“Stari zavjet” i “Novi zavjet”

DANAS je uobičajeno kazati da su Pisma koja su napisana na hebrejskom i aramejskom jeziku “Stari zavjet”. To se temelji na stavku iz 2. Korinćanima 3:14 u latinskoj Vulgati i King James Versionu. Međutim, prijevod izrazom “stari zavjet” u ovom je tekstu netočan. Grčka riječ diathékes ovdje znači “savez”, kao i na ostala 32 mjesta na kojima se pojavljuje u grčkom tekstu. U mnogim suvremenim prijevodima ispravno stoji “stari savez” (The New English Bible, Revised Standard Version, The Jerusalem Bible). Apostol Pavao nije govorio o cijelim Hebrejskim pismima, odnosno o Aramejskim pismima. Niti je on mislio da nadahnuti kršćanski spisi utemeljuju neki “novi zavjet (odnosno savez)”. Apostol govori o starom savezu Zakona, koji je Mojsije zapisao u Pentateuhu, a koji sačinjava samo jedan dio pretkršćanskih Pisama. Zato on u sljedećem stavku kaže: “Kad se čita Mojsije.”

Dakle, nema valjanog temelja za to da se Hebrejska i Aramejska pisma naziva “Stari zavjet”, niti da se Kršćanska grčka pisma naziva “Novi zavjet”. Sam je Isus Krist skup svetih spisa nazvao ‘Pismima’ (Matej 21:42; Marko 14:49; Ivan 5:39). Apostol Pavao ih je nazvao ‘Sveto pismo’, ‘Pisma’ i ‘sveti spisi’ (Rimljanima 1:2; 15:4; 2. Timoteju 3:15, NW).