Božice plodnosti i rata

ZA VRIJEME jedne arheološke kampanje u Ebli (Sirija), otkrivena je relikvija koja prikazuje Ištar, babilonsku božicu plodnosti i rata. Arheolog Paolo Matthiae opisuje je kao “cilindričan pečat s kultnom scenom koja prikazuje svećenicu s velom ispred jedinstvenog božanskog lika (...) kojemu je glava nasađena na dugački tanki potporanj”.

Otkriće je značajno budući da lik datira s početka 18. stoljeća pr. n. e. Prema Matthiaeu, to pruža “uvjerljiv dokaz” da se obožavanje Ištar protezalo nekih 2 000 godina.

Obožavanje Ištar započelo je u Babilonu, a u narednim se stoljećima proširilo po cijelom Rimskom Carstvu. Jehova je naredio Izraelcima da uklone svaki trag krive religije iz Obećane zemlje, ali budući da su propustili tako postupiti, obožavanje Astarote (kanaanski pandan Ištar) postalo im je zamkom (5. Mojsijeva 7:2, 5; Sudije 10:6).

Iako Ištar i njen pandan Astarota više ne postoje, obilježja koja su one predstavljale — nemoral i nasilje — uzela su maha. S pravom se možemo pitati je li moderno društvo stvarno toliko različito od tih drevnih civilizacija koje su obožavale ove božice plodnosti i rata.

[Slika na stranici 20]

Djecu se žrtvovalo i Taniti

[Zahvala]

Ralph Crane/Bardo Museum