Jesu li sve božanska otkrivenja?
MOŽE li Božji duh, koji je nadahnuo Bibliju, biti odgovoran i za druge knjige koje neki smatraju svetima? (2. Timoteju 3:16). To je pitanje postavio jedan talijanski isusovački časopis (La Civiltà Cattolica), objavljen “pod nadzorom [vatikanskog] Državnog sekretarijata” te se smatra autoritativnim u katoličkim krugovima.
“Bog je, posredstvom djelovanja Svetog Duha, rasijao sjeme Riječi čak i u nekim svetim knjigama nežidovske i nekršćanske tradicije”, naveo je isusovački časopis. Prema isusovcima, “svete” knjige, poput Aveste zoroastrizma ili konfucijevske Četiri knjige, napisane su “ne bez nekog izvjesnog utjecaja Svetog Duha te stoga one, u određenoj mjeri, sadrže ‘božansko otkrivenje’”.
Međutim, članak pruža razjašnjenje. “Nije sav tekst koji takve svete knjige sadrže riječ Božja”, navodi članak, dodajući da su oni koji su napisali te knjige možda bili “podvrgnuti utjecaju politeističke ili filozofske okoline” u kojoj su živjeli i djelovali. Prema Marcu Politiju, korespondentu za vatikanska pitanja koji radi za talijanske novine La Repubblica, takav stav “otvara ranije nezamislive mogućnosti u odnosima između Katoličke crkve i velikih povijesnih religija”, vraćajući se duhu različitih interkonfesionalnih molitvenih sastanaka kao što je bio onaj u Assisi 1986, koji je snažno promicao Ivan Pavao II.
Jehova nije Bog nereda i zbrke (1. Korinćanima 14:33). Stoga ne možemo s pravom zaključiti da bi njegov sveti duh, ili djelujuća sila, nadahnuo ijedan dio bilo kojih knjiga koje nisu u potpunom skladu s njegovom Riječi, Biblijom. Umjesto da potiče na ekumenski pristup među različitim “religioznim tradicijama”, kršćanski apostol Pavao napisao je da postoji ‘jedna nada, (...) jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje’ (Efežanima 4:4, 5).
Ta ‘jedna nada’ ovisi o polaganju vjere u Isusa Krista. Biblija odgovarajuće tome kaže: “Nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti” (Djela apostolska 4:12). Niti jedna druga “sveta knjiga” ne predstavlja Isusa kao centralnu ličnost u izvršenju Božjih nauma. Samo ako prihvatimo Bibliju kao Riječ Božju, ona nas može poučiti o ljubavlju prožetim pripremama za spasenje koje pruža Jehova Bog (Ivan 17:3; 1. Solunjanima 2:13).