Pitanja čitalaca

U Efežanima 3:14, 15 (NW) stoji da “svaka obitelj na nebu i na Zemlji duguje svoje ime” Bogu. Postoje li na nebu obitelji i da li svaka ljudska obitelj na neki način dobiva svoje ime od Jehove?

Na nebu ne postoje obitelji poput onih na Zemlji, s ocem, majkom i djecom — koje su međusobno povezane u tjelesnom smislu (Luka 24:39; 1. Korinćanima 15:50). Isus je jasno stavio do znanja da se anđeli ne žene i ništa ne ukazuje na to da na bilo koji način stvaraju potomstvo (Matej 22:30).

Međutim, Biblija govori na simboličan način o tome da je Jehova Bog oženjen svojom nebeskom organizacijom; on je oženjen u duhovnom smislu (Izaija 54:5). Ta nebeska organizacija stvara potomstvo, kao što su anđeli (Job 1:6; 2:1; 38:4-7). Dakle, u tom smislu, na nebu postoji divna duhovna obitelj.

Osim toga, na nebu se pojavljuje nova simbolična obitelj, koja se sastoji od Isusa Krista i njegove skupštinske nevjeste sastavljene od 144 000 (2. Korinćanima 11:2). Većina tih pomazanika već je umrla, s izgledom na nebeski život. Neki su još uvijek živi na Zemlji. Svi željno očekuju nebesku ‘svadbu janjetovu’. Biblija povezuje to vjenčanje s vremenom predstojeće velike nevolje — s uništenjem Babilona Velikog i nakon toga s odstranjivanjem ostatka Sotoninog sustava (Otkrivenje 18:2-5; 19:2, 7, 11-21; Matej 24:21).

U vezi sa zemaljskim obiteljima, apostol Pavao u Efežanima 3:15 ne ukazuje na to da svaka pojedina obiteljska zajednica dobiva ime direktno od Jehove. Umjesto toga, Pavao je očigledno mislio na proširene obiteljske linije kojima se održava ime. U Jozui 7:16-19 naveden je primjer. Jehova je razotkrio Ahanov grijeh. Najprije je krivnja bila locirana u Judinom plemenu odnosno ograničena na njega. Zatim se svela na Zarovu obitelj. Konačno je razotkriveno Ahanovo kućanstvo. Ahana, njegovu ženu i djecu smatralo se dijelom kućanstva (ili obitelji) Zabdije, Ahanovog djeda, i o njima se govorilo kao o takvima. Ta je obitelj ustvari bila proširena zajednica koja je sačuvala ime svog pretka Zara.

Takve su obiteljske linije za Hebreje bile vrlo značajne i mnoge su navedene u Bibliji. Bog je podržavao njihovo očuvanje tako što je učinio pripreme, kad je to bilo potrebno, da nasljednici prenesu obiteljsko ime leviratskim, ili šurjakovim, brakom (1. Mojsijeva 38:8, 9; 5. Mojsijeva 25:5, 6).

Kao drugi primjer takvih većih ili proširenih obitelji, razmotrimo primjer Isusa kao Davidovog sina. On očigledno nije bio izravan potomak kralja Davida i rođen je tek stoljećima nakon Davidove smrti. No jedna od oznaka prepoznavanja Mesije bila je ta da je trebao biti iz Davidove obitelji, što je Židovima bilo općepoznato (Matej 22:42). Isus je pripadao Davidovoj liniji i preko majke i preko svog poočima (Matej 1:1; Luka 2:4).

No kako takve obitelji dobivaju ime od Jehove? Istina je da je bilo nekoliko događaja — kao što je to bio slučaj s Abrahamom i Izakom — kad je Jehova doslovno dao ime glavi obitelji (1. Mojsijeva 17:5, 19). No to su bile iznimke. Jehova najčešće ne daje svakoj pojedinoj obitelji ime koje se prenosi na djecu.

No Jehova je osnovao ljudsko obiteljsko uređenje kad je zapovjedio Adamu i Evi da se ‘rađaju i množe i napune zemlju’ (1. Mojsijeva 1:28). Jehova je dopustio da nesavršeni Adam i Eva imaju potomstvo i tako je postavio temelj za sve ljudske obitelji (1. Mojsijeva 5:3). Tako se na više načina Bog može nazvati Utemeljiteljem obiteljskih imena.

Danas se u mnogim kulturama više ne osjeća potreba da se obiteljska imena sačuvaju generacijama. No kršćani u svim zemljama zahvaljuju Jehovi zbog obiteljskog uređenja i iskazuju mu čast time što naporno rade kako bi svoje pojedinačne obitelji učinili uspješnima.