“Pa gdje je vaša crkva?”
JEHOVINIM SVJEDOCIMA u Mozambiku često se postavlja to pitanje. Iskreno govoreći, sve donedavno bilo je teško odgovoriti na njega. Razlog tome je što u ovoj zemlji Jehovini svjedoci nisu bili zakonski priznati sve do 1991. Stoga nije bilo moguće imati jasno prepoznatljiva i uređena mjesta obožavanja.
Međutim, situacija se promijenila 19. veljače 1994. Tog vrućeg, sunčanog dana bile su svečano otvorene prve dvije Dvorane Kraljevstva koje su ikada izgrađene u Mozambiku. Na svečano otvorenje ovih lijepih mjesta za sastajanje u luci Beiri, koja se nalazi u sredini obalskog pojasa Mozambika, stigle su ukupno 602 osobe. Dvorane će služiti potrebama triju skupština u tom gradu.
Na cjelokupnom projektu, od polaganja temelja do dovršenja zgrada, naporno se radilo godinu i dva mjeseca. Često je dolazilo 30 ili više dobrovoljaca iz susjednog Zimbabvea koji su radili rame uz rame s mjesnim Svjedocima. Budući da nisu svi mogli biti smješteni u misionarskom domu u Beiri, koji je služio kao baza radnih operacija, neki su tijekom vikenda kampirali oko doma, a u nekim drugim prilikama činili su to neprekidno tjednima.
Teren na kojem se nalazi Dvorana Kraljevstva za skupštine Massamba i Munhava nalazi se na glavnoj prometnici u Beiri. “Radnim danom, kad su se radovi brzo odvijali i kad je napredak bio vrlo uočljiv”, primijetio je jedan misionar, “skoro se dogodilo nekoliko prometnih nesreća, jer su vozači koji su ovuda prolazili zurili u Dvoranu Kraljevstva i gotovo zaboravili na to da upravljaju vozilima.” Mnogi su se zaustavili kako bi promatrali radove i posebno ih se dojmilo što su pripadnici različitih rasa radili zajedno kao jedan.
To je zahtijevalo mnogo planiranja i organiziranja. Za razliku od mnogih drugih projekata u ovom dijelu svijeta, gdje su građa i novčana sredstva prava rijetkost, radovi na Dvorani Kraljevstva nikada nisu stali zbog nedostatka sredstava. Jednom je prilikom trebalo 800 vreća cementa, a na jedinom mjestu na kojem se moglo dobiti toliko cementa nisu imali potrebne vreće u koje se pakira cement. Braća su stupila u vezu s podružnicom Društva Watch Tower u Maputu, glavnom gradu; vreće su stigle avionom, odnijeli su ih u tvornicu cementa i napunili. Nesmetano se nastavilo s radovima.
Jednom drugom prilikom, kad su se postavljale grede za krov, radnicima je ponestalo čeličnih greda. Budući da je vladala velika nestašica, čelik potreban za taj projekt dopremao se iz udaljenosti od 600 kilometara! Jedan je od radnika pristupio nekom čovjeku koji je promatrao što se događa i pitao ga da li zna gdje bi mogli naći čelik kako bi dovršili posao. Čovjek je odgovorio: “Već preko sat vremena stojim ovdje i to sigurno nije slučajno. Jednostavno ne mogu a da se ne divim poslu koji obavljate i duhu koji ovdje vlada. Ja imam upravo onakav čelik kakav vama treba i bit će mi zadovoljstvo da vam ga poklonim.” Pokazalo se da je to bilo u pravi čas.
Mnogi su promatrači pitali koje veliko građevinsko poduzeće stoji iza tog projekta. Radnici su im, naravno, s velikim zadovoljstvom rekli da su to Jehovini svjedoci koji dobrovoljno rade. Što je posebno impresioniralo promatrače? “Vi ste ujedinjeni narod”, rekao je jedan. “Iako ste različitih rasa, radite zajedno kao braća.” Posljedica toga bila je da su mnogi došli tražiti biblijske studije. To je utjecalo i na sastanke. Naprimjer, prosječan broj prisutnih na sastanku u skupštini Manga više je nego dvostruko veći od broja Svjedoka.
Nove Dvorane Kraljevstva uistinu su se pokazale velikim blagoslovom za tamošnje Svjedoke. Većina ih se prije sastajala na primitivnim mjestima sa slamnatim krovom ili s nekoliko limenih ploča iznad glave, u dvorištu ili u nekoj maloj sobi u privatnoj kući. Često su pokisnuli kad je padala kiša; no ipak su vjerno pohađali sastanke. Desetljećima su to bile jedine “Dvorane Kraljevstva” za koje su Svjedoci u Mozambiku znali. Brat Caetano Gabriel, starješina u skupštini Massamba, rekao je: “Zahvalni smo našoj braći diljem svijeta koja su pridonijela realizaciji ovog projekta.” Jedan se mladi Svjedok prisjeća: “Kad smo bili u Caricu (u “logorima za preodgoj” u kojima su Jehovini svjedoci bili zatočeni otprilike 12 godina), znali smo reći: ‘Vjerno ćemo istrajati i Jehova će nas nagraditi.’ Nova Dvorana Kraljevstva jest nagrada od Jehove.” Njihove riječi odražavaju duboku zahvalnost i odlučnost da hvale Jehovu.
Mnoge mlade koji su sudjelovali u građevinskim radovima prožeo je pionirski duh i nakon toga su prihvatili opću pionirsku službu. Mlada Isabel, opća pionirka u skupštini Manga, gledajući po besprijekorno čistoj Dvorani Kraljevstva dan prije njenog otvorenja, rekla je: “Za mene je ovo najljepše mjesto u gradu Beiri. Za mene je najveće zadovoljstvo biti ovdje.” Misionar Adão Costa objasnio je da su mjesne vlasti bile izuzetno spremne na suradnju što se tiče odobravanja posebnih uvoznih procedura, jer su znali za poštenje Svjedokâ. Zatim je dodao: “Iako smo bili vrlo umorni, radosno je bilo vidjeti plodove sveg tog rada na čast i slavu Jehovi.”
Kad neki prijateljski raspoloženi stanovnik grada Beire sada pita: “Pa gdje je vaša crkva?” Svjedoci ga upute u jednu od dvije nove Dvorane Kraljevstva i kažu naprimjer ovako: “Nalazi se na međunarodnoj prometnici Avenida Acordo de Lusaka, odmah preko puta Policijske stanice četvrte jedinice.” Zatim dodaju jedan ispravak: “Ali, to nije crkva. To je Dvorana Kraljevstva!”
[Karta/slike na stranici 20]
(Vidi publikaciju)
AFRIKA
Mozambik
Beira
Maputo
[Zahvala]
Karta: Mountain High Maps® Copyright © 1995 Digital Wisdom, Inc.