Neka zasja vaše svjetlo!

NAPOKON je došlo vrijeme da ostarjeli čovjek vidi obećanog Mesiju! Šimun je putem božanske objave saznao da “neće vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega” (Luka 2:26, St). No kakva je to samo radost bila kad je Šimun ušao u hram, a Marija i Josip su mu u naručje položili malog Isusa! Hvalio je Boga, govoreći: “Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da (...) ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, (...) svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela” (Luka 2:27-32, St; usporedi Izaiju 42:1-6).

Od svog krštenja u dobi od 30 godina, pa do svoje smrti, Isus je dokazao da je “svjetlo” svijeta. Na koje je načine to dokazao? Širio je duhovno svjetlo propovijedajući o Božjem Kraljevstvu i o Njegovim naumima. Osim toga, razotkrivao je lažna religiozna učenja i jasno je označio djela koja pripadaju tami (Matej 15:3-9; Galaćanima 5:19-21). Zato je Isus s pravom mogao reći: “Ja sam svjetlo svijeta” (Ivan 8:12, St).

Međutim, Isus je umro 33. n. e. Da li se svjetlo tada ugasilo? Nikako ne! Dok je bio na Zemlji, Isus je rekao svojim učenicima: “Vaše svjetlo neka (...) zasja pred ljudima” (Matej 5:16, St). U skladu s tim, Isusovi su sljedbenici nakon njegove smrti i dalje pustili da svjetlo svijetli.

Oponašajući Isusa, kršćani danas odražavaju Jehovino svjetlo tako što sudjeluju u djelu propovijedanja. Oni ‘žive kao djeca svjetla’, dokazujući se tako kao sjajni primjeri u kršćanskom životu (Efežanima 5:8, St).