Legenda o potopu podupire biblijski izvještaj

GLOBALNI potop Noinih dana jest povijesna činjenica. Verzije tog izvještaja mogu se pronaći u usmenoj predaji mnogih različitih civilizacija širom svijeta. U afričkoj zemlji Čadu, pleme Masai ovako objašnjava potop:

‘Nekada davno, u dalekom kraju, živjela je jedna obitelj. Jednog je dana majka ove obitelji željela pripremiti raskošan obrok za svoje voljene. Stoga je uzela svoj mužar i tučak da bi usitnila zrnje žita u brašno. U to vrijeme nebo je bilo puno bliže nego što je danas. Ustvari, ako si pružio ruku uvis, mogao si ga dodirnuti. Ona je svom snagom usitnjavala zrnje, i proso koje je usitnjavala brzo se pretvaralo u brašno. Ali dok je usitnjavala, žena je nehotice dignula tučak previsoko i probušila nebo! Odmah je na Zemlju počela padati ogromna količina vode. To nije bila obična kiša. Pljuštalo je sedam dana i sedam noći dok cijela Zemlja nije bila pokrivena vodom. Dok je kiša padala, nebo se počelo dizati sve dok nije završilo tamo gdje se sada nalazi — nedohvatljivo visoko. Kakve li katastrofe za čovječanstvo! Otada smo izgubili prednost da rukama možemo dodirnuti nebo.’

Zanimljivo je da se drevni izvještaji koji govore o globalnom potopu mogu pronaći širom svijeta. Urođeničke civilizacije Amerika kao i Aboridžini u Australiji, svi imaju priče o tome. Detalji se možda razlikuju, no većina izvještaja sadrži misao da je Zemlja bila pokrivena vodom i da je samo nekoliko ljudi preživjelo u plovnom objektu koji su načinili ljudi. Široko rasprostranjena prisutnost ove teme govori u prilog činjenici da se globalni potop zaista dogodio, kao što Biblija izvještava (1. Mojsijeva 7:11-20).