Pitanja čitalaca
Prema novinskim izvještajima, neke bolnice nakon rođenja djeteta čuvaju placentu i pupkovinu kako bi iz njihove krvi izlučile neke sastojke. Treba li to zabrinjavati kršćanina?
U brojnim bolnicama ne događa se ništa sličnoga, tako da se kršćani ne trebaju brinuti zbog toga. Ako postoji opravdani razlog za vjerovanje da se takav postupak primjenjuje u bolnici u kojoj kršćanka treba roditi, jednostavno bi trebalo obavijestiti liječnika da placentu i pupkovinu treba ukloniti, a ne ih koristiti ni na koji način.
Razni medicinski sastojci dobivaju se iz bioloških izvora, bilo životinjskih bilo ljudskih. Naprimjer, iz mokraće ždrebnih kobila dobivaju se određeni hormoni. Iz konjske krvi dobiva se antitetanusni serum, dok se gamaglobulin za borbu protiv bolesti već dugo dobiva iz krvi koja se nalazi u ljudskoj placenti (posteljici). Neke bolnice zadržavaju i zamrzavaju posteljice, koje zatim sakuplja farmaceutski laboratorij, tako da se krv bogata antitijelima može obrađivati kako bi se iz nje dobio gamaglobulin.
Istraživači tvrde da su nedavno postigli uspjeh koristeći krv iz posteljice pri liječenju jednog oblika leukemije, i nagađa se da bi ta krv mogla biti korisna u liječenju nekih poremećaja imunološkog sustava ili da bi se mogla koristiti umjesto presađivanja koštane srži. Stoga se u javnosti ponešto govorilo o roditeljima koji su dopustili da se krv iz posteljice izluči, zamrzne i pohrani u slučaju da njihovo dijete u budućnosti treba medicinski postupak u kojem bi se ona koristila.
Takva komercijalizacija krvi iz placente nipošto ne odgovara pravim kršćanima, koji razmišljaju u skladu s Božjim savršenim zakonom. Naš Stvoritelj krv smatra svetom, smatra da ona predstavlja život koji je on dao. On je odobrio jedino da se krv koristi na žrtveniku, kad su se prinosile žrtve (3. Mojsijeva 17:10-12; usporedi Rimljanima 3:25; 5:8; Efežanima 1:7). U drugim se slučajevima krv nekog stvorenja morala proliti na zemlju, ukloniti (3. Mojsijeva 17:13; 5. Mojsijeva 12:15, 16).
Kad kršćani ulove neku životinju ili zakolju kokoš ili svinju, ispuste krv i zatim je uklone. Nije potrebno da doslovno prolijevaju krv na zemlju, jer bitno je samo da se krv ukloni, a ne da se koristi na bilo koji način.
Kršćani koji se nalaze na bolničkom liječenju smatraju da se biološke tvari koje su im odstranjene uklanjaju, bez obzira na to radi li se o tjelesnim otpadnim tvarima, bolesnom tkivu ili krvi. Istina, liječnik možda želi da se prvo naprave određene pretrage kao što je analiza urina, patološko ispitivanje tumornog tkiva ili ispitivanja krvi. Ali nakon ispitivanja te se tvari uklanjaju u skladu s mjesnim zakonom. Bolnički pacijent obično ne treba praviti posebne zahtjeve u vezi s tim, jer je uklanjanje takvih bioloških tvari razumno, a s medicinske točke gledišta predstavlja mjeru opreza. Ako pacijent opravdano sumnja u to da će se provesti takav normalan postupak, mogao bi to spomenuti liječniku koji ga liječi, objasnivši mu da zbog religioznih razloga želi da se sve takve tvari uklone.
Međutim, kao što je već spomenuto, prosječni se pacijent rijetko kada treba brinuti u vezi s tim, jer se u brojnim bolnicama uopće ne razmišlja o takvom korištenju posteljice ili nekih drugih bioloških tvari te o njihovom ponovnom upotrebljavanju, niti je to uobičajeni postupak.
Izgleda da se članak “Gnušajmo se nad onim što je zlo”, koji je izišao u “Kuli stražari” od 1. siječnja 1997, usredotočio na pedofiliju. Kako definirati taj postupak?
Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića definira riječ “pedofilija” kao “spolna nastranost, seksualna sklonost prema dječacima, odnosno uopće prema djeci istog ili protivnog spola”. Neki aspekti tog postupka osuđeni su u 5. Mojsijevoj 23:17, 18. Ondje je Bog izrazio neodobravanje da netko postane hramski bludnik (‘ili, “katamit”, dječak koji služi za zadovoljavanje spolne nastranosti’, NW, fusnota). Ovi reci usto zabranjuju da itko unosi u “kuću Jehovinu” cijenu “psa” (“vjerojatno homoseksualac; onaj tko ima analne spolne odnose, osobito s dječacima”, NW, fusnota). Ove biblijske i svjetovne napomene potvrđuju da se u Kuli stražari raspravljalo o spolnom zlostavljanju djece, uključujući i milovanje, od odrasle osobe.