postavili nekoliko pitanja, a onda su mu rekli da otvori torbu. Kad je otvorio torbu, pogledao je u nju i nije mogao vjerovati svojim očima. Bio je užasnut kada je vidio da torba koju je ponio nije bila ona u kojoj su se nalazile njegove dragocjenosti. U panici je uzeo torbu u kojoj su se nalazili svi neotvoreni časopisi Kula stražara i Probudite se! Međutim, kada je vojnik vidio časopise i pročitao Jamesovo ime na naljepnicama, rekao je: “O, ti si Jehovin svjedok. Mi ne tražimo vas, znamo da vi ne lažete.” Nakon što je uzeo iz torbe nekoliko časopisa, vojnik je rekao Jamesu da prođe.

Ista se stvar dogodila na devet različitih kontrolnih točaka, budući da su svi zapovjednici pretpostavili da je James Jehovin svjedok, pa su ga pustili da prođe, ne ozlijedivši ga. James je sada bio zahvalan što nije ponio svoje dragocjenosti, jer je iz onog što je vidio zaključio da bi skoro sigurno bio ubijen zbog svoje imovine.

Kada je konačno došao do posljednje i najstrašnije kontrolne točke, užasnuo se kada je vidio brojne leševe koji su ležali uokolo. Kako je bio prestravljen, prizvao je Jehovino ime. U molitvi je rekao da će služiti Bogu do kraja života ako mu pomogne da prođe ovo polje smrti.

James je pokazao torbu vojnicima, a oni su još jednom rekli: “Mi ne tražimo te ljude.” Okrenuvši se njemu, dodali su: “Jedan tvoj brat živi u podnožju ovog brda. Idi i budi kod njega.” Dotad se Jamesovo mišljenje o Svjedocima već bilo potpuno promijenilo. Odmah je stupio u kontakt s bratom te su se dogovorili da počnu proučavati Bibliju uz pomoć knjige I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji.a

Nekoliko dana kasnije zbog napada je bio prisiljen pobjeći iz tog područja. Ovog je puta James pobjegao u divljinu, zgrabivši samo svoj primjerak knjige Vječno živjeti! Za 11 mjeseci, koliko nije bio u kontaktu sa Svjedocima, pet je puta proučio cijelu knjigu. Kada se konačno mogao vratiti u grad, nastavio je proučavati Bibliju sa Svjedocima i brzo je napredovao. Kratko nakon toga krstio se i sad vjerno služi sa svojom duhovnom braćom.

[Bilješka]