Čista istina

TRI malena fragmenta manuskripta Matejevog Evanđelja, poznata kao P⁶⁴, nalaze se od 1901. u vlasništvu koledža Magdalen u Oxfordu (Engleska). Izučavatelji su neko vrijeme smatrali da fragmenti datiraju s kraja drugog stoljeća n. e.

Nedavno je Carsten P. Thiede, stručnjak za papirologiju u Paderbornu (Njemačka), vodio temeljito istraživanje manuskripta P⁶⁴, koji sadrži dijelove 10 redaka iz 26. poglavlja Mateja. Kakav je bio zaključak? Pišući za Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik (Časopis o papirologiji i epigrafici), Thiede opisuje oksfordske fragmente kao “fragment kršćanskog kodeksa iz prvog stoljeća, koji vjerojatno (iako ne i bezuvjetno) potječe iz vremena prije A.D. 70”.

Thiedeova opažanja izazvala su pravo uzbuđenje u tisku i znanstvenim krugovima. Zašto? Zato što je kao najstariji preostali dio teksta iz Evanđeljâ općenito prihvaćen P⁵², fragment Ivanovog Evanđelja koji potječe otprilike iz 125. n. e., odnosno najranije iz drugog stoljeća.

Tek će se pokazati hoće li novi datum koji su dobili fragmenti papirusa P⁶⁴ biti široko prihvaćen. U svakom slučaju, taj najraniji datum ne bi značio samo to da su P⁶⁴ najstariji fragmenti Evanđelja koji postoje; on bi također pružio dodatni dokaz koji ukazuje na to da je Matejevo Evanđelje uistinu bilo napisano u prvom stoljeću, vjerojatno čak i prije 70. n. e., kad su brojni očevici događaja iz Isusovog života još uvijek bili živi kako bi potvrdili istinitost Evanđelja.

[Zahvala na stranici 32]

Uz dopuštenje predsjednika i članova uprave koledža Magdalen (Oxford).